Godinama unazad, učenjaci su ukazivali na problem nepreciznosti astronomskih vaktija, te su upozorili na greške koje vaktije imaju u preciziranju vremena sabah namaza (mnoge vaktije uzimaju u obzir pojavu lažne zore umjesto prave zore). Ovaj problem je posebno aktuelan u toku ramazana kada se sabah namaz klanja po vaktiji „u prvom vaktu“, a koji je zapravo period lažne zore, kada sabah namaz nije nastupio.
Sličan problem postoji i kod klanjanja podne namaza po vaktiji, gdje se uzimaju astronomski proračuni za trenutak ulaska Sunca u zenit, ili trenutak astronomskog izlaska iz zenita ili trenutak nastupanja sredine dana, a što je sve pogrešno.
Na žalost, mnogi muslimani su gotovo fascinirani „preciznošću astronomskih proračuna“ koje objavljuju astronomska društva ili obzervatorije, te ih uzimaju zdravo za gotovo, ne poznajući šerijatske propise.
Primjera radi, konsenzus je islamskih učenjaka da vrijeme podne namaza nastupa kada Sunce izađe iz zenita, a ne kada ono uđe u zenit, a razlika između ove dvije pozicije Sunca može biti veća od 15 minuta, ovisno o geografskoj širini mjesta (što se više ide prema polovima, razlika je veća).
Većina vaktija, pogotovo one bazirane na turskim proračinima, pokazuje vrijeme nastupanja podne namaza do 20, pa i više minuta prije izlaska Sunca iz zenita, tj. prije stvarnog nastupanja podne namaza.
Očigledno, ove vaktije računaju jedno od tri stvari:
- Vrijeme ulaska Sunca u zenit;
- Sredina vremena između početka i kraja dana;
- Astronomski izlazak Sunca iz zenita.
S obzirom da će prve dvije tačke biti pojašnjene u tekstu koji slijedi, ovdje bi se samo osvrnuli na 3. tačku – astronomski izlazak Sunca iz zenita.
Ako pogledamo u Sunce, mi ne vidimo njegov trenutni položaj u svemiru, nego njegov položaj prije 8 minute i 17 sekunde, koliko je potrebno sunčevim zracima da sa Sunca stignu na Zemlju. Astronomski proračuni mogu uzimati u obzir upravo ovo „izlaženje iz Zenita“, iako to izlaženje za ljude na Zemlji biva vidljivo tek nakon 8 minute i 17 sekundi. Allahov Šerijat, kako ćemo vidjeti u nastavku, uzima u obzir izlazak Sunca iz zenita gledano sa Zemlje, a ne gledano sa pozicije Sunca.
Dakle, ovisno od metode koje vaktije koriste pri određivanju podne namaza, greška može biti od 8 min pa do više od 20 minute. Mjerenjima se može ustanoviti da greške balkanskih vaktija u odredjivanju vremena podne namaza u zimskim mjesecima mogu ići i do 20 minute (a može biti i više), što je i te kako mnogo, pa većina muslimana u džamijama klanja podne namaz prije nastupanja njegovog vakta.
Napominjemo da ne znači da je apsolutno svaka vaktija na svijetu pogrešna, ali, što se tiče vaktija na Balkanu, sa sigurnošću kažemo da one ne uzimaju sve šerijatske propise prilikom odredjivanja namaskih vremena.
Molimo Allaha da ovaj tekst bude sebebom da ljudi koji štampaju vaktije (islamske zajednice) provjere ispravnost istih te koriguju greške u skladu sa Šerijatom i na taj način od sebe skinu odgovornost koju imaju pred Allahom u pogledu običnih muslimana koji se povode za njima.
Na dijagramu ispod je slikoviti prikaz nastupanja namaskih vremena. Kliknite na sliku za uveličani prikaz.
U nastavku je isječak iz knjige Namaska vremena, autora Abdurrahima Bale, koji šerijatskim argumentima pojašnjava ovu temu. A od Allaha tražimo uspjeh!
[Početak teksta iz knjige “Namaska vremena”]
Početak podne namaza je kad se sunce pomjeri sa zenita, a njegov kraj je kad nastupi ikindijsko vrijeme.
Dokaz ovome je hadis koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve seleme, rekao: “Namaz ima svoj vremenski početak i kraj! Početak podnevskog vremena je kad se sunce pomjeri sa zenita, a posljednje vrijeme je kada nastupi vrijeme ikindije. Početak ikindije je kada nastupi njeno vrijeme a kraj je kada požuti sunce. Početak akšama je kada sunce zađe a kraj je kada nestane svijetlosti na horizontu (na zapadnom horizontu). Početak jacije je kada nestane svjetlosti na horizontu a njen kraj je u sredini noći. Početak sabah namaza je kada svane zora a njen kraj je kad se pojavi sunce.”[1]
Rekao je Ibn Hazm rahimehullah: “Početak podnevskog namaza je kada se sunce pomjeri sa zenita i krene ka zapadu. Nije dozvoljeno da se namaz klanja ranije jer namaz nije ispravan prije ovog vremena. Zatim, ovo vrijeme traje sve dok sjenka objekta ne postane tolika kao objekat, ne računajući sjenku koja je bila na početku podneva, nego se računa sjenka koja je nad tom sjenkom.”[2]
Rekao je ibnu Abdul-Berr: “Složili su se islamski učenjaci, da je početno vrijeme podnevskog namaza čim se sunce pomjeri sa zenita. To je vrijeme kada počinje povećavanje sjenke objekta nakon što je ona bila maksimalno umanjena, bilo da se radi o ljetu ili zimi, iako se dužina sjenke razlikuje ljeti i zimi! Kad se jasno vidi da se sunce pomjerilo sa zenita, na osnovu onog što smo kazali ili na neki drugi način, onda je nastupilo vrijeme podnevskog namaza. O ovome nema razilaženja među učenjacima.“[3]
Rekao je imam Nevevi rahimehullah: “Kad kažemo pomjeranje sunca sa zenita mislimo na ono što mi vidimo golim okom, ne njegovo stvarno pomjeranje jer ono nastaje prije nego ga mi vidimo, ali se to ne uzima u obzir. Obaveza namaza i nastupanje njegovog vremena su povezane sa pomjeranjem koje mi vidimo! Primjer: Ako neko donese početni tekbir za podnevski namaz prije nego što se vidi da se sunce pomjerilo sa zenita, pa se sunce pomjeri nakon početnog tekbira ili u toku donošenja tekbira, njegov namaz nije ispravan iako je početni tekbir donešen nakon što se sunce pomjerilo ali nije donešen kad ga mi vidimo! Također i sabah! Ako neko nastoji da sazna kada je nastupilo vrijeme sabaha (na neki drugi način mimo načina Poslanika, salallahu alejhi ve seleme) i bude ubijeđen da je početni tekbir donio nakon nastupanja vremena (po njegovom) ali u jednom periodu kada se svitanje zore ne može uočiti golim okom, to mu se ne naziva sabahskim namazom!”[4]
U enciklopediji fikha se kaže: “Nema razilaženja među fekihima da je prvo vrijeme podnevskog namaza kada se sunce pomjeri sa zenita ka zapadu, i nije dozvoljeno da se podne klanja prije ovog vremena. Pomjeranje sunca sa zenita se može primjetiti ako zabodemo jedan pravi štap u zemlju još dok je sunce na istoku. Sve dok se sjenka smanjuje onda sunce nije stiglo do zenita. A kada objekat nema sjenke ili se sjenka smanji na minimum, onda je sunce u zenitu. Ovo je zabranjeno vrijeme za namaz! Kad se sjenka pomjeri sa zapadne na istočnu stranu i počne da se povećava onda se sunce pomjerilo iz zenita, krenulo ka zapadu i nastupilo je vrijeme podnevskog namaza. Dokaz da podnevsko vrijeme nastupa pomjeranjem sunca iz zenita je hadis od Džibrila alejhi selam, kojeg ćemo kasnije spomenuti.”[5]
Dalje se navodi: “Učenjaci su složni da podnevsko vrijeme nastupa kada se sunce pomjeri sa zenita tj. kada se sunce pomjeri sa sredine neba ka zapadu! Ako osoba počne klanjati prije nego što se sunce pomjeri sa zenita, tj. ako se sunce pomjeri nakon što je ona počela klanjati, namaz joj nije prihvaćen. Pomjeranje sunca sa zenita se poznaje tako što se sjenka povećava nakon što je bila maksimalno skraćena, jer, kad se sunce pojavi na istoku ono svakom objektu formira sjenku ka zapadu, i što se više podiže i putuje ka zapadu sjenke objekata su sve kraće sve dok se ne skrate na minimum ili dok sasvim nestanu. A kada se sjenka počne bar malo povećavati ka istoku, to ukazuje da se sunce pomjerilo sa zenita i nastavilo ka zapadu!
Rekao je imam Nevevi rahimehullah: ‘Ako želiš da spoznaš pomjeranje sunca sa zenita, zabodi jedan štap u zemlju a zatim obilježi dužinu sjenke, i posmatraj. Ako se sjenka skraćuje, to ukazuje da se sunce nije pomjerilo sa zenita, pa nastavi sa posmatranjem sve dok sjenka ne počne da se povećava! Tada se sunce pomjerilo sa zenita.’ Dužina sjenke dok je sunce u zenitu se razlikuje u zavisnosti od mjesta i godišnjih doba! Sjenka u vremenu kad je sunce u zenitu tokom ljeta je najkraća, onda kada je dan najduži! Dok, zimi kad je sunce u zenitu sjenka je najduža, onda kad je dan najkraći! Također, sjenka se razlikuje i na osnovu mjesta! Što je mjesto bliže ekvatoru, to je sjenka kraća dok je sunce u zenitu.”[6]
Rekao je Hatab Er-Ruajni rahimehullah: “Početno vrijeme je kada se sunce pomjeri sa zenita, a to se spoznaje povećavanjem sjenke, jer je sjenka na početku dana duga! Onda se ona skraćuje sve dok je sunce na istoku i putuje ka zenitu. A kada sunce već pređe na zapadnu stranu onda se sjenka povećava, i to se naziva ‘zeval’. Ali, dužina sjenke mora biti izrazito povećana! Onda nastupa vrijeme podnevskog namaza.”[7]
Rekao je Es-San'ani rahimehullah: “Početak podneva je kada se sunce pomjeri sa zenita kao što govore spomenuti hadisi! Ali, predaja od Ibn Abbasa i jedna od Džabirovih predaja (u Džibrilovom, alejhi selam, hadisu) govore nešto dodatno kada kažu: ‘…A sjenka je bila poput kaiša na sandali.’ Ovo je objašnjenje koje govori o sigurnom nastupanju podneva, jer se prelazak sunca ka zapadu ne može nikako primijetiti osim povećanjem sjenke. A najmanja distanca kojom se može uočiti povećanje sjenke je poput kaiša na sandali, a taj kaiš je blizu dva prsta.”[8]
U knjizi “El-Jevakit fi ilmil Mevakit” rekao je El-Karafi: “Poznato je da je jedan od ‘evlija’, tvrdio da je čuo pomjeranje sunca sa zenita pa je sa ljudima obavio podnevni namaz, međutim, sunce se – bazirajući se na pogled golim okom, pomjerilo tek kasnije! Karafi ga je ukorio za taj namaz u tom vremenu rekavši mu: ‘Istina je da se taj namaz mora obnoviti, jer nam je Uzvišeni naredio da obavljamo namaz u vremenu čiji se nastup jasno vidi i uočava pogledom. Ne može biti vrijeme zeuala (vrijeme kada se sunce pomjeri sa zenita), koje spoznaju samo meleki i ‘evlije’ njihovom inspiracijom, razlog za obavljanje obaveznih namaza. Čak i kada bi neko od ‘evlija’ bio u stanju da poleti sat vremena prije zore i da sa neba vidi svitanje, ili sunce, nije mu dozvoljeno da sabah klanja u tom vremenu, jer zora koju je Allah, subhanehu ve teala, odredio kao znak za dozvoljenost obavljanja namaza je ona zora koju mi vidimo sa površine zemlje!'”[9]
Šejh Albani je u svojoj knjizi “Lanac vjerodostojnih hadisa” spomenuo sljedeći hadis: “Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve seleme: ‘Najodabraniji robovi kod Allaha su oni koji prate sunce, mjesec , zvijezde i sjenke (radi spoznaje namaskih vremena) radi spominjanja Allaha.'”
Zatim je šejh Albani rekao: “Iskoristiću priliku da govorim o ovom hadisu i o njegovom značenju. Učenim ljudima nije nepoznato da je ezan jedno od islamskih obilježja. O njegovoj vrijednosti je prenešeno mnogo hadisa u vjerodostojnim knjigama, knjigama sunneta a i drugim knjigama! Ovaj hadis sam ovdje iznio radi dvije stvari: Prvo, da bi se potvrdio njegov lanac prenosilaca. Također, da se vidi da li su oni koji su ocijenili ovaj hadis pogodili ili su pogriješili! Zatim, da bi mu nakon toga dali ocjenu koja mu pripada na osnovu pravila hadiskih znanosti. Ja sam mu dao ovu ocjenu, nadajući se će Uzvišeni Allah podariti uspjeh na istini kojom je On zadovoljan! Drugo, da bi smo se podsjetili u kakvo je poniženje i omalovažavanje zapao ovaj islamski propis u određenim džamijama, u kojima je obaveza da ezan uče muezini, a oni su izabrali ezan preko radija, prenoseći ga putem mikrofona preko zvučnika na minari! Taj ezan se uči na osnovu astronomskog određivanja namaskih vremena, koje se ne slaže sa islamskim određenjem kod većine namaskih vremena i na mnogim mjestima. Mi smo se uvjerili da se sabaski ezan uči 15 minuta a i više prije nastupa sabahskog vremena! Ova razlika je u zavisnosti od mjesta. Podnevski ezan se uči 15 minuta prije vremena. Akšam oko deset minuta nakon zalaska sunca, a jacija oko pola sata kasnije. Ova stvar kao što vidimo je razlog da se neki namazi klanjaju prije vremena što je pogrešno, a razlog je jasan, nepoznavanje islama i oslanjanje na astronomiju i njena izračunavanja koja su oprečna islamu. Ovo je navelo neke muezine koji nisu zadovoljni ezanom preko radija, da sami uče ezan, ali apsolutno ne poznavajući namaska vremena koja se na osnovu šerijata određuju pogledom, golim okom! Stvar koju može spoznati svako, ne praveći razliku između nepismenih i pismenih, samo ako se spozna na osnovu islamskih propisa. Npr: zora sviće kada se pojavi i proširi se svjetlost na horizontu. Podne nastupa kad se sunce pomjeri sa zenita. Ikindija nastupa kada sjenka svakog objekta bude iste dužine kao i objekat, dodajući početnu sjenku iz ‘zevala’. Akšam nastupa kada sunce zađe i nestane ispod horizonta, i jacija kada nestane crvenila na zapadu. Nema sumnje da se ova vremena razlikuju od mjesta do mjesta, zavisno od meridijana i paralela gdje se nalaze! Takođe, razlikuju se i na osnovu visine mjesta. To su stvari koje muezin treba uzeti u obzir!”[10]
Ako pogledaš kalendar (takvim, vaktiju) primjetićeš da se vrijeme podnevskog namaza ne slaže sa onim što smo spomenuli! Dokaz za ovo što govorimo je realnost. Svako ima mogućnost da provjeri ono što su rekli Imam Nevevi i ostali da bi uvidio grešku.
Ova greška je nastala zato što su oni mislili da je vrijeme podneva kada je sunce u zenitu, a ne kada se pomjeri sa zenita! Oni vrijeme za podne namaz određuju tako što izračunaju sredinu vremena od izlaska do zalaska sunca. To je, po njihovom, vrijeme podne namaza!
Neko će možda reći: Slažemo se sa ovim, ali mi možemo sačekati još pet minuta kako bi uočili da se sunce pomjerilo sa zenita, jer sunce ne stoji na jednom mestu ni sekundu.
Trebamo znati da je zeval i povećanje sjenke ono kada mi vidimo golim okom! Dokaze i govor učenjaka o ovome smo već spomenuli. A nije zeval ono što se računa sekundama ili djelovima jedne sekunde, jer nam Uzvišeni Allah nije naredio da sjenku mjerimo milimetrima. Kada bi nam Milostivi Gospodar to naredio, to bi bilo zaista teško. To je stvar koja se ne slaže sa olakšicama islama! Primjer: Dana 7. oktobra 2008. u Tirani sam određivao vrijeme podne namaza putem sjenke pa sam zaključio sljedeće: Podne je nastupilo u 12:50, dok u aktuelnom kalendaru stoji: 12:34. Dakle, razlika je 16 minuta. Ovo nije mala razlika! Muslimani moraju biti pažljivi po pitanju njihovih namaza. Normalno, rezultati se mijenjaju shodno godišnjoj dobi, zato se mora češće provjeravati! [Kraj citata iz knjige “Namaska vremena”]
Priprema: Menhedž
[1] Prenose Tirmizi, Tahavi, Darekutni, Bejheki i dr.
[2] El-Muhalla 2/197.
[3] El-Istizkar 1/24.
[4] El-Medžmu'u 3/21.
[5] Enciklopedija fikha 7/172.
[6] Enciklopedija fikha 24/54.
[7] Mevahibul Dželil li šerhil Muhtesar El-Halil 2/11.
[8] El-Jevakit fi ilmil Mevakit 34-35.
[9] Mevahibul Dželil li šerh Muhteser El-Halil 2/15.
[10] Lanac vjerodostojnih hadisa, hadis: 3440.
