Ljubav prema dunjaluku je uzrok svakog grijeha

Uzvišeni Allah kaže: “O narode, doista je život na ovom dunjaluku naslađivanje, a Ahiret, to je kuća vječnosti.”

– Imam El-Kurtubi kaže: “Naslađivanje tj. naslađivaće se životom kratko, zatim će on prestati i nestati – a Ahiret, to je kuća vječnosti.”

Prenosi se od El-Mustevrida radijellahu anhu da je Vjerovjesnik alejhi selam rekao: “Dunjaluk prema Ahiretu nije osim kao kada bi neko od vas umočio prst u rijeku, pa neka pogleda šta će mu ostati na prstu kada ga izvuče iz vode.” (Muslim)

– Imam En-Nevevi kaže: “Dunjaluk u svojoj kratkoći trajanja i završetku užitaka naspram Ahiretske vječnosti i trajnosti njenih užitaka i blagodati je kao količina vode koja ostane na prstu naspram ostalog mora.”

Ibn El-Kajim: “Kazali su da je ljubav prema dunjaluku uzrok svih grijeha i ono što kvari vjeru iz više razloga:

Jedan od njih je da voljenje dunjaluka prouzrokuje veličanje i uvažavanje istog, dok je on kod Allaha prezren. Jedan od najvećih grijeha kod Allaha je veličanje i uvažavanje onoga što Allah smatra prezrenim.

Drugi je da ga je Allaha prokleo, prezreo i zamrzio osim onoga što je radi Njega na dunjaluku, a ko zavoli ono što je Allah prokleo, prezreo i zamrzio izložio je se fitni, prokletstvu i mržnji.

Treći razlog je to da kada insan zavoli dunjaluk onda ga on učini svojim ciljem i krene ka postizanju istog svim mogućim djelima i sredstvima koja je Allah učinio da budu djela i sredstva koja vode ka Njemu i ahiretu- na taj način čovjek je izokrenuo stvar i hikmet, pa mu se zbog toga izokrenulo njegovo srce i tok stvari je usmjeren prema nazad, a ne prema naprijed.

Četvrti razlog je to da ljubav prema dunjaluku staje između roba i djela koja će mu koristiti na ahiretu zbog njegove zauzetosti sa svojim voljenim, a najmanji stepen ljubavi prema dunjauku je da ga zaposli s nečim drugim mimo glavnog posla i sreće roba, a to je zauzetost srca s voljenjem Allaha i zauzetost jezika spominjanjem Allaha.

Peti razlog- voljenje dunjaluka čini da on bude najveća briga robu.

Šesti: da onaj ko voli dunjaluk je od svih ljudi najžešće kažnjavan dunjalukom i on će biti kažnjavan u svoja sva tri boravišta. Kažnjava se na dunjaluku potragom za njim i postizanjem istog te vođenjem borbe s onima koji ga takođe traže; kažnjava se u kaburu tugom za istim zbog toga što je prošao i zbog toga što je razdvojeno između njega i njegovog voljenog tako da se više nikada ne može očekivati njihovo ponovno vraćanje i spajanje. On tamo na ahiretu nije dobio drugog voljenog koji će mu zamjeniti prvog i ovakvi ljudi će biti kažnjavani u kaburu zbog prisutnosti brige, tuge i žalosti u duši. Ko voli dunjaluk biti će kažnjavan u kaburu i na Danu susreta sa svojim Gospodarom.

Sedmi: zaljubljenik u dunjaluk i njegov ljubitelj koji daje prednost dunjaluku nad ahiretom je najmaloumnije stvorenje koje ima najmanje pameti zato što je dao prednost iluziji nad istinom, snu nad javom, prolaznoj sjeni nad stalnim uživanjem, prolaznoj kući nad vječnom; prodao je život u vječnosti za najnevrijedniji prolazni život. Doista su to snovi kao prolazna sjena i pametan se time ne obmanjuje.”

Osnove grijeha

– Ibn El-Kajim kaže: “Doista želja za dunjalukom je osnova svih vanjskih grijeha; ona je osnova i srčanih grijeha u koje spadaju ljutnja, hased, kibur, hvalisanje i nadmetanje u umnožavanju imovine.”

Odmor srca i duše

Ibn El-Kajim kaže: “Doista zuhd– suzdržavanje i odricanje od dunjaluka odmara srce i tijelo.
Želja za dunjalukom produžava brigu i žalost.

Uistinu se briga, tuga i žalost pojavljuje sa dvije strane: jedna od njih je želja za dunjalukom i traganje za istim, a druga je zanemarivanje djela dobročinstva i pokornosti.”

– Neki od selefa su kazali: ko zavoli dunjaluk neka sebe pripremi za podnošenje musibeta, a ljubitelj dunjaluka se ne odvaja od tri stvari: obavezne zabrinutosti, stalnog umora, tuge i žalosti koje ne prestaju.

– Ljubitelj dunjaluka neće postići niti jednu stvar, a da njegova duša ne zaželi i ne zatraži još više, kao što stoji u sahih hadisu od Vjerovjesnika alejhi selam: “Kada bi sin Ademov imao dve doline blaga, poželio bi i treću.”

Ko su pametni

Jahja bin Muaz kaže: “Pametni su trojica:

• ko ostavi dunjaluk prije nego li on njega ostavi;
• ko sagradi sebi kabur prije nego li uđe u njega;
• ko učini da njegov Stvoritelj bude zadovoljan njime prije nego što se sretne s Njim.”

Ibreti se i pouku primi

Aun bin Abdulah kaže: “Družio sam se s bogatašima i nisam vidio nikoga ko ima veću brigu od mene: vidim jahalicu, a ona bolja od moje; vidim odjeću, a ona bolja od moje odjeće. Onda sam se počeo družiti sa siromasima i tada sam se odmorio.”