Pitanje:
Kada Allah prima djelo roba? I koji su to uslovi koje treba ispuniti da bi djelo bilo dobro, i prihvaćeno kod Allaha?
Odgovor:
Zahvala pripada Allahu;
A zatim:
Zaista se djelo neće smatrati ibadetom[1] osim ako pri sebi ne upotpuni dvije stvari, a to su:
Potpuna ljubav, uz potpunu poniznost.
Uzvišeni Allah je rekao: A pravi vjernici još više vole Allaha.[2]
I rekao je Uzvišeni: Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam[3] se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.[4]
Ako smo shvatili ovu stvar, onda treba znati da ibadet neće biti prihvaćen osim od muslimana koji je muvehhid,[5] kao što Uzvišeni kaže u vezi nevjernika:
I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili, pa ih u prah i pepeo pretvoriti.[6]
U Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa se prenosi od Ãiše, Allah bio njome zadovoljan, da je rekla: „Rekla sam: ‘O Allahov poslaniče, Ibn Džudan je u džahilijjetu[7] održavao rodbinske veze i hranio bi miskine,[8] pa da li će mu to biti od koristi?’“
Pa je rekao: „Neće mu koristiti, jer nikada nije rekao: ‘Gospodaru oprosti mi grijehe na Sudnjemu danu.'“[9]
Dakle, nije bio od onih koji su vjerovali u proživljenje, niti je radio nadajući se da će sresti Allaha.
Zatim, muslimanu neće biti primljen ibadet osim ako ispuni dva glavna uslova:
- Iskren nijjet Uzvišenom Allahu: Tim se podrazumijeva da rob želi svojim cjelokupnim govorom i djelima, bila javna ili tajna, samo lice Uzvišenog Allaha,[10] bez da u tome ima udjela iko drugi.
- Usklađenost sa Šerijatom, s kojim nam je Uzvišeni Allah jedino naredio da mu robujemo, a to se postiže slijedeći Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov salavat i selam, u onome s čim je došao. Zatim, ostavljanjem razilaženja s njim, kao i ne uvođenja nekog novog ibadeta ili novog načina praktikovanja ibadeta, koji se ne prenosi od njega, neka je na njega salavat i selam.[11]
Dokaz za navedena dva uslova jesu riječi Uzvišenog: Ko se bude nadao susretu s Allahom, neka čini dobra djela i neka, robujući Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje![12]
Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: „Ko se bude nadao susretu s Allahom, tj. Njegovoj nagradi i lijepoj nadoknadi, neka čini dobra djela, tj. ono što je u skladu sa Allahovim šerijatom, i neka, robujući Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!, a to je ono s čim se želi Allahovo lice, nikoga mu ravnim ne smatrajući.“
Ovo su dva stuba djela, koje će biti prihvaćeno, mora biti iskreno Allaha radi i ispravno prema Šerijatu Allahova poslanika, neka je na njega Allahov salavat i selam.
Što insan ima više znanja o Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, sve više je iskren, a što više poznaje svoga Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov salavat i selam, sve više ga slijedi. A sa iskrenošću i slijeđenjem rob postiže uspjeh na oba svijeta.
Od Allaha tražimo spas i uspjeh i na dunjaluku i na Ahiretu.
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedžid
Izvor: Islamhouse.com
Bilješke:
[1] Ibadet je: Sveopći naziv za sve ono što Uzvišeni Allah voli i sa čime je zadovoljan, od riječi i djela, javnih i tajnih. (op. prev.)
[2] Sura el-Bekara, 165.
[3] Uzvišeni Allah u Kurʹanu na nekim mjestima o Sebi govori u množini, što je stilom u arapskom jeziku koji se koristi kada se želi ukazati na veličinu i uzvišenost onoga o kome se govori. (op. prev.)
[4] Sura el-Enbija, 90.
[5] Muvehhid je onaj koji vjeruje u Allahovu jednoću i samo Njemu ibadet čini. (op. prev.)
[6] Sura el-Furkan, 23.
[7] Dzahilijjet je period prije dolaska Poslanika, neka je na njega Allahov salavat i selam, sa objavom od Uzvišenog Allaha. (op. prev.)
[8] Tj. siromahe. (op. prev.)
[9] Sahih Muslim, 1/136.
[10] Tj. da želi postići Njegovo zadovoljstvo. (op. prev.)
[11] Jer bi to uvođenje bilo novotarija u vjeri, bez obzira radilo se o novom djelu ili novom načinu obavljanja ibadeta koji je već došao u šerijatu. (op. prev.)
[12] Sura el-Kehf, 110.
