Suština vjere Gospodara svjetova je ono oko čega su se složili Allahovi poslanici i vjerovjesnici iako je svaki od njih imao poseban put (menhedz) i serijat. Izraz ‘šir’atun’ znači šerijat, kao što Uzvišeni kaže:
“…svima vama smo zakoni pravac propisali…” (El-Maide, 48) I kaže Uzvišeni:
“A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju, jer te oni nikako ne mogu od Allahove kazne odbraniti; nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone.” (El-Gašija, 18-19)
Izraz minhadž znači put ili pravac. A Uzvišeni kaže:
“A da se pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, da bismo ih time na kušnju stavili; a onoga ko neće da se Gospodaru svome klanja On će patnju tešku uvesti.” (El-Džinn, 16-17)
Šir’atun je na stepenu šerijata a minhadž je put kojim se hodi a cilj toga je postići suštinu vjere a to je obožavanje Allaha jedinog, Koji nema sudruga, i to je suština vjere islama. To znači da se rob preda Gospodaru svjetova i da se ne predaje nikom drugom. Onaj ko se preda i pokori druogm takav postaje mušrikom a Allah, subhanehu ve te ala, kaže:
“Allah neće oprostiti da mu se širk čini.”
Onaj ko se ne preda Allahu već se uzoholi od robovanja Njemu onda biva od onih o kojima Allah, subhanehu ve te ala, kaže:
“Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (El-Gafir, 60)
Islam je vjera prvih i posljednjih od poslanika i vjerovjesnika. Uzvišeni kaže:
“A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.” (Ali Imran, 85)
Vjera islam je vjera svih poslanika i vjerovjesnika, onih prvih i posljednjih. Ovo je opšti ajet za svako vrijeme i mjesto. Nuh, Ibrahim, Jakub i njegovi unuci, Musa, Isa, havarijjini, svi oni su bili na vjeri islamu čija se suština ogleda u robovanju Allahu jedinom koji nema sudruga. Allah, subhanehu ve te ala, o Nuhu kaže:
“O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima – a ja se stalno uzdam u Allaha – onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgađajte! A ako glave okrenete – pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman.” (Junus, 71-72)
I kaže Uzvišeni:
“Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali i na onom će biti među dobrima. Kada mu je Gospodar njegov rekao: ‘Budi poslušan!’ – on je odgovorio: ‘Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!’ I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: ‘Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i niposto ne umirite drugačije nego kao muslimani!” (El-Beqare, 130-132)
I kaže:
“I Musa reče: ‘O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!” (Junus, 84) Sihirbazi su (u vremenu Musaa) rekli:
“Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i da kao vjernici umremo!” (El-E’araf, 126) A Jusuf, alejhisselam, je rekao:
“Ti si Zaštitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri! ” (Jusuf, 101) A Belkisa je rekla:
“…ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!” (En-Neml, 44) I kaže Uzvišeni:
“Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni…” (El-Maide, 44) Havarijuni su također rekli:
“Mi,” – rekoše učenici, – “mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu.’” (Ali Imran, 52)
Dakle vjera poslanika je jedna makar se njihovi šerijati-zakoni razlikovali. Tako su u dva ‘Sahiha’ prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjera nas poslanika je jedna.” A Uzvišeni kaže:
“On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!”Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu…” (Eš-Šura, 13) I kaže:
“O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite! Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!” A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda.” (El-Mu’minun, 51-53)
Autor: Šejhul-islam Ibnu Tejmijje
Iz knjige: Furkan
