الحَمْدُ لله فَاطِرِ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ جَاعِلِ المَلَائِكَةِ رُسُلًا أُولِي أَجْنِحَةٍ مَثْنَى وَثُلَاثَ وَرُبَاعَ يَزِيدُ فِي الخَلْقِ مَا يَشَاءُ إِنَّ اللهَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
“Hvala Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Koji meleke čini poslanicima s krilima – po dva, po tri i po četiri. On u stvaranju dodaje šta hoće. Allah, zaista, sve može.” (Fatir, 1)
Hvalimo Ga na Njegovim blagodatima i darovima, zahvaljujemo Mu na Njegovoj dobroti i dobročinstvu. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga; On je stvorio Svoje robove, opskrbio ih i podario im zdravlje, a potom im naredio da Ga obožavaju i da Mu se pokoravaju.
يَا أَيُّهَا النَّاسُ اذْكُرُوا نِعْمَةَ اللهِ عَلَيْكُمْ هَلْ مِنْ خَالِقٍ غَيْرُ اللهِ يَرْزُقُكُمْ مِنَ السَّمَاءِ وَالأَرْضِ لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ فَأَنَّى تُؤْفَكُونَ
“O ljudi, sjetite se Allahove blagodati prema vama! Postoji li, osim Allaha, ikakav stvoritelj koji vas opskrbljuje s neba i iz zemlje? Nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?” (Fatir, 3)
I svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik; bio je najbrižniji prema namazu – namaz je bio radost njegova oka, smirenost njegove duše i utočište u njegovoj brizi. Neka su Allahov salavat i selam na njega, njegovu porodicu, njegove ashabe i sve one koji ih u dobru slijede do Sudnjega dana.
A potom:
Bojte se Allaha Uzvišenog i budite Mu pokorni, čuvajte Njegove farzove i klonite se Njegovih zabrana, jer ispred vas je smrt, kabur, obračun i nagrada, i dan sumoran i težak, u kojem će se spasiti samo onaj koga Allah Uzvišeni spasi i kome podari uspjeha da čini dobra djela na dunjaluku.
وَيَوْمَ القِيَامَةِ تَرَى الَّذِينَ كَذَبُوا عَلَى اللهِ وُجُوهُهُمْ مُسْوَدَّةٌ ۚ أَلَيْسَ فِي جَهَنَّمَ مَثْوًى لِلْمُتَكَبِّرِينَ * وَيُنَجِّي اللهُ الَّذِينَ اتَّقَوْا بِمَفَازَتِهِمْ لَا يَمَسُّهُمُ السُّوءُ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ
A na Sudnjem danu vidjet ćeš one koji su o Allahu laži govorili – lica će im pocrnjeti. Zar u Džehennemu nema boravišta za ohole? A Allah će spasiti one koji su se Njega bojali zbog njihovog uspjeha; zlo ih neće dotaći niti će tugovati. (Zumer, 60-61)
Draga braćo:
Od Allahova tevfika (uspjeha) i upute koju daje Svome robu jeste njegova ustrajnost u obavljanju farzova. Što je izvršavanje farza teže, a rob ustraje u njegovom obavljanju na vrijeme, to je jasniji dokaz Allahovog tevfika i upute Svome robu i Njegove pomoći robu da se vjere prihvati čvrsto i odlučno.
Prava pobjeda jeste pobjeda čovjeka nad svojom dušom koja ga navraća na zlo, a pravi poraz jeste poraz čovjeka pred vlastitom dušom. Sabah-namaz je znak te pobjede ili tog poraza. Onaj ko prekine san u zoru, slomi strast duše, ustane žurno odazivajući se pozivu i svojim djelom potvrdi riječi mujezina: „Namaz je bolji od sna“, taj je pobijedio šejtana koji na potiljak spavača veže tri čvora i na svaki kaže: „Duga ti je noć, spavaj“, i pobijedio je svoju strast kada je prekinuo slast sna – a to je najteža stvar za čovjeka. Takav je dostojan da pobijedi i sve druge strasti i da svoju dušu založi radi Allaha Uzvišenog.
A onaj ko ne uspije doći na sabah-namaz u džematu – a takvih je danas većina među muslimanima – slab je u volji, niske ambicije i poražen pred šejtanom i njegovom vojskom. Onaj ko je škrt prema svome Gospodaru i ne želi Mu žrtvovati dio svoga sna – zar će žrtvovati svoju krv i svoj život?!
Neprijatelji nisu nadjačali muslimane u kasnijim vremenima osim zato što većina nosi ovakve slabe duše, koje nisu spremne žrtvovati ni trenutak sna radi Allahovog zadovoljstva – pa kako bi onda žrtvovale ono što je veće od toga na Allahovom putu. Jedan Jevrej je jednom rekao, dok su pobjeđivali muslimane u bitkama:
„Mi se muslimana ne bojimo osim kada klanjaju sabah u džamiji kao što klanjaju džumu.“
Kako da vjernik zapostavi sabah u džematu, a zna da je to namaz kojem prisustvuju meleki, koji o klanjačima obavještavaju Allaha Uzvišenog – a On najbolje zna ko je klanjao, a ko nije:
إِنَّ قُرْآنَ الفَجْرِ كَانَ مَشْهُودًا
“Zaista, učenju Kur’ana u zoru prisustvuju svjedoci.” (El – Isra, 78)
Kada bi ljudi znali kolika je slast, rahatluk, smirenost srca i njegova ispravnost u prisustvovanju sabahu, niko ga ne bi zapostavljao.
Allahov Poslanik ﷺ je rekao:
„Ko klanja sabah, on je u Allahovoj zaštiti.“ (Muslim)
A onaj ko dan provede u Allahovoj zaštiti – čega da se boji i za čim da tuguje? Kada bi muslimani obavljali sabah u mesdžidima i džamijama, bi li im neprijatelj mogao nauditi dok su u Allahovoj zaštiti?
Dok su ashabi bili u Allahovoj zaštiti čuvajući sabah, nijedan neprijatelj im nije mogao stati na put, nijedna vojska ih nije porazila, nijedna zastava im nije pala, nijedna tvrđava im se nije oduprla – i njihova su osvajanja proširila na istok i zapad.
Jedan od dokaza njihove brige za sabah namaz jeste to što im je jednom izostao u pohodu na Hudejbijju, nakon dugog i napornog putovanja, i to dok je Allahov Poslanik ﷺ bio s njima. I pored toga, nisu se opravdavali, već su šaptali jedni drugima:
„Koji je iskup (kefaret) za naš nemar prema ovom namazu?“
Bili su odlučni da ustanu, ali ih je san savladao zbog iscrpljenosti – i pored toga su osjećali krivicu i odgovornost, nisu tražili izgovore niti govorili: „I Poslanik je prespavao kao i mi.“ To je bilo zato što su znali veličinu sabah-namaza i težinu grijeha njegovog propuštanja ili odgađanja.
Poslanik ﷺ ih je na tome odgajao. Džubejr ibn Mut‘im, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ na jednom putovanju rekao: „Ko će nas noćas čuvati da ne prespavamo sabah?“ (Ahmed)
Nekada bi tu odgovornost povjerio većem broju ljudi, bojeći se da jedan ne zaspi. Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik ﷺ na putovanju rekao sedmorici ashaba:
„Čuvajte nam namaz – sabah-namaz” (tj. probudite nas da ga ne prespavamo). (Ebu Davud)
Tako mi Allaha, o muslimani, ko je od nas ikada zadužio sedmoricu – ili makar trojicu – da ga probude da ne bi propustio sabah? Rijetki su oni koji tako postupaju.
Student skače iz kreveta bojeći se da ne zakasni na ispit, radnik prekida san da ne zakasni na posao. Kada neko ima rani let, pregled u bolnici ili sastanak s važnom osobom – san mu je nemiran, ustaje više puta, a nekad se i prije zore priprema. A većina muslimana mirno spava i ne ulaže gotovo nikakav trud da sačuva sabah.
Neki čak priželjkuju da se alarm ne oglasi ili da ga pogrešno namjeste, pa se raduju snu, smatrajući da nisu odgovorni – ne razmišljajući o ogromnoj nagradi koju su propustili. Poslanik ﷺ kaže:
„Dva rekata sunneta sabaha bolja su od dunjaluka i svega što je na njemu.“ (Muslim)
Ako su ta dva rekata sunneta bolja od cijelog dunjaluka – kolika je tek nagrada za farz sabaha?!
O ummete sabah-namaza, zahvalite Allahu na ovom namazu kojim vas je počastio i uputio vas njemu, i oživite ga u vašoj praksi. Nijednom narodu nije dato ono što je vama dato. Koliko je onih koji se mole shodno onome što su im njihovi šejtani i predvodnici propisali – i nemaju od svoje molitve ništa osim umora i gubitka. A vi ste upućeni istini – zato je čuvajte, držite je se i pokažite da ste dostojni Allahove blagodati:
كُنْتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ
Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio među ljudima. (Alu Imran, 110)
Onaj ko zapostavlja sabah neka razmisli o kazni za to i neka je uvijek ima na umu. Ako ima živo srce – uplašit će se, pokajati i vratiti svome Gospodaru prije nego što umre odgađajući sabah ili ne dolazeći na njega u džemat.
Poslanik ﷺ nas je u hadisu o snu obavijestio o kazni za one koji spavaju za vrijeme namaza, te je rekao: “Došli smo do čovjeka koji je ležao, a nad njim je stajao drugi čovjek s velikim kamenom. Pa bi mu bacio kamen na glavu i smrskao je. Kamen bi se otkotrljao, a on bi krenuo za njim da ga uzme. Prije nego bi se vratio, glava bi se onome već povratila u prvobitno stanje. Zatim bi mu ponovo uradio isto što i prvi put. Rekao sam: ‘Subhanallah! Ko su ova dvojica i šta je ovo?’ Rekli su: ‘Idi dalje’.”
Na kraju hadisa Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je obavješten da je pomenuti čovjek koji se kažnjava bio od onih koji su uzimali Kur’an pa ga potom odbijali i spavali za vrijeme namaza. (Buhari)
Ibnul-‘Arebi, rahimehullah, kaže:
„Riječi ‘uzima Kur’an pa ga odbacuje’ znače: pročitao je u Knjizi obavezu namaza i saznao da je on farz, a zatim je zapostavio ono što je znao i ostavio ono što mu je naređeno.“
Također je rekao:
„Kazna je učinjena na glavi zato što je mjesto ovog spavanja i nemara prema namazu – glava.“
Koliko je samo danas u kaburovima glava koje se razbijaju kamenjem zbog spavanja i propuštanja sabah-namaza! Smrt je iznenada zatekla njihove vlasnike, a oni se nisu pokajali, jer nisu očekivali da će im smrt doći. Dužnost je svakog muslimana koji je saznao za ovaj vjerodostojni hadis i za kaznu koja se u njemu spominje da se uplaši, da se prene, da radi na svome spasu i da čuva svoju glavu od razbijanja kamenjem. Koliko je samo puta tražio lijeka za tu istu glavu zbog glavobolje i bolova i trošio imetak na liječenje – a ona nema snage da podnese razbijanje kamenjem i da joj to bude kazna sve do Sudnjega dana.
Utječemo se Allahu Uzvišenom od Njegove srdžbe i Njegove kazne, i molimo Ga za uputu nama, našoj djeci i svim muslimanima.
Autor: Ibrahim el Hakil
Izvor: khutabaa.com
