Hvala Allahu, Blagom i Sveznajućem, Dobročinitelju Milostivom, koji je Svojim robovima propisao dobra djela koja učvršćuju njihovo robovanje Njemu, otvorio im vrata dobra koja ih Njemu približavaju i ponavlja im sezone bereketa kako bi njima saprali svoje grijehe i opskrbili se onim što će im biti trajna zaliha na Ahiretu. Njega hvalimo na Njegovim blagodatima i darovima, i zahvaljujemo Mu na Njegovoj plemenitosti i dobročinstvu. Stvorio nas je iz ničega, obasuo nas blagodatima i uputio nas Svojoj vjeri:
وَمَا كُنَّا لِنَهْتَدِيَ لَوْلَا أَنْ هَدَانَا اللهُ
„I ne bismo bili upućeni da nas Allah nije uputio“ (El-A‘raf, 43).
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga. Niko Mu se ne može približiti nečim dražim od onoga što je On u obavezu propisao, a rob Mu se neprestano približava nafilama sve dok ga Allah ne zavoli. A kada ga zavoli, sačuva ga od harama, pomogne mu u pokornosti i usliša njegove dove.
I svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik. On je svoje ashabe, Allah bio zadovoljan njima, obradovao dolaskom Ramazana govoreći:
„Došao vam je Ramazan, blagoslovljen mjesec. Allah vam je u njemu propisao post. U njemu se otvaraju vrata nebesa, zatvaraju vrata Džehennema i okivaju šejtani. U njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci; ko bude lišen njenog dobra, zaista je lišen.“
Neka su Allahov salavat, selam i blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede do Sudnjeg dana.
A zatim: bojte se Allaha i pokoravajte Mu se, i pripremite se za doček mjeseca bogobojaznosti upravo bogobojaznošću, jer je ona jedan od najvećih ciljeva posta:
يَا أَيُّهَا الَّذِيْنَ آَمَنُوْا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِيْنَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُوْنَ
„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.“ (El-Bekare, 183)
Draga braćo, kada je Allah stvorio ljude, učinio je postepenost Svojim sunnetom među ljudima. Da je htio, stvorio bi ih odjednom potpuno oblikovane. Kaže Uzvišeni:
وَقَدْ خَلَقَكُمْ أَطْوَارَاً
„A On vas postepeno stvara.“ (Nuh, 14)
Postepeno u utrobi, a zatim i nakon dolaska na dunjaluk, čovjek prelazi iz jednog stanja u drugo:
هُوَ الَّذِيْ خَلَقَكُمْ مِنْ تُرَابٍ ثُمَّ مِنْ نُّطْفَةٍ ثُمَّ مِنْ عَلَقَةٍ ثُمَّ يُخْرِجُكُمْ طِفْلَاً ثُمَّ لِتَبْلُغُوَا أَشُدَّكُمْ ثُمَّ لِتَكُوْنُوْا شُيُوخَاً
„On vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatim od zakvačka, zatim vas izvodi kao dijete, da biste dostigli svoju snagu, a potom da postanete starci.“ (Gafir, 67)
Postepenost se ogleda u svim aspektima ljudskog bića: razum se razvija, spoznaja se širi, ponašanje se izgrađuje, a brzina napretka zavisi od odlučnosti, ambicije i truda. Što je odlučnost jača i ambicija veća, čovjek brže napreduje i prestiže druge.
Kada je Allah propisivao propise ljudima, uzeo je u obzir ovu postepenost, pa su naredbe i zabrane dolazile postupno, u skladu s ljudskom prirodom – i u tome je mudrost Mudrog i Sveznajućeg:
الَّذِيْ أَحْسَنَ كُلَّ شَيْءٍ خَلَقَهُ
„Onaj Koji je sve što je stvorio savršeno stvorio.“ (Es-Sedžde, 7)
Ljudi se ne mogu naglo odvojiti od onoga na šta su navikli, niti se trenutno priviknuti na ono što im je novo. Zato je zabrana alkohola došla u fazama, a i propisivanje namaza i posta bilo je postepeno. Mu‘az, radijallahu anhu, rekao je:
„Bili su narod koji nije bio naviknut na post, pa im je bio težak.“ (Ebu Davud)
Još je čudnije – a to je znak Allahove mudrosti – da je propisao pripreme koje prethode tjelesnim ibadetima. Ako ih rob čuva, one ga pripremaju, pomažu mu i čine mu ibadet milim i dragim. Jer srca i tijela trebaju odgoj i vježbu kako bi se navikla na činjenje pokornosti i ostavljanje zabranjenog, i potrebno ih je za to pripremiti kako bi u pokornosti osjetila slast, a da činjenje ibadeta ili ostavljanje harama ne bude teško.
Za namaz je propisan abdest, rani odlazak u mesdžid, smiren hod i približavanje imamu – i sve se to računa kao namaz. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
„Čovjek je u namazu sve dok ga namaz zadržava.“ (Buharija i Muslim)
Sva ova djela propisana su kako bi se klanjač pripremio za farz-namaz i obavio ga sa skrušenošću i smirenošću. I onaj ko ustraje u ovim pripremama za namaz zaslužuje da u svom namazu osjeti skrušenost i slast kakvu ne nalazi onaj ko je zapostavio njegove pripreme.“
U obredima hadža i umre musliman se priprema putovanjem koje može potrajati, oblači posebnu odjeću za obred umjesto one na koju je navikao i u mikatu izgovara telbiju, kako bi se njegovo srce podsjetilo da je stupilo u ibadet. Zatim nastavlja put smireno prema Mekki, pa u nju ne ulazi a da mu srce već nije pripremljeno za obavljanje obreda, ispunjeno skrušenošću prema Allahu Uzvišenom i čežnjom za Njegovom Časnom Kućom.
Post spada u tjelesne ibadete, ali se razlikuje od namaza i hadža po tome što je on sustezanje od strasti, a ne činjenje djela koja imaju svoje uvodne pripreme koje bi vjernik obavljao pa bi time pripremio svoje srce za ovaj veličanstveni ibadet, kao što je slučaj s namazom i hadžom. Zbog toga mnogi postači ne osjećaju veličinu Ramazana niti pravu vrijednost posta i noćnog ibadeta sve dok ne prođe nekoliko dana od mjeseca, jer njihova srca nisu bila pripremljena. Tek nakon što zaposte prve dane i provedu prve noći u ibadetu, osjete tu veličinu – ali tek nakon što im dio mjeseca već promakne. A među njima ima i onih koji se aktiviraju na početku mjeseca, a zatim ih savlada umor i zasićenost.
Allahov sunnet tederrudža – postepenosti, odbija da se čovjek može potpuno promijeni samim nastupanjem mjeseca: da odjednom postane ustrajan u Kur’anu, boravku u mesdžidu i ostavljanju strasti. Potrebna je priprema i odgoj duše.
Mnogi ljudi, kada nastupi mjesec, u sebi zamišljaju potpuni preokret u svom životu, obećavaju svome Gospodaru da će se pokazati u dobru i tako započnu već prvog dana. Međutim, ne prođe mnogo pa onaj koji uči Kur’an osjeti zasićenje, onaj koji boravi u džamiji osjeti dosadu, a klanjaču iza imama postane teško, pa se pravda dužinom namaza, velikim brojem rekata ili nečim sličnim. A pravi uzrok je u njemu samom: jer se nije pripremio za mjesec, nije se opskrbio za njega i nije prije njegovog dolaska navikavao svoju dušu na pokornost.
U svim kulturnim, sportskim, vojnim i drugim takmičenjima neophodan je dovoljan period pripreme i treninga. Onaj ko se takmiči bez pripreme – gubi, ne dobija, ne uspijeva.
Mnoga djela u Ramazanu su tjelesne prirode i zahtijevaju strpljenje i izdržljivost. Ko uđe u mjesec a nije se na njih pripremio, neće biti pošteđen jednog od dva stanja:
Ili će mu dosaditi borba sa samim sobom i prisiljavanje na učenje Kur’ana i obavljanje nafila, pa će se povući iz trke s onima koji se natječu u dobru, zadovoljit će se samo farzovima – uz nemar i u njima – i biće lišen bereketa i blagodati Ramazana. A to je stanje mnogih postača, ako ne i većine. Vidiš ga na početku Ramazana kako redovno klanja teravih-namaz i mnogo uči Kur’an, a zatim mu to dosadi, iscrpi se od borbe sa sobom, zapostavi Kur’an, postane lijen prema nafilama, a možda zapostavi i neke farzove, te svoje vrijeme provede u onome što mu šteti i ne koristi, dok mjesec ne prođe, a on ostane jadan, razočaran i gubitnik.
Ili će ustrajati u borbi sa svojom dušom i prisiljavati je na učenje, namaz i razne oblike približavanja Allahu, makar u tome u početku ne osjećao slast, sve dok mu se pokornost ne omili nakon nekoliko dana i noći koje su mu prošle u toj borbi – a to je bolje od prvog stanja.
A najbolji od njih je onaj koji ne dočeka Ramazan a da već nije navikao svoju dušu na razne vrste ibadeta; iščekuje hilal s velikom željom i snažnom čežnjom, kako bi zadobio bereket mjeseca, iskoristio njegovo vrijeme i „zahvatao“ iz posude njegovih dobrih djela.
Razmislite, Allahovi robovi, o mudrosti Zakonodavca Mudrog kada je propisao post u mjesecu Ša‘banu, pa je najveći dio posta Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upravo postio u Ša‘banu. U nekim predajama stoji da je postio cijeli Ša‘ban, osim malo, a u drugima da ga je postio u cijelosti.
Post u Ša‘banu bio je priprema koja vjernika osposobljava za post Ramazana. Poznato je da onaj ko mnogo posti u Ša‘banu ostavlja mnogo suvišnog govora, pogleda i drugih stvari, povećava učenje Kur’ana i rano dolazi u mesdžid, jer ga post sprečava u onome što je činio dok nije postio. Tako ne ulazi u Ramazan, a da već nije navikao svoju dušu na ostavljanje harama i suvišnog, i da se sprijateljio s postom, Kur’anom, čestim zikrom i namazom.
Zato, o vjernici, navikavajte svoje duše na ibadet makar nekoliko dana, kako biste uživali u njegovoj slasti tokom cijelog mjeseca i kako biste zadobili ono što je Allah obećao postačima i onima koji noći provode u ibadetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
„Kada nastupi prva noć Ramazana, šejtani i džinni prkosnici bivaju okovani, vrata Vatre se zatvore pa se nijedna ne otvore, a vrata Dženneta se otvore pa se nijedna ne zatvore. I glasnik poziva: ‘O ti koji želiš dobro – pristupi! O ti koji želiš zlo – prestani!’ I Allah svake noći ima one koje oslobađa od Vatre.“
(Buharija i Muslim)
Rekoh ovaj govor tražeći oprosta sebi i vama.
Druga hutba
Hvala Allahu onako kako dolikuje Njemu Uzvišenom Njemu zahvaljujemo na Njegovim velikim blagodatima i neizmjernim darovima. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Neka su Allahov salavat, selam i blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njihov put do Sudnjeg dana.
A zatim: bojte se Allaha Uzvišenog i pokoravajte Mu se, i uzmite od svoga zdravlja za vrijeme bolesti, od svoga slobodnog vremena za vrijeme zauzetosti, od svoga života za svoju smrt i od svoga dunjaluka za svoj Ahiret. Jer danas je djelo bez obračuna, a sutra je obračun bez djela:
يَوْمَئِذٍ تُعْرَضُونَ لَا تَخْفَىٰ مِنكُمْ خَافِيَةٌ
„Toga dana bit ćete izloženi, ništa od vas neće skriveno ostati.“ (El-Hakka, 18)
O muslimani, svako djelo u kojem njegov vlasnik želi uspjeh zahtijeva uvjerenje u njega, psihičku pripremu i tjelesnu sposobnost za njegovo izvršenje. Psihička, mentalna i tjelesna priprema za dobra djela u Ramazanu prije njegovog nastupanja razlog su snažne odlučnosti u njemu, ozbiljnog iskorištavanja njegovog vremena i marljivosti u raznim oblicima ibadeta.
Jedan od vidova psihičke pripreme jeste uklanjanje svega što opterećuje dušu i uznemirava misli te udaljavanje od toga. Ako se nešto ne može izbjeći, neka se odgodi za poslije Ramazana. Također, ostavljanje okupljanja i druženja na koja su se ljudi navikli, a koja rijetko prolaze bez beskorisnog govora i praznih razgovora, uz namjeru da se time iskoristi ovaj plemeniti mjesec. Dušu treba uvjeriti da je Ramazan sezona dobiti – ako se propusti, ne može se nadoknaditi; da je to nekoliko dana koji brzo prolaze, kao što su prošli i u prethodnim godinama; i da ako neko dočeka ovaj Ramazan, možda neće dočekati sljedeći. Koliko je samo u kaburima onih koji su postili prošli Ramazan!
Prije svega toga, ali i nakon toga, treba čvrsto odlučiti da se ostave harami, igra i zabava, poput televizijskih sadržaja i sličnog, jer činjenje harama odvraća od pokornosti i čini je teškom.
Ovakva psihička priprema učvršćuje svijest o važnosti Ramazana i strah od gubitka njegove blagodati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
„Propao je onaj koji doživi Ramazan, a zatim on prođe, a njemu ne bude oprošteno.“ (Tirmizi)
Od mentalne pripreme jeste da se, prije ulaska u mjesec, posveti čitanju o vrijednostima Ramazana, njegovog posta i noćnog namaza, o vrijednostima učenja Kur’ana, posljednjih deset dana i Lejletul-kadra, te razmišljanju o ajetima i hadisima koji o tome govore i upoznavanju s njihovim propisima i značenjima. Poznavanje vrijednosti ovih djela podstiče dušu da ih ostvari i da ništa od njih ne zapostavi.
Učenjaci su u svojim djelima posvetili posebna poglavlja vrijednostima Ramazana, njegovog posta, noćnog ibadeta i Lejletul-kadra, te su spomenuli mnogobrojne šerijatske tekstove o tome. Onaj ko želi podstaći sebe na dobro djelo treba da ih proučava prije nego li nastupi ovaj mjesec, kako bi s velikom čežnjom težio ovim ogromnim nagradama, te da se upozna sa stanjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Ramazanu, kao i stanjem prvih generacija ovog ummeta – ne bi li se na njih ugledao.
Ako je konkurencija među trgovinama žestoka, pa svaka od njih na početku Ramazana nastoji privući kupce objavljujući spiskove sniženih proizvoda, a ljudi brižno biraju ono što je jeftinije kako bi uštedjeli dio imetka, onda je još preče da ljudi posvete pažnju onome što je važnije od toga – a to je upoznavanje s velikim nagradama koje su obećane u Ramazanu, kako ne bi ništa od njih propustili.
Od tjelesne pripreme za iskorištavanje Ramazana jeste da se prije njegovog dolaska duša navikava na ran odlazak u mesdžid, duži boravak u njemu prije i poslije namaza, ustrajavanje u nafilama, povećanje zikra i učenja Kur’ana, te učestali post u mjesecu ša‘banu, kako Ramazan ne bi nastupio a da čovjek već nije navikao sebe na ozbiljnost u ibadetima i natjecanje u sticanju dobrih djela.
Od praktične tjelesne pripreme jeste i rasterećenje od obaveza i smetnji, njihovo brzo izvršavanje prije dolaska mjeseca, odgađanje onoga što se ne može završiti, te obezbjeđivanje onoga što je potrebno za post prije Ramazana – kako bi se tokom mjeseca klonio pijaca, njihove buke i nepravilnosti, kako mu post ne bi bio narušen i kako bi se u potpunosti posvetio ibadetu Allahu Uzvišenom tokom cijelog Ramazana, ne gubeći ni trenutka.
Allahu naš, daj da dočekamo Ramazan, sačuvaj nam ga i sačuvaj nas u njemu, i primi ga od nas kao ukabuljeni ibadet.
Autor: Ibrahim el Hakil
Izvor: khutabaa.com
