U posljednje vrijeme došlo je do neočekivanog preokreta u situaciji u Jemenu; Husi (šiitski jemenski pokret, op.M.) su uspjeli da se prošire na obalski dio i preuzmu kontrolu nad Bab el-Mandebom i jemenskim otocima, a istovremeno su izvršili napade na ciljeve unutar Kraljevine Saudijske Arabije, pod izgovorom da je ona bombardovala pistu aerodroma u Sani.
Pa da li musliman treba stati na stranu Kraljevine zato što se ona bori protiv Husa koji podržavaju Iran i njegov projekat te napadaju sunije u Jemenu? Ili treba stati na stranu Husa zato što podržavaju Palestinu i protive se cionističkom entitetu? I koja je od ove dvije strane u ovoj stvari u pravu? Posavjetujte nas, Allah vas nagradio.
Šerijatska kvalifikacija stvarnosti ovog slučaja i razjašnjenje predmeta spora
Hvala Allahu, i neka su mir i blagoslov na Allahovog Poslanika. A zatim:
Ovo je jedno od složenih pitanja, a ono što ga čini toliko složenim jeste obmanjivanje koje sprovode obje strane. Husi ne predstavljaju Jemen niti prihvataju palestinsko pitanje kao svoj cilj, kao što ni koalicijske snage (koje se bore protiv Husa, op.M.) niti vladari Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata koji stoje iza njih, ne predstavljaju jemenski narod niti zauzimaju stav branitelja njegove legitimnosti.
Husijske milicije nisu ništa drugo do jedna od ruku zločinačkog iranskog projekta koji je razorio velika središta islamskog svijeta. Takozvana „Oluja odlučnosti“ nije bila ništa drugo do sredstvo u rukama zapadnog projekta koji nastoji podijeliti i uništiti Jemen, pripremajući teren za projekat podjele Zaljeva i čitavog regiona u korist cionističkog projekta.
Stoga je svrstavanje uz Huse pod izgovorom da oni brane palestinsko pitanje očajno trčanje za lažnom fatamorganom, dok je svrstavanje uz režim u Kraljevini (Saudijskoj Arabiji, op.M.) priklanjanje zulumćarima.
Ono što dodatno povećava nejasnoću i obmanu u ovom pitanju jeste činjenica da se u općoj, lažnoj slici prikazuje kao da su šiitske skupine u svim svojim oblicima – bilo rafidijske ili zejdijske – upravo one koje brane palestinsko pitanje i Jerusalem, dok sunije – koje čine većinu ummeta i njegovu ogromnu većinu – navodno ne mare za to pitanje niti pokazuju bilo kakvu brigu za sveta mjesta, već zajedno s cionistima stoje u njihovom rovu protiv palestinskog otpora.
Istina – koju muslimani zanemaruju, a licemjeri namjerno prešućuju – jeste da režimi koji vladaju muslimanskim zemljama, koji su privrženi cionistima i koji iznevjeravaju palestinsko pitanje, ne predstavljaju sunije; štaviše, oni ne predstavljaju ni muslimane, niti islam. Oni nisu ništa drugo nego okupacijski aparati koji djeluju preko posrednika. Sunije su, zapravo, potlačeni muslimanski narodi kojima ovi otpadnički režimi onemogućavaju da ostvaruju svoje pravo na odbranu pitanja ummeta, uključujući i pitanje Palestine. Uprkos tome, oni čine ono što mogu, a slobodni ljudi među njima zbog toga trpe nasilje i nepravdu od strane ovih režima koji služe tuđim interesima.
Paralelno s tim, u razotkrivanju falsificiranja postoji još jedna činjenica: ni Iran sa svojim zločinačkim projektom ne predstavlja ono što se nazivalo imamijskim mezhebom – uprkos njegovoj zabludi i skretanju s pravog puta – niti Husi predstavljaju zejdije Jemena. Stvarnost je takva da iranski projekat – a isto vrijedi i za Husijski – koristi šiizam kao sredstvo za ostvarenje svojih ciljeva. Ono čemu svjedočimo u sukobu s Izraelom u svojoj suštini je sukob različitih projekata koji se nadmeću i međusobno sukobljavaju nad pripadnicima islama. Situaciju je dodatno zamaglilo to što je iranski projekat, zbog služenja arapskih režima cionističkom entitetu i Amerikancima, uspio navući masku branitelja Palestine i Jerusalema kako bi prikrio svoje zločine.
Što se tiče međunarodnog sistema – iza kojeg stoje Amerika i Zapad – on drži konce igre i pokušava produžiti trajanje sukoba dok mu se ne stvore uvjeti za novu podjelu već podijeljenog i dalje cijepanje onoga što je već rascijepljeno. Dok arapski režim – uprkos tome što zna za ove planove – ne nastoji ostvariti pobjedu u sukobu, Iran smatra da mu se pružila povoljna prilika za ostvarenje vlastitog projekta.
Šerijatski propisi koji se odnose na ovaj slučaj
Prvo: Muslimanu nije dozvoljeno da se, u pogledu vjerovanja, osjećaja ili praktičnog djelovanja, svrsta uz jednu ili drugu od ove dvije strane. Također mu nije dozvoljeno prijateljevati ni sa jednima ni sa drugima. Dužan je proglasiti odricanje od svih njih. Učenjaci trebaju muslimanskim narodima objasniti ovo pitanje i javno ga iznijeti pred svima, kao što su to objavili hanifi (muvehhidi):
إِنَّا بُرَآؤُا مِنْكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ كَفَرْنا بِكُمْ وَبَدا بَيْنَنا وَبَيْنَكُمُ الْعَداوَةُ وَالْبَغْضاءُ أَبَداً حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ)
„Mi nemamo ništa s vama, niti s onima koje, mimo Allaha, obožavate. Mi vas odbacujemo i između nas i vas će neprijateljstvo i mržnja trajati zauvijek, sve dok ne povjerujete u Allaha Jedinog.“ (El-Mumtehine, 4.)
Zabranjeno je svakome ko se obraća široj javnosti putem platformi za izdavanje fetvi ili putem medija da doprinosi zamagljivanju svijesti govorom koji obmanjuje i dovodi ljude u zabludu.
Drugo: Muslimanski učenjaci trebaju predvoditi muslimanske narode u nastojanju da se oslobode ovih režima. Muslimanski narodi trebaju stati uz svoje aktivne učenjake, a ne uz svoje vladare koji služe tuđim interesima, ratuju protiv Allaha i Njegovog Poslanika i odani su cionistima.
Također, učenjaci Jemena, kako unutar Jemena tako i izvan njega, iz svih skupina sunijskog stanovništva, trebaju ustati kako bi oslobodili Jemen od obje strane: okupacijskih Husa i „arabijskog otpadnika“ koji je skrenuo s puta vjere.
Učeni u ugledni ljudi u ummetu trebaju predvoditi svoje muslimanske narode u sveobuhvatnom procesu oslobađanja od cionista među Jevrejima, cionista među Amerikancima, cionista među Arapima i cionista među Perzijancima. Trebaju uzeti Kur'an i Sunnet kao ustav i putokaz, a Poslanika i njegove ashabe kao uzor, primjer i model.
Pouku i razmišljanje možemo izvući iz onoga što je spomenuto u suri El-Hašr:
مَا ظَنَنْتُمْ أَنْ يَخْرُجُوا وَظَنُّوا أَنَّهُمْ مانِعَتُهُمْ حُصُونُهُمْ مِنَ اللَّهِ فَأَتاهُمُ اللَّهُ مِنْ حَيْثُ لَمْ يَحْتَسِبُوا وَقَذَفَ فِي قُلُوبِهِمُ الرُّعْبَ يُخْرِبُونَ بُيُوتَهُمْ بِأَيْدِيهِمْ وَأَيْدِي الْمُؤْمِنِينَ فَاعْتَبِرُوا يا أُولِي الْأَبْصارِ
„Vi niste mislili da će oni izaći, a oni su mislili da će ih njihove tvrđave zaštititi od Allaha. Ali Allah im je došao odakle nisu očekivali i ulio je strah u njihova srca, pa su svojim rukama i rukama vjernika rušili svoje kuće. Zato izvucite pouku, o vi koji razum imate!“
(El-Hašr, 2.)
Ovo je put koji se smatra najispravnijim i najbližim cilju.
Treće: Sunije – koji su, u stvarnosti, pripadnici islama – trebaju se ujediniti i biti jedna ruka protiv svih ovih zločinačkih projekata koji se međusobno sukobljavaju i nadmeću nad tijelom ummeta. Trebaju imati svoj jedinstveni projekat.
Muslimanima nije dozvoljeno pretjerano prekoravati onoga ko se razlikuje od njih, sve dok njegovo neslaganje nije u temeljnim i jasnim principima vjere. Ko se raduje šteti koju su cionisti pretrpjeli od strane naših neprijatelja, Iranaca i njihovih saveznika, nema zbog toga prijekora. Isto tako, ko se raduje šteti koju su pretrpjeli Iran i njegovi saveznici, nema zbog toga prijekora; jer su oba projekta rat protiv islama i njegovih pripadnika.
Izvor: Nasehoon.org, Šerijatski odbor za fetve u novonastalim situacijama, 20/09/2026