Pitanje: Da li je dozvoljeno učiti Kur’an ovcama radi liječenja od uroka?
Odgovor:
Hvala Allahu, i neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, a zatim:
Nema smetnje da se Kur’an uči s ciljem zaštite od uroka ili zavisti. Na to ukazuju sljedeći dokazi:
1 Tekstovi koji govore o liječenju Kur’anom i zaštiti ili liječenju od uroka i zavisti su općeniti i ne prave razliku između čovjeka i drugih stvorenja. Postupanje po općenitim šerijatskim dokazima predstavlja validan šerijatski dokaz. U tom značenju je i hadis:
„Kada neko od vas vidi kod svoga brata, ili kod sebe, ili kod svoga imetka nešto što mu se dopada, neka za to traži bereket, jer je urok istina.“ (Hadis bilježi Ahmed u Musnedu (24/466), a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u Sahih-silsili (2572)).
Ne vidi se razlika između učenja nad čovjekom i nad životinjom, jer je uzrok isti, a i način liječenja (rukja) je, koliko se vidi, isti.
2 Postoje i posebni tekstovi koji govore o ovoj temi. Od njih je hadis koji prenosi Suhajm ibn Neufel, koji kaže:
„Dok smo bili kod Abdullaha – tj. Ibn Mes‘uda – došla je robinja beduinka, dok smo mi izlagali Mushaf, te reče svom vlasniku: ‘Šta sjediš, a taj i taj je urekao tvog mladog konja svojim okom, pa se on valja po kući kao da je u loncu! Ustani i potraži onoga ko će mu učiti rukju.’
Abdullah reče: ‘Ne traži onoga ko će mu učiti rukju, nego puhni u njegovu desnu nozdrvu četiri puta, a u lijevu tri puta i reci:
Nema smetnje, nema smetnje, otkloni bolest, Gospodaru ljudi, izliječi, jer Ti si Onaj koji liječi, nema onoga koji otklanja nevolju osim Tebe.’
Rekao je: ‘Otišao je, a zatim nam se vratio i rekao: Uradio sam kako si mi naredio, i nisam ni došao do vas, a već je obavio nuždu, pomokrio se i jeo.’“
Predaju bilježe Ibn Fudajl u svom djelu “Ed-Dua” Ibn Ebi Šejbe u “Musannefu” naslovivši ovo poglavlje “O životinji koju nešto zadesi, šta joj proučiti.” Predaju bilježi i El-Haraiti u “Mekarimul ahlak”, Ibn Abdul-Berr u “Temhidu”, kao i Bejheki u “Davatul kebir”, naslovivši poglavlje “Poglavlje o učenju rukje životinji.”
Nismo našli da je neko Suhajma ibn Nufejla ocijenio pouzdanim ili slabim. Imam Buhari i Ibn Ebi Hatim, su spomenuli njegovu biografiju i nisu ništa rekli o njemu. Ibn Sa‘d kaže: “Suhajm prenosi hadise od Abdullaha ibn Mesuda. Njegov otac je bio ashab, prenio je malo hadisa” (Tabekatul kubra, 6/198). Ibn Hibban ga je spomenuo u svom djelu “Es sikat” o pouzdanim ravijama. Izgleda da je Suhajm bio od bliskih učenika Abdullaha ibn Mes‘uda, jer od njega prenosi neke njegove riječi a takođe je obavijestio u pomenutoj predaji da je bio onih koji su od njega (tj. Abdullaha ibn Mesuda) učili Kur’an.
Također, postoji i dugi hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje dovu za Hanzalu da mu Allah podari bereket. Allah je primio tu dovu, pa kaže prenosilac, po imenu Zejjal:
„Vidio sam Hanzalu kako mu dovode čovjeka s otečenim licem ili životinju s otečenim vimenom, pa bi on puhnuo u svoje ruke, rekao: ‘Bismillah’, stavio ruku na glavu oboljelog i rekao: ‘Na mjestu gdje je bila ruka Allahovog Poslanika’, zatim bi ga potrao, pa bi otok nestao.“ (Hadis bilježi Ahmed u Musnedu (34/263), a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u zbirci vjerodostojnih hadisa (2955)), kao i kolegij koji je valorizirao musned imama Ahmeda.
3 Utjecaj Allahove Knjige na životinje i neživa bića je poznata stvar i na to ukazuju brojni dokazi. Uzvišeni Allah kaže za neka kamenja:
وَإِنَّ مِنْهَا لَمَا يَهْبِطُ مِنْ خَشْيَةِ اللَّهِ
„Ima i kamenja koja se ruše iz straha prema Allahu.“ (El-Bekare, 74)
Poznato je isto tako da je panj cvilio za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, te pomjeranje konja kada se spustila smirenost zbog učenja sure El-Kehf, u hadisu Bera ibn Aziba, kojeg bilježe Buhari (5011) i Muslim (795). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da je to bila smirenost koja se spuštala s Kur’anom.
4 Nismo našli da je neko od učenjaka zabranio ovakvu praksu, naprotiv, našli smo one koji izričito dozvoljavaju.
Šejh Ibn Džibrin, rahimehullah, upitan je o slučaju kada je nečiji automobil pogodio urok, pa je osoba koja je ureknula uzela abdest, a voda od abdesta je stavljena u hladnjak automobila, nakon čega je auto proradio. Pa je šejh rekao:
„Nema smetnje u tome. Kao što urok pogađa životinje, može pogoditi i fabrike, kuće, drveće, proizvode, automobile, divlje životinje i slično. Liječenje je da se onaj koji je urekao abdesti ili okupa, pa se njegova voda izlije po životinji ili slično, pa i po automobilu. Stavljanje te vode u hladnjak je korisno, Allahovom dozvolom, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘A kada se od vas zatraži da se okupate (zbog uroka), onda se okupajte.’“ (Muslim, 2188)
Šejh Albani, rahimehullah, govoreći o dovi:
„Allahu, molim Te za njeno dobro i dobro s kojim si je stvorio, i utječem Ti se od njenog zla i zla s kojim si je stvorio“, je upitan da li dozvoljeno proučiti ovu dovi prilikom kupovine auto pa je rekao: “Da dozvoljeno je učiti ovu dovu i prilikom kupovine automobila, jer se od njega nada dobro, a strahuje od zla.”
Također, šejh Salih el-Fevzan, hafizahullah, upitan je o konjima pogođenim urokom i da li se njima može učiti rukja i sure zaštitnice (mu‘avvizetejn – sure Felek i Nas), pa je odgovorio
„Da, traži se zaštita i za sebe, i za svoj imetak, i za svoje životinje. To je lijepa i ispravna stvar.“
A Allah najbolje zna.
Izvor: https://islamqa.info/ar
Priprema i naslov: Menhedž
