Odgovor na ovo pitanje upotpunit će se kroz sljedeće tačke:
Prvo: Ashabi, radijallahu anhum, bili su svjedoci Objave, i najbolje su znali zašto je koji ajet bio objavljen, i najbolje su znali njihovo značenje.
Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: ,,Tako mi Onoga osim kojeg drugog istinskog boga nema, nijedna sura nije objavljena a da ja ne znam gdje je objavljena, niti je ijedan ajet iz Allahove Knjige obja¬vljen a da ja ne znam povodom čega je objavljen. Kad bih znao nekoga ko bolje poznaje Allahovu Knjigu od mene, do kojeg mogu doći devom, odjahao bih do njega.”[1]
Prenosi se od Amira b. Vasila da je rekao: “Prisustvovao sam hutbi Alije, radijallahu anhu, kada je rekao: ‘Pitajte me o Allahovoj Knjizi! Tako mi Allaha, nema ajeta a da ja ne znam je li noću ili danju objavljen, i gdje je objavljen, da li je objavljen u dolini ili na brdu.”‘[2]
Prenosi se da je Mudžahid kazao: “Tri puta sam pročitao Kur'an pred Ibn Abbasom, od početka do kraja, i svaki put sam ga zaustavljao kod svakog ajeta, pitajući ga o njemu.”[3]
Drugo: Ashabi, radijallahu anhum, bili su svjedoci Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, i najbolje su znali zašto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio određene hadise, i najbolje su poznavali njihovo značenje, i najbolje su to primijenili u svome životu.
Mnoge hadise Poslanik je izgovorio vezano za određenu situaciju u kojoj su se nalazili ashabi, prema tome, oni najbolje znaju šta je Poslanik htio da kaže u određenoj situaciji.
Ebu Bekra es-Siddik kaže: “Ništa nisam ostavio od onoga što je Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, radio.”[4]
Treće: Ashabi, radijallahu anhum, najbolje su poznavali arapski jezik, pa prema tome i najbolje su razumjeli Kur'an i hadis.
Ibn Abbas je upitan o kur'anskoj riječi hafede[5], pa je kazao: “To su pomagači. Onaj ko ti da potporu, pomogao te je (hafedeke).” Neko je upitao: “Da li to značenje poznato kod Arapa?” On je kazao: “Da, zar nisi čuo govor pjesnika: Sluškinje su odano služile (hafede) ženama?”[6]
Zatim je upitan: “Kaži mi o riječima: šir'aten ve minhadžen[7] !” Rekao je: “Šir'atun je vjera, a minhadž je put i pravac.” Neko je upitao: “Da li to značenje znaju Arapi?”
On je kazao: “Da, zar nisi čuo govor (stih) Ebu Sufjana b. Harisa b. Abdulmuttaliba:
Povjerljivi (Poslanik) je govorio istinu i uputu,
i pojasnio nam je islam kao vjeru (din) i pravac (menhedž)?”[8]
Es-Sujuti prenosi da je Abdullah bin Abbas, radijallahu anhu, upitan o značenju svakog ajeta iz Allahove Knjige, i da je on odgovorio na svako pitanje koristeći znanje arapskog jezika, govoreći: “Zar nisi čuo pjesnika da to i to kaže, objašnjavajući tako značenje određenih riječi?”[9]
Četvrto: Allah, subhanehu ve teala, je usavršio i upotpunio vjeru prije smrti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pa je on to i prenio ashabima, tako da ništa nije bilo skriveno ili nejasno, a da ashabima to nije bilo pojašnjeno.
Ebu Zerr je kazao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio nas je u takvom stanju, da čak i ptica ne poleti nebom, a da o tome nemamo nekakvo znanje.”[10]
Jedan Jevrej rekao je Selmanu el-Farisiju, radijallahu anhu: “Zaista, vaš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, vas je podučio svemu, pa čak i kako obaviti potrebu”, pa mu je Selman, radijallahu anhu, odgovorio: “Da, zaista, zabranio nam je okretanje prema Kibli pri obavljanju potrebe, male ili velike.”[11]
Peto: Ashabi, radijallahu anhum, najbolje su primijenili Kur'an i Sunnet u svojoj životnoj praksi, pa kada bi slučajno šta i pogriješili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ih ispravio.
Prenosi se od Ibn Mes'uda da je kazao: “Kada bi neko od nas naučio deset ajeta, ne bi prelazio dalje dok ne bi spoznao njihova značenja i sproveo ih u praksu.”[12]
Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su prve gene-racije muslimana najbolje, a od njih najbolji su ashabi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolja je prva generacija muslimana (ashabi), zatim oni koji dolaze poslije njih, a zatim oni koji dolaze poslije njih.”[13]
Šesto: Uzvišeni Allah je zadovoljan ashabima, prvom generacijom muslimana, i sa onima koji ih slijede, što potvrđuje da su bili na Istini i da su najbolje primijenili islam u svojoj praksi, i zato im je Uzvišeni Allah i obećao Džennet.
Uzvišeni Allah veli:
„Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio dženetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti, a to je veliki uspjeh.“[14]
ZAKLJUČAK
Onaj ko želi da bude spašen i da Allah njime bude zadovoljan neka slijedi ashabe, jer će sigurno tada biti na Istini. A na Istini su i oni koji pozivaju u ono na čemu su bili ashabi.
I sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o spašenoj skupini rekao je da su to oni koji su na onome na čemu je bio on (Poslanik) i njegovi ashabi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je o spašenoj grupi: “To su oni koji slijede ono na čemu sam ja i moji ashabi.”[15]
Abdullah b. Mes'ud, radijallahu ‘anhu, rekao je: “Ljudi će biti u dobru sve dok im znanje dolazi od ashaba i od imama (velikih i poznatih učenjaka), a kada im znanje počne dolaziti od nepoznatih učenjaka, tada će nastradati.”[16]
Abdullah b. Mes'ud, radijallahu ‘anhu, govorio je: “Uzimajte vjeru od onih koji su umrli, jer se za živog ne može sa sigurnošću reći da neće s pravog puta skrenuti i da neće biti zaveden. Muhammedovi ashabi – oni su najbolji dio ummeta, njihova srca su najčestitija, najučeniji su i nisu u vjeri pretjerivali. Allah ih je odabrao da budu drugovi Njegovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i da uspostave Njegovu vjeru, pa im priznajte njihova prava, slijedite njihove upute i praksu, jer su oni bili na Pravoj, Istinskoj uputi!”[17]
I zbog toga je potrebno da znamo put i pravac ashaba u akidi (vjerovanju), odakle i kako su crpili tu akidu, jer ako je ispravna akida, ispravna su i ostala djela (ibadeti), a to je ono što se od svakog čovjeka traži.
Prije nego što se pojasni pravac (menhedž) selefa (prvih generacija) u vjerovanju, potrebno je pojasniti izvore tog vjerovanja, uzimajući u obzir da se veliki broj muslimana oslanja na različite izvore, pa čak i na izvore drugih vjera i religija, i zbog toga su mnogi zalutali, a neki čak i izašli iz okvira islama.
Iz knjige “MENHEDŽ– vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog”, autora: mr. Jakuba Alagića
Priprema: Menhedž
Bilješke:
[1] Bilježi ga Buhari, br. 5002, str. 958.
[2] El-Itkan, 4/204; Tefsir El-Kurtubi, 1/35; Zadul-Mesir fi-ilmil-Tefsir, 3/440.
[3] Ibn Tejmijje, Mukaddime fi usulit-tefsir, str. 44.
[4] El-Ibane, 1/246.
[5] En-Nahl, 72.
[6] lbnul-Arabi, Ahkamul-Kur'an, 3/143.
[7] El-Maide, 48.
[8] El-Itkan fi ulumil-Kur'an, 1/349.
[9] Pogledati: El-Itkan, 1/348, Ahkamul-Kur'an, 3/143.
[10] Bilježi ga Ahmed, 35/290, br. 21361, a dobrim ga smatra Arnaut u Ahmedovom Musnedu.
[11] Bilježi ga Muslim, br. 57, str. 130.
[12] Ibn Tejmijje, Mukaddime fi usulit-tefsir, str. 41.
[13] Bilježi ga Buhari br. 2651, str. 467.
[14] Et-Tevba, 100.
[15] Bilježe ga Tirmizi br. 2641, str. 595; Hakim 1/217, i ocijenio ga je ispravnim.
[16] Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih, 1/617.
[17] Džamiu bejanil-ilmi ve fadlih, 2/97.
