Pitanje:
Da li je ispravan govor određenih ljudi: „Ispovijedanje vjere je srcem, pa možda gologlava koja posti je bolja od pokrivene koja je pokvarena!“, isto tako kažu: „Imaj lijepo mišljenje, pa koliko je samo otkrivenih koje smo vidjeli da poste, klanjaju i udijeljuju!“. Također, kažu: „Nemojte da vam hidžab bude mjerilo čednosti, pa koliko je onih koje su isti uzele kao zastor za svoja nedjela!“ A ima i onih koji za nevjernike kažu: „To su muslimani bez islama!“, ciljajući time na njihova djela poput dobročinstva i pomaganja drugima, baš onako kako nam je islam naredio.
Odgovor:
Hvala pripada Allahu Uzvišenom, i neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika, Muhammeda, na njegovu porodicu i sve ashabe, a zatim:
Doista ispovijedanje vjere u smislu praktikovanja iste ne biva samo srcem, naprotiv, to biva srcem, jezikom i udovima. Imam Ahmed bilježi u svom Musnedu od Enesesa ibn Malika, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Iman jednog roba neće biti ispravan sve dok njegovo srce ne bude ispravno, a njegovo srce neće biti ispravno sve dok njegov jezik ne bude ispravan. I neće ući u Džennet čovjek od čijeg ezijeta (uznemiravanja) nije siguran njegov komšija“, Albani je rekao da je hasen.
Što se tiče gologlave koja posti i udjeljuje, ona je svojim postom i sadakom pokorna, dok je svojim otkrivanjem griješna, a isto tako i ona pokrivena koja je pokvarena, ona je pokorna svojim hidžabom i pokrivanjem, dok je griješna svojim lošim ahlakom.
Uzvišeni Allah nagrađuje za pokornost, a kažnjava zbog grijeha ili pak isti oprosti, tako da je svaka od njih izložena kazni.
A što se tiče govora da je gologlava koja posti bolja od pokrivene lošeg ahlaka, u većini slučajeva ovo izgovaraju sekularisti, liberalisti i njima slični od bezbožnika i razvratnika koji se bore protiv hidžaba, ili umanjuju njegovu vrijednost. Nema sumnje da je hidžab simbol čednosti pa makar po vanjštini, jer jedno od značenja čednosti jeste i suzdržavanje od harama i stvari koje narušavaju ugled, i ovo se podudara sa pokrivenom, dok je njena unutrina prepuštena Allahu Uzvišenom. Dočim, nepokrivena u ovom smislu ona nije čedna, jer – u vanjštini – ona javno čini grijeh i stvar koja narušava ugled, pa kako se za nju može kazati da je čedna samo zbog toga što posti, ili pak udjeljuje pored svoje razgolićenosti?!
Dok, što se tiče govora da su nevjernici muslimani bez islama, ovakvo nešto nije ispravno kazati pa makar to bilo u smislu da se kod njih nalaze djela hajra i dobročinstva koje naređuje islam, zbog toga što naziv „musliman“ kao prvo jeste šerijatski naziv s kojim se ne naziva osim onaj koji vjeruje u Allaha Uzvišenog i Njegova Poslanika, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je već kazao: „Ko obavlja naš namaz, okreće se našoj kibli i jede od onog što mi koljemo, to je musliman…“[1] bilježi ga Buhari i drugi, a u njegovom drugom rivajetu stoji: „Onaj ko očituje da nema Boga osim Jedinog Allaha, okreće se našoj kibli, klanja kako klanjamo, i jede ono što mi koljemo, smatra se muslimanom…“[2]
Stoga naziv musliman je od šerijatskih naziva, i nije dozvoljeno njime nazivati nevjernike.
Kao drugo: uistinu u nazivanju njih tim nazivom jeste ulijevanje ljubavi prema njima u srca muslimana, i prikazivanje njihovog kufra (nevjerstva) neznatnim. Dakle ova stvar – kao što smo malo prije rekli – inače dolazi od onih koji zagovaraju nastrane ideje od sekularista i njima sličnih, a koji su poznati po prijateljevanju s nevjernicima, neprijateljima Allah i Njegova Poslanika, pa tako maksimalno nastoje da uljepšaju njihovu sliku, i da kod muslimana usade lijepo mišljenje o njima, i da ih približe njihovim srcima upotrebom takvih riječi, stoga je obaveza da se toga čuva i kloni. A Allah najbolje zna.
Izvor: http://fatwa.islamweb.net/
Prevod: Menhedž
Fusnote:
[1] Buhari (391), Nesai (4997).
[2] Buhari (393), Nesai (3968).
