Nestanak “Izraela” je kur'anska istina i obećanje našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po hiru svome već po objavi Sveznajućeg subhanehu ve teala. Zato se mi ne pitamo hoće li nestati – jer je njegov nestanak neizbježan! Pitanje je samo – kada?
Vjernik zasigurno ne treba sjediti skrštenih ruku iščekujući kakvu mudžizu kakvo čudo ili keramet, ali vjeruje da čuda i kerameti dolaze tek nakon što vjernik iscrpi sve što je u njegovoj moći! Kada batil (neistina) istupi sa svom svojom snagom i izgleda kao da je nadomak pobjede, a istina ostane postojana do posljednje čestice, posljednjeg atoma ustrajnosti i izgleda kao da je na ivici poraza – tada dolazi čudo!
Sukob interesa nije isto što i sukob vjere
Draga braćo, Allahova knjiga nas uči jednoj jasnoj i postojanoj činjenici, a to je da se rat interesa razlikuje od rata vjere, tj. da se rat koji se vodi radi kakvog dunjalučkog interesa, radi prevlasti, dominacije, zaposjedanja tuđih dobara itd, razlikuje od rata koji se vodi radi vjere, radi odbrane dina, svetinja i radi toga da riječ Uzvišenog bude gornja, a riječ nevjernika donja.
U ratu zbog interesa, Allah prepušta ljude onome što imaju od sebeba i odnosa snaga – pa onaj ko posjeduje veću snagu, koje mnogobrojniji, bolje naoružaniji itd. on pobjeđuje.
Ali, u ratu koji se vodi radi vjere, nije nužno da snage budu podjednake, niti da se ravnoteža snage i moći podudara!
Svi tirani, svi taguti koje je Uzvišeni Allah uništio, uništio ih je u trenutku kada su bili na vrhuncu svoje snage i moći!
Kad je Allah uništio faraona, nije ga uništio promjenom odnosa snaga, već dok je on govorio:
أنا ربكم الأعلى
“Ja sam vaš najuzvišeniji gospodar!” – na vrhuncu svoje moći, na čelu svoje oklopljene vojske!
Uništio ga je onda kada je govorio:
ونادى فرعون في قومه قال ياقوم أليس لي ملك مصر وهذه الأنهار تجري من تحتي أفلا تبصرون
„I faraon obznani narodu svome: ‘O narode moj’, reče on, ‘zar meni ne pripada vlast u Misiru i ove rijeke koje ispred mene teku – ne vidite li’?!“
Kad je Allah uništio Nimruda, nije to učinio kad je bio slab, kada je izgubio svoju snagu i moć. Ne, već dok je bio na vrhuncu svoje oholosti i silništva govoreći narodu: “Ja dajem život i smrt!”
أنا أُحيي وأميتُ
Kad je Allah uništio narod ‘Ada, nije to učinio promjenom uzroka i preokretom moći, već dok su govorili: “Ko je jači od nas?” Kaže Uzvišeni, govoreći o njima:
فَأَمَّا عَادٌ فَاسْتَكْبَرُوا فِي الْأَرْضِ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَقَالُوا مَنْ أَشَدُّ مِنَّا قُوَّةً ۖ أَوَلَمْ يَرَوْا أَنَّ اللَّهَ الَّذِي خَلَقَهُمْ هُوَ أَشَدُّ مِنْهُمْ قُوَّةً ۖ وَكَانُوا بِآيَاتِنَا يَجْحَدُونَ (15) فَأَرْسَلْنَا عَلَيْهِمْ رِيحًا صَرْصَرًا فِي أَيَّامٍ نَّحِسَاتٍ لِّنُذِيقَهُمْ عَذَابَ الْخِزْيِ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا ۖ وَلَعَذَابُ الْآخِرَةِ أَخْزَىٰ ۖ وَهُمْ لَا يُنصَرُونَ
„A kad je Ad posrijedi, oni su se na Zemlji bez ikakva prava oholili i govorili: “Ko je od nas snagom jači?” A zar nisu znali da je Allah, Koji ih je stvorio, jači od njih – a i znakove Naše su poricali. I Mi poslasmo protiv njih, u danima uzastopnim, vjetar leden, da bismo im još u dunjalučkom životu dali da osjete patnju poniženja. A patnja na ahiretu bit će, zaista, još više ponižavajuća i niko im neće u pomoć priteći.“ (Fussilet, 14 – 15)
Kad je uništio Semud, učinio je to dok su još uvijek klesali stijene u dolini!
وثمود الذين جابوا الصخر بالواد
„I sa Semudom, koji su stijene u dolini klesali.“ (Fedžr, 9)
Kad je Allah raspršio redove Saveznika (Ahzaba) na dan Hendeka, zemlja se učinila tijesnom vjernicima koliko god bila prostrana, a srca su im došla do grla!
Kad je rat u Gazi počeo, mislio sam da je to još jedna runda u nizu prijašnjih – ali sada, nešto u meni kaže da je ovo posljednja runda! I da se stvari neće vratiti na ono što su bile. Doći će vjetar Ahzaba, Allahovom voljom – a Allahovi vjetrovi dolaze u hiljadu oblika, i samo On zna svoje vojske!
A čak i ako se završi kao prethodne runde – onda je to početak odakle su one završile!
Ali jedno je sigurno: ovaj rat je odavno izašao iz naših i njihovih ruku – Allahova ruka ga vodi!
Nisam protiv racionalnosti, sagledavanja sebeba i realnosti ali, racionalnost ne može objasniti sav ovaj otpor – sve što se dešava zapravo prkosi zdravom razumu! Uzroci ne mogu proizvesti ovakvu postojanost i čvrstinu.
Realnost kaže da bi velike sile pale pod ovakvim bombardovanjem i agresijom – pa kako da opstane jedna oblast manja od svih naših prijestolnica?! Štaviše, Gaza je potpuno ravna, bez planina, dolina, ili šuma – vojno bi “pala” pri prvom napadu ove ogromne vojne sile koja kontroliše more, zrak i kopno! Prisjetimo se da su prethodni ratovi Izraela s arapskim vojskama završavali za nekoliko sati (ili dana, op.rec.).
Ne postoji okupator koji je zauvijek ostao okupator. To je nepromjenjiva istina koju niko ne može poreći – bez obzira na vjeru naroda koji je tlačen! Svaka okupacija je prestala – tako nas uči historija. Svi osvajači su na kraju otišli. I ova okupacija će nestati, bilo da to potraje ili se desi uskoro – i možda bude baš uskoro, inša'Allah!
Autor: Edhem Šerkavi
Izvor: Nasehoon.org
