Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao:
„Neki je židov ubio robinju kamenom da bi se dočepao njenog srebrenog nakita. Ona je donesena Allahovom Vjerovjesniku, a.s., u stanju u kojem je jedva davala znakove života. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
– ‘Je li te ubio taj i taj čovjek?‘ – upita je on
– Ona pokaza glavom da nije.
– Ponovio joj je svoje pitanje drugi put, a ona je opet pokazala glavom da nije.
– Upitao ju je to isto i treći put, a ona je klimnuvši glavom pokazala da jeste.
Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem je presudio da se (taj židov) pogubi s dva kamena.”
U drugoj predaji stoji:
“Držao gaje dok nije priznao i glavu su mu razbili kamenjem.“ [note]Buharija, 5295; Muslim, 1672.[/note]
Pouke i poruke priče
1. U ovoj priči očituje nam se nivo ugleda, časti i dostojanstva koje su uživali prvi muslimani. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kaznio židova isto onako kako je on napastvovao ženu muslimanku. A danas, koliko se ljudi zakolje i djece ubije i koliko je žena kojima se čast oduzme, a na nama se ni dlaka ne pomiče, niti trun ljubomore osjetimo.
Gdje je naša ljubomora? Gdje je naša čast? I gdje je naša muškost?
2. U priči nam se očituje da se čovjek ubija radi žene i da se žena ubije radi čovjeka.
3. Dozvoljeno je pitati povrijeđenog: Ko te je ranio? A korist pitanja jeste da se zna optuženi i da se za njim traga. I ako prizna nad njim se izvršava ubistvo, a ako porekne, uzima se njegova riječ uz zakletvu i ne kažnjava se samo sa iskazom onog koji je povrijeđen.
Knjiga o zulumćarima – Sa'd Jusuf Mahmud ebu ‘Aziz
