U oba sahiha nalazimo hadis Ebu Hurejre, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Od mog ummeta, u Džennet će ući jedna skupina koja će brojati sedamdeset hiljada pripadnika. Lica će im sijati poput punog Mjeseca u uštapu.“ Tada ustade Akaše b. Muhsan el-Esdi, skidajući sa sebe ogrtač, i reče: “Allahov Poslanice, zamoli Allaha da ja budem jedan od njih.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Moj Allahu, učini da on bude jedan od njih.“ Tada ustade jedan ensarija pa reče i on: “Allahov Poslaniče, učini da ja budem jedan od njih.” Poslanik odgovori: “Akaša je bio brži od tebe.“
U istim zbirkama nalazi se i hadis Sehla b. Sa'da, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U džennet će, sigurno, od mog ummeta bez polaganja računa ući sedamdest hiljada, ili sedam stotina hiljada njih. Jedan za drugog će se držati sve dok i posljednji ne uđe u Džennet. Njihova lica će blistati sjajem poput Mjesečeva sjaja u uštapu.“
Ovo je prva skupina koja će ući u Džennet bez polaganja računa. Dokaz za to je hadis koji se nalazi u obje ove zbirke, a mi ćemo izabrati Muslimovu verziju, prema kojoj je Seid b. Džubejr rekao: “'Ko je od vas jučer vidio zvijezdu koja je nestala?’ Hasif ibn Abdurahman reče: ‘Ja sam vidio. Doduše, nisam bio u namazu, jer sam imao ugriz zmije ili akrepa.’ On me upita: ‘I, šta si uradio?’ Odgovorih: ‘Tražio sam da mi naprave zapis. On upita: ‘Šta te je navelo da tako postupiš?’ Rekoh: ‘Hadis kojeg nam je kazivao Eš-Ša'bi!’ On opet upita: ‘Šta vam je to kazivao Eš-Ša'bi?’ Rekoh: ‘Od Burejde b. El-Husajba el-Eslemija, koji pripovijeda hadis: ‘Nema zapisivanja, osim za urok i groznicu.’ On reče: ‘Dobro je učinio onaj koji je postupio po onome što je od sunneta čuo. Međutim, nama je kazivao Ibn Abbas, od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je rekao: ‘Pokazani su mi narodi kako dolaze na Sudnjem danu, i vidio sam vjerovjesnika koji je sa sobom imao skupinu svojih pristalica. Neki vjerovjesnici sa sobom su tog dana imali jednog ili dva čovjeka, a neki su bili sami. Tada mi pogled pade na veliku masu ljudi, i ja pomislih da je to moj ummet. Bi mi rečeno da je to Musa i njegov narod. Ali, rekoše mi da pogledam prema horizontu. Kad pogledah, vidjeh ogromnu masu, i bi mi rečeno: ‘To je tvoj ummet, a među njima ima sedamdeset hiljada onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa, i nikakve patnje neće okusiti’.’ Zatim je Poslanik, a.s., ustao i otišao kući. Ljudi tada počeše razglabati o onima koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez patnje. Jedni rekoše da su to, možda, ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Drugi rekoše da su to, možda, oni koji su u islamu rođeni a koji nisu Allahu nikog ravnog smatrali. I još su spominjali neke stvari, kad Allahov Poslanik, s.a.v.s., izađe i reče: ‘O čemu vi to razglabate?’ Kad su ga obavijestili, on reče: ‘To su oni koji se ne liječe nikakvim zapisima i hamajlijama, niti od koga traže takav lijek (oni koji ne traže da im se uči rukja, op.Menhedž); oni koji se ne osvrću na loš predznak (nisu lahkoumni i sujevjerni), i oni koji se na Gospodara svoga oslanjaju.’ Tada Akaše b. Muhsan el-Esdi reče: ‘Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da ja budem jedan od njih.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘Ti si jedan od njih.’ Tada ustade jedan čovjek i reče: ‘Allahov Poslaniče, učini da ja budem jedan od njih.’ On odgovori: ‘Akaša je bio brži od tebe’.'” Kod Buharije ne stoji: “…oni koji se ne liječe nikakvim zapisima i hamajlijama“.
Naš šejh, Ibn Tejmijje, kaže da je Buharijina verzija ispravnija, jer ova rečenica u prethodnom hadisu je greška u koju je zapao neko od prenosilaca.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., iznio je opis onoga čime će ovi zaslužiti Džennet bez polaganja računa. Riječ je o čistom tevhidu (potpunom uvjerenju u postojanje Jednog i Jedinog, Koji svime upravlja), jer oni ne traže pomoć od drugih posrednika u liječenju određene vrste bolesti. Oni nisu sujevjemi, oni znaju da je Allah dovoljan oslonac, i na Njega se oslanjaju.
Oni ne posežu za zapisima, jer to je jedna vrsta širka. Oni se ne oslanjaju ni na koga drugog, nego samo na Allaha. To je potpuni tevekkul, oslanjanje na Allaha u pravom smislu riječi. Ibn Mesud kaže: “Nema potrebe za tetajjurom – lošim predznakom (tj. biti sujevjeran, vjerovati da će nam se nešto loše dogoditi ako mačka pređe preko puta kojim idemo, i sl.). Sve to uklanja Allah stvarnim tevekkulom (iskrenim oslanjanjem na Njega, i čvrstim uvjerenjem da nam se u sličnim situacijama neće ništa loše desiti).”
Oslanjanje na Allaha, dakle, isključuje sujevjerje.
Što se tiče liječenja uroka Kur'anom (zapisima, hamajlijama), to je dobro djelo koje može učiniti onaj koji se time bavi. Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na taj je način izliječio Džibril, što znači da je takvo što dopušteno. Poslanik je kazao da u tome nema ništa loše, pod uvjetom da ne sadrži neki vid širka. Kada su ga neki pitali da im to dopusti, on je rekao:
“Ko je u mogućnosti da pomogne na taj način, neka to uradi, neka mu bude od koristi.”
Ovo upućuje na to da takav način liječenja pomaže, da je dobročinstvo, ono što Allah i Poslanik Njegov smatraju lijepim i poželjnim. U tom je slučaju onaj koji liječi dobročinitelj, a ko traži takav lijek je onaj koji se nada i očekuje da će drugome koristiti. Međutim, tevekkul isključuje širk. Ili bilo kakvo sujevjerje.
Neko može pitati – kako je, onda, Aiša na taj način izliječila Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kao što je, kako smo napomenuli, to isto učinio i Džibril? To je tačno, ali on, s.a.v.s., to nije zahtijevao. On, isto tako, u hadisu nije rekao da se ne liječe ovom vrstom medicine, nego je rekao da oni ni od koga takav lijek ne traže. Dalje, on je ovdje odbio da uči dovu drugom čovjeku. Allah najbolje zna, ali vjerovatno zbog toga što bi neki koji takvo što ne zaslužuju možda tražili da i oni budu od onih koji će na Ispitu proći bez polaganja računa.
U Muslimovom Sahihu nailazimo na predaju Muhameda b. Širina, od Imrana b. Husajna, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Od mog ummeta će sedamdeset hiljada osoba ući u Džennet bez polaganja računa i bez ikakve patnje.“ Kada su ga upitali ko su oni, on je odgovorio: “To su oni koji se neće opeći (tj. neće se liječiti vatrom – kauterizacijom, op.Menhedž), oni koji ne traže liječenje bilo kakvim zapisima i hamajlijama od bilo koga (oni koji ne traže da im se uči rukja, op.Menhedž). Oni koji se ne osvrću na loš predznak (nisu lahkoumni i sujevjerni), i oni koji se na Gospodara svoga oslanjaju.”
U istoj zbirci hadisa je i predaja Ibn ez-Zubejra, koji je čuo Džabira b. Abdullaha kako kaže: “Čuo sam kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., spomenuo podugačak hadis u kojem, između ostalog, stoji: ‘Prva će skupina biti spašena. Lica će im blistati poput Mjeseca u uštapu. Njih je sedamdeset hiljada, koji neće biti pozivani na odgovornost. Zatim, oni koji će ih slijediti poput najsjajnijih zvijezda na nebu, zatim isto tako’, pa je spomenuo hadis u cijelosti.”
Ahmed b. Muni’ u svome Musnedu bilježi predaju Ibn Mesuda, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Izloženi su mi narodi na jednom mjestu. Kad sam svoj ummet vidio, bio sam iznenađen njihovom brojnošču. Njihovi likovi popunili su dolinu i brdo. Reče mi (Džibril): ‘Jesi li zadovoljan, Muhammede?’ Rekoh da jesam. On reče: ‘Osim ovih, ima još sedamdeset hiljada onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa. To su oni koji ne traže liječenje bilo kakvim zapisima i hamajlijama od bilo koga, koji se neće opeći, koji se ne osvrću na loš predznak (nisu lahkoumni / sujevjerni), i oni koji se na Gospodara svoga oslanjaju.“ Tada je Akaše b. Muhsan el-Esdi rekao: “Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da ja budem jedan od njih.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče mu: “Ti jesi jedan od njih.“ Tada neki čovjek ustade da zamoli isto, a on reče: “Akaša je bio brži od tebe.“
Iz knjige “Vodič ka Džennetu”
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzije
