Pitanje: Nisam napostila nekoliko dana mjeseca ramazana već nekoliko godina. Šta mi je obaveza učiniti?
Odgovor: Svi učenjaci su saglasni da je onome ko je propustio određene dane posta u ramazanu obaveza da ih naposti prije dolaska sljedećeg ramazana. Kao dokaz za to naveli su hadis kojeg bilježe Buhari (1950) i Muslim (1146) od Aiše, radijallahu anha, da je rekla:
„Dešavalo se da imam propuštenih dana posta iz ramazana, pa ih nisam mogla napostiti sve do mjeseca ša‘bana, zbog obaveza prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.“
Hafiz (Ibn Hadžer) kaže:
„Iz njene brižnosti da propuštene dane ramazana naposti u ša‘banu uzima se dokaz da nije dozvoljeno odgađati napaštanje sve dok ne nastupi sljedeći ramazan.“
Stanja odgađanja napaštanja ramazana do nastupanja sljedećeg ramazana
Ako se napaštanje odgodi sve dok ne nastupi sljedeći ramazan, to ne izlazi iz okrilja dva stanja:
Prvo stanje:
Da je odgađanje bilo s opravdanim razlogom, poput bolesti koja se odužila sve do sljedećeg ramazana. U tom slučaju nema grijeha zbog odgađanja, jer je osoba imala opravdanje, i na njoj je samo da naposti onoliko dana koliko je propustila.
Drugo stanje:
Da je odgađanje bilo bez opravdanog razloga, tj. osoba je bila u mogućnosti da naposti, ali to nije učinila sve dok nije nastupio sljedeći ramazan. Takva osoba je grješna zbog odgađanja napaštanja bez opravdanja.
Imami su složni da je u tom slučaju obavezno napaštanje, ali su se razišli u pogledu toga da li je, uz napaštanje, obavezno i nahraniti siromaha za svaki propušteni dan ili ne.
Imami Malik, Šafija i Ahmed smatraju da je obavezno i nahraniti siromaha, pozivajući se na predaje od nekih ashaba, poput Ebu Hurejre i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma.
Imam Ebu Hanife, rahimehullah, smatra da uz napaštanje nije obavezno hranjenje siromaha. Kao dokaz navodi da Allah, Uzvišeni, onome ko je propustio post Ramazana nije propisao ništa osim napaštanja, a nije spomenuo hranjenje. Uzvišeni Allah kaže:
وَمَنْ كَانَ مَرِيضًا أَوْ عَلَى سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِنْ أَيَّامٍ أُخَرَ
„A ko je bolestan ili na putovanju neka naposti isti broj dana.“ (El-Bekare, 185)
Ovo drugo mišljenje odabrao je i imam Buhari, rahimehullah. On u svom Sahihu kaže:
Ibrahim (tj. En-Nehai) je rekao: „Ako čovjek zapostavi napaštanje sve dok ne dođe sljedeći ramazan, on će postiti oba ramazana i nije obavezan da nahrani siromahe.“ A prenosi se od Ebu Hurejre kao mursel predaja i Ibn Abbasa da su smatrali da treba nahraniti.
Zatim Buhari kaže: „Allah nije spomenuo hranjenje, nego je rekao: ‘neka naposti isti broj dana’.“
Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, također zastupa stav da hranjenje nije obavezno, rekavši:
„Što se tiče govora ashaba, argumentacija njima je sporna ako se suprotstavljaju jasnom značenju Kur’ana. Ovdje je obavezivanje hranjenja suprotno jasnom značenju Kur’ana, jer Allah, Uzvišeni, nije propisao ništa osim napaštanja određenog broja dana, i nije propisao više od toga. Stoga ne obavezujemo Allahove robove onim čime ih Allah nije obavezao, osim uz jasan dokaz kojim se oslobađa od odgovornosti. Također, ono što se prenosi od Ibn Abbasa i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, se može shvatiti kao poželjno djelo, a ne kao obaveza. Ispravno mišljenje u ovom pitanju jeste da osobi nije obavezno ništa osim posta, ali je grješna zbog odgađanja.“ (Eš-Šerhul-mumti‘, 6/451)
Prema tome, obaveza je samo napaštanje. Ako čovjek, iz predostrožnosti, nahrani siromaha za svaki dan, to je lijepo i pohvalno.
A na ženi koja pita – ako je odgađala napaštanje bez opravdanog razloga – jeste da se pokaje Allahu, Uzvišenom, i da čvrsto odluči da se ubuduće neće vraćati takvom postupku.
A Allah najbolje zna.
Izvor: https://islamqa.info/
