Imam Eš-Šenkiti, rahimehullah, je prokomentarisao sljedeće Allahove riječi:
„Na Zemlji nema nijednog živog bića a da ga Allah ne hrani i da ne zna gdje koje skončava i gdje se sklanja. Sve to ima u jasnoj Knjizi. On je Taj Koji je za šest dana nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov je Arš iznad vode bio – da bi vas iskušao – koji će od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: ‘Poslije smrti bit ćete doista oživljeni’, nevjernici će sigurno reći: ‘Ovo nije ništa drugo do očita čarolija!'“1 pa je rekao:
Znaj da Uzvišeni Allah na Zemlji nije objavio veličanstvenijeg vaiza, niti većeg opominjača od onoga što sadrže ovi plemeniti ajeti i slični njima u Kur'anu, od toga da Uzvišeni zna sve ono što Njegova stvorenja čine i rade, posmatrajući ih i prateći, i ništa mu od toga ne može izmaći.
Učenjaci su o ovom veličanstvenom vaizu i velikom opominjaču naveli primjer kako bi se što stvarnije doživio, pa su kazali:
Kada bi pretpostavili da se tamo negdje nalazi neki kralj, koji je vrlo ljut, opasan, koji i za malu stvar odmah naredi obezglavljenje, koji strahovito kažnjava i nemilosrdno se sveti svakom onom koji prekorači njegove granice, njegov dželat uvijek stoji iza njega spreman da na prvi znak odmah sprovede kaznu, dok mu sablja kipti od krvi na hasuri koja je pripremljena samo za odsjecanje glava! A oko kralja, čiji je ovakav opis, stoje njegove sluškinje, supruge i kćeri, pa da li misliš da bi neko od prisutnih pomislio na nešto loše u vezi njegovih kćeri i žena, a kamoli da pokuša nešto od harama sa njima, dok on ne skida svoj pogled sa njih prateći svaki pokret i gest u toj prostoriji?! Ne, nikako! Naprotiv, svi prisutni bi bili prestravljeni i u neizvjesnošću od toga šta im se sve može dogoditi, njihova srca bi treperila, oči ispunjene suzama, a tijela bi im bila ukočena iz straha od žestine ovog kralja.
Nema sumnje – a Allahu pripada najuzvišeniji primjer – da Gospodar nebesa i Zemlje najviše zna, najbolje posmatra, najžešće kažnjava, nastrašnije se sveti nego li taj kralj, a Allahove granice na Zemlju su Njegove zabrane. Pa kada slabašni insan uvidi da njegov Gospodar nije odsutan, i da On Uzvišeni posmatra sve ono što on govori, radi i namjerava, tada će njegovo srce omeknuti, i strahovat će od Allaha Uzvišenog, te će svoja djela popraviti radi Allaha, džele šanuhu.
A od tajni ovog veličanstvenog vaza jeste da je Allah Uzvišeni izričito spomenuo da je mudrost zbog koje je stvorio sva stvorenja upravo da ih stavi na kušnju kako bi se vidjelo ko će od njih bolje postupati i dobra djela činiti, dok Uzvišeni nije rekao: „ko će od njih više djela činiti!“, zbog toga što je kušnja radi objelodanjivanja dobrih i njihovih djela, kao što to spominje Uzvišeni u ovoj plemenitoj suri: „On je Taj Koji je za šest dana nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov je Arš iznad vode bio – da bi vas iskušao – koji će od vas bolje postupati“2, a isto spominje i u suri El-Mulk: „Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha“3.
I bez imalo sumnje kada razuman čovjek spozna da je mudrost zbog koje je stvoren ta da bude iskušan, tj. da bude stavljen na ispit hoće li činiti dobra djela, on će zasigurno povesti računa o putu koji vodi njegovom uspjehu na tom ispitu.
A zbog te veličanstvene mudrosti Džibril, alejhisselam, je upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome, kako bi se njegovi ashabi podučili, pa je kazao: „Obavijesti me o ihsanu?“, ustvari on je upravo stvoren kako bi se zbog njega ljudi iskušavali, te je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio da put ka tome jeste upravo taj valičanstveni vaz i veliki opominjač koji predstavlja Allahovo bdijenje nad stvorenjima, i znanje da Njemu Uzvišenom ništa nije skriveno od onoga što rade Njegova stvorenja, pa mu reče Poslanik: „Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, pa ako ti Njega ne vidiš, zaista On tebe vidi“[4]. [Završen citat imama Eš-Šenkitija, rahimehullah]
Autor: Šejh dr. Omer El-Mukbil
Izvor: Medžalisut-tezkir (24. str)
Prevod: Menhedž
