Sedamdeset i prva greška:
Neki klanjači zauzimaju mjesta pored zidova ili stubova radi namaza, zatim sjede oslanjajući se na iste i tako iščekuju farz namaz, makar oni bili daleko od prvog saffa, znajući da su došli malo ranije na namaz.
Ispravno: Poželjno je za onoga ko je poranio na namaz da dođe i stane u prvi saff, i tako bude blizu imama, a posebno kada je riječ o odraslim osobama. Iako nema smetnje da u prvi saff stanu i mumejjizi1, zbog toga što je u tome velika nagrada. A poznato je da su prvi saffovi bolji od drugih, i drugi bolji od trećih i tako dalje, dok su najgori saffovi oni zadnji kada su u pitanju muškarci.
Sedamdeset i druga greška:
Ima klanjača, a posebno fizičkih radnika, koji dolaze na namaz u odjeći koja je uprljana od raznih materijala, poput ulja, boja isl., te se od toga ezijete ostali klanjači.
Ispravno: Od posebnog prava klanjača je i briga o čistoj odjeći onda kada želi doći u mesdžid (džamiju) radi obavljanja namaza. On treba nastojati da bude što čistiji i uređeniji kad god dolazi u mesdžid, jer je Uzvišeni Allah lijep i voli ljepotu, a od ljepote je i čista odjeća. I svejedno bio taj klanjač radnik ili ne, zato što nema pravo da ezijeti ostale klanjače svojom prljavštinom i neugodnim mirisom. Pa ako je klanjač radnik, onda će sebi nabaviti posebnu odjeću za namaz, koja je čista, a posebnu za rad i posao.
Sedamdeset i treća greška:
Neki klanjači kada dođu u mesdžid odmah sjednu bez da klanjaju dva rekata tehijjetul-mesdžid.
Ispravno: kada musliman dođe u mesdžid on ne treba sjesti sve dok ne klanja dva rekata (tehijjetul-mesdžid), jer je to pritvrđeni sunnet, posebno ako je dotični ušao u mesdžid pod taharetom (tj. abdestom).
Sedamdeset i četvrta greška:
Brzo klanjanje namaza poput kljucanja gavrana, svejedno bio u pitanju farz ili nafila namaz, a pogotovo ono što vidimo kod nekih klanjača koji nakon imama ustaju kako bi nadomijestili propušteno, pa to na brzinu završe!
Ispravno: Obaveza klanjača je da polahko obavlja svoj namaz, da razmišlja o onome što izgovara, i da bude smiren u namazu, jer su neki učenjaci smirenost u namazu uvrstili u njegove ruknove (bez kojih namaz nije ispravan).
Sedamdeset i peta greška:
Neklanjanje pritvrđenih sunneta ili neustrajavanje na njima.
Ispravno: treba voditi brigu o klanjanju pritvrđenih sunneta i ustrajati na tome kada čovjek nije na putovanju, zbog toga što su oni pritvrđeni sunneti, a neki učenjaci smatraju da su čak i obavezni. Dok, kada je na putu onda će klanjati samo pritvrđeni sunnet prije sabahskog namaza. Ko bude klanjao pritvrđene sunnete i ustrajao na tome, a njih je dvanaest rekata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva poslije, dva rekata poslije akšamskog farza, i dva rekata nakon jacijskog farza, Allah će mu sagraditi dvorac u Džennetu.
Izvor: El-Kavlul-mubin (65, 66 str.)
Izvor: El-Kavlul-mubin (63, 64. str)
Prevod: Menhedž
1 Mumejjiz je dijete od sedam godina pa do punoljetstva.