Naslovnica Šerijat Fikh Skraćivanje i spajanje namaza

Skraćivanje i spajanje namaza

392

Skraćivanje namaza

Koji se namazi skraćuju i kako?

Od pet dnevnih namaza skraćuju se samo oni od četiri rekata (podne, ikindija i jacija) i to tako da se umjesto četiri klanjaju samo dva rekata na kojima se uči El-Fatiha i nešto iz Kur'ana. Akšam i sabah se ne skraćuju jer akšam ima tri, a sabah dva rekata.

Propisanost skraćivanja

Skraćivanje namaza (sa četiri rekata ) propisano je riječima Uzvišenog:

“Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite, kada se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti.” (En-Nisa, 101)

S druge strane, upitan o skraćivanju namaza, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “To je milostinja koju vam Allah daje, pa primite Njegovu milostinju!” (Muslim, 686)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, redovno je, dok je sa svojim ashabima bio na putu, skraćivao namaz sa četiri rekata na dva, tako da se sa sigurnošću to ubraja u pritvrđeni Sunnet (sunneti-muekkede).

Udaljenost na kojoj je propisano skraćivanje namaza

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odredio udaljenost putovanja na kome počinje skraćivanje namaza, nego su to poslije njega, na osnovu putovanja na kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skraćivao namaz, procjenjivali ashabi, tabi`ini i imami islamskog prava i vjerozakona (fikha).

Ustanovili su da je to otprilike udaljenost od mjesta boravka koju pješak pređe za četiri dana i noći ili najmanje oko 48 milja. Otuda je onome ko kakvim poslom krene na put a udaljen je najmanje 48 milja i više (81 km) Sunnet skraćivati namaz od četiri rekata (podne, ikindija i jacija) na dva. [Po ovom pitanju postoji razilaženje islamskih učenjaka. Ono što mi smatramo najispravnijim jeste stav učenjaka poput Ibnu Tejmijje i šejha Usejmina, po kojima se namaz skraćuje na svakom putovanju ali da se pojam putovanja veže za ‘urf (običaj naroda), pa ono što je u jednom narodu putovanje, onda se na njemu krati namaz, a Allah najbolje zna, op. Menhedž]

Početak i kraj skraćivanja namaza

Putnik (musafir) svoje namaze počinje skraćivati od momenta napuštanja svoga mjesta boravka i skraćuje ih sve dok se ponovo ne vrati u svoje mjesto, ma koliko put trajao. Medutim, u slučaju da u jednom mjestu odluči ostati duže od četiri dana, namaz neće skraćivati dok se nalazi u tom mjestu, nego će ih klanjati kao i kod kuće. To zato što mu se u tom slučaju pružaju uvjeti za odmor i prestaju opasnosti i zauzetosti brigama oko putovanja zbog kojih je skraćivanje namaza i propisano.

Doduše, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je na Tebuku dvadeset dana i za sve to vrijeme skraćivao je namaz.1 Medutim, islamski učenjaci smatraju da je to učinio zato što prvobitno nije imao namjeru ostati toliko dugo.

Nafile na putu

Dok je na putu, musliman može izostavljati nafile koje inače obavlja (pritvrđene i nepritvrđene namaze). Izuzetak su jedino sabahski sunneti i vitr-namaz koje nije lijepo izostavljati.

Od Ibn-Omera se prenosi kada su ga upitali: ”Zašto ne klanjaš nafilu (na putovanju)“, da je rekao: ”Kada bih klanjao nafile, klanjao bih čitav namaz.” (Muslim, 689)

Medutim, ukoliko putnik hoće, bez ikakve bojazni da učini bilo kakav mekruh, može klanjati šta god hoće od nafila. U tom smislu se pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kao putnik klanjao duha-namaz od osam rekata, kao i to da je, vraćajući se sa puta kući, klanjao nafilu na leđima svoje jahalice.

Prenosi se od Abdullaha Ibn Amra, a ovaj prenosi od svoga oca: ”Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja (nafile) na svojoj jahaćoj životinji onako kako se ona usmjerila.“ (Buhari, 1093)

Ovdje treba napomenuti:

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikada propustio sabahski sunnet i vitre, bio na putovanju ili ne. Sabahski sunnet je najvrjedniji od propisanih sunneta. U hadisu koji se prenosi od Aiše, radijallahu anha, stoji da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa više čuvao od nafila koliko je čuvao sabahski sunnet. (Buhari, 1169 i Muslim, 724)

Od Aiše se također prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Dva rekata sabahskog sunneta vrjedniji su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Muslim, 725)

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr na putu ne silazeći sa jahalice. (Buhari, 999)

Od Džabira Ibn Abdullaha se prenosi i da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao nafilu jašući, a nije bio okrenut prema kibli.” (Buhari, 1094)

Skraćivanje namaza je Sunnet za sve putnike

Propisi o skraćivanju namaza važe za sve vrste putnika i u tom pogledu nema nikakve razlike između onoga ko putuje pješke, jaše na jahaćoj životinji, putuje nekim od modernih prijevoznih sredstava kao što su: automobil, voz, avion i sl. Iz ovog pravila se izuzima jedino mornar s obzirom da mu je brod u jednu ruku neka vrsta doma. U tom slučaju ne samo da nije Sunnet kratiti namaz, nego ga treba klanjati čitava.

SPAJANJE NAMAZA

Propisnost spajanja namaza

Spajanje namaza je olakšica koju je na putu dozvoljeno koristiti. Izuzetak od ovog predstavlja spajanje podne i ikindije na Arefatu i akšama i jacije na Muzdelifi, jer je to Sunnet i tu nema drugog izbora. U tom smislu se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na Arefatu sa jednim ezanom i dva ikameta spojio i zajedno klanjao podne i ikindiju, te da je, kada je stigao na Muzdelifu, isto tako sa jednim ezanom i dva ikameta spojio i zajedno klanjao akšam i jaciju. (Muslim, 1218)

Kako se spajaju namazi?

Spajanje namaza se vrši tako što će putnik klanjati podne i ikindiju zajedno: ili na početku podnevskog vremena ili na početku ikindijskog vremena, a akšam i jaciju zajedno: ili u akšamsko vrijeme ili u jacijsko vrijeme.

U tom smislu se i od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi: da je jednog dana na Tebuku odgodio podne namaz, pa je podne klanjao zajedno sa ikindijom, te akšam i jaciju zajedno. Bilo je to za vrijeme njegova pohoda na Tebuk. (lbid, 706)

U slučaju jake kiše, mraza ili vjetra, ukoliko bi im se zbog toga bilo teško vratiti u džamiju da tamo klanjaju jaciju, stanovnicima naseljenog mjesta je dozvoljeno u akšamsko vrijeme spojiti i zajedno klanjati akšam i jaciju. Dokaz je predaja od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz koje saznajemo da je prilikom jedne hladne kišne noći naredio mujezinu da kaže: ”Klanjajte u svojim boravištima.” (Buhari, 666)

Također je bolesniku, ukoliko klanjanje svakog namaza u tačno njegovo vrijeme teško može izdržati, dozvoljeno spojiti i klanjati podne sa ikindijom i akšam sa jacijom. Osnovni razlog za spajanje namaza je upravo teško podnošenje. Zato je svakome ko ima opravdanu teškoću dozvoljeno spojiti spomenute namaze. Dakle, ukoliko se muslimanu čak i u mjestu njegova boravka ispriječi kakva nužda, teškoća, strah ili opravdana opasnost po život, čast ili imetak, dozvoljeno mu je spojiti i zajedno klanjati navedene namaze. Ovo tim prije što je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike spojio namaze kada nije bio ni na putu niti je padala kiša. U tom se smislu, od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: “Jedne je prilike Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini je klanjao sedam, a drugi put osam rekata, spojivši podne sa ikindijom i akšam sa jacijom.” (Buhari, 543 i Muslim, 705 – svakako sa jednim ezanom i dva ikameta)

Iz knjige “Namaz u islamu”,
Autori: Elvedin Borozan (Ebu-Isa) i Balkan Ummu-Isa
Obrada: Menhedž

Bilješka:

1 Hadis je sahih. Ebu-Davud, 1235.