Kada su muslimani oslobodili Endelus (Španiju), neki od kršćanskih momaka napadne jednog muslimanskog mladića te ga ubi, a zatim je iz straha pobjegao.
Bježući od muslimana nailazi na baštu ispred koje je stajao oronuli starac, čija je starosna dob bila skoro sto godina, i mladić od njega zatraži pomoć i sklonište na što mu se starac odazva te ga sakri u kućici koja se nalazila u bašti.
Nedugo nakon toga ljudi donesoše tijelo muslimanskog mladića, te su s njim stali ispred bašte kako bi ga starac vidio. Vidjevši da se radi o njegovom sinu, starca pogodi tuga te se onesvijesti i pade na zemlju. Kada se osvijestio sjetio se o čemu se radi te je prikrio svoju žalost i ljutnju sačekao da padne mrak…
Zatim je otišao kod mladića i obavijestio ga da je ubijeni njegov sin! Tada se mladić žestoko uplašio i shvatio je da će ga ovaj čovjek ubiti kako bi osvijetio svog sina.
Suprotno očekivanju mladića, starac ga počne umirivati i tješiti, te mu reče:
„Kod mene si zatražio pomoć i zaštitu i ja sam ti to pružio, a od moje vjere nije da kršim ugovor (o sigurnosti) kojeg sam ti dao, stoga mene se ne boj, ali ja te ne mogu zaštititi od mog naroda, pa zbog toga bježi i napusti ovu zemlju, spasi se…“ te ga obezbijedi sa hiljadu dirhema.
Očuvanje ugovora i lijepo postupanje ovog starca je ostavilo velikog uticaja na ovog mladića, te je zbog toga ovaj mladić, uz zadovoljstvo i ubjeđenje, rekao:
„Uistinu islam posjeduje odlike i vrline, i samo kada bi njegovi sljedbenici radili po njima bili bi najuzvišeniji među stanovnicima Zemlje.“
Izvor: El-Mufredul-‘alem fi rasmil-kalem (280 str.)
Prevod: Menhedž
