Izgrađivanje kod djece odlučnosti odvažnosti, privikavanje na rad, trud, napor i požrtvovanost, te sprečavanje svakog oblika lijenosti, nezainteresovanosti, dangubljenja, itd.
Izgrađivanje radnih navika je jedna od presudnih stvari za život svakog djeteta.
Ni jedan zdrav, pametan orijentisan roditelj ne bi smio svoju djecu privikavati na lijenost, nezainteresovanost, dangubu itd, bez obzira na njegovu ekonomsku situaciju.
Šta više, čak i u slučaju kada posjeduju velika finansijska sredstva roditelji bi trebali angažovati svoju djecu i energično spriječiti svaki oblik navedenih pojava.
Tek kada djeca isključivo svojim trudom i zalaganjem pokažu sposobnosti i rezultate, roditelji ih mogu nagraditi raznim prigodnim nagradama. Stara je istina da lijenost i nezainteresovanost sa sobom nose dugotrajno zlo, teške posljedice i gorko kajanje.
U isto vrijeme, trud, napor i zalaganje uvijek donose vrijedne i zahvalne rezultate, kako na dunjaluku, isto tako, i još više, na ahiretu.
Druga velika istina je da su “najodmorniji” ljudi, u suštini, “najumorniji” ljudi, a da su “najumorniji” ljudi, u stvari, “najodmorniji” ljudi.
Koliko puta je kroz historiju dokazano i potvrđeno da se sreća može postići jedino iskrenim, predanim vlastitim angažovanjem, te ustrajnim trudom, radom i požrtvovanošću.
Bilo koja lijenost se završava propašću, a bilo koji rad i napor se završava rahatlukom. Istinu je rekao pjesnik u svojim stihovima:
Dogledah hairli starost, pa ne vidjeh
Da je mogu dostići bez mosta od umora.
Razvijanje pozitnnih osobina kod djeteta, posebno osjećaja za džemat i džamiju i naređivanje djeci namaza kada porastu
Prije nego što dijete napuni sedam godina roditelj bi trebao svome djetetu pokazati džamiju i učiniti sve kako bi dijete zavoljela dolazak u nju. Ovo bi bilo lijepo učiniti heftu prije nego što dijete napuni sedam godina. Nakon toga, otac bi trebao stalno voditi dijete sa sobom u džamiju i tome posvećivati punu brigu i pažnju. Pri tome obavezno mora paziti na ponašanje svoga djeteta u namazu, da se ne bi desilo da se dijete ismijava sa namazom ili da ometa druge džematlije.
Kada dijete poraste, ako počne izbjegavati odlazak u džamiju i obavljanje namaza, roditelji mu moraju objasniti važnost ulogu i značaj namaza u islamu. Ako dijete i nakon uzastopnih razgovora o tome pokaže ustrajnost, u izbjegavanju džamije propuštanju namaza, roditelji su dužni da ga počnu kažnjavati adekvatnim kaznama sve dok se ne popravi i shvati svoju grešku.
Tokom cijelog ovog perioda roditelji moraju biti izuzetno mudri, odlučni i strpljivi.
Praćenje dječjih afiniteta, njihovo razvijanje i usavršavanje, te upućivanje djece u ono što im najviše odgovara
Roditelji najbolje poznaju svoje dijete, njegove sklonosti, sposobnosti, želje, interese i sve ostalo. Skladno tome, moraju učiniti sve kako bi se dijete u tim stvarima stalno usavršavalo i napredovalo. Porodica je najveća i najpresudnija škola u životu svakog doktora, inžinjera, trgovca itd.
O tome lbn-Kajjim kaže: “Roditelji moraju analizirati svoje dijete i tačno ustanoviti stanje njegovih želja i sposobnosti, zatim trebaju djetetu omogućiti konstantno razvijanje i usavršavanje tih sposobnosti i afiniteta. Uz to će kod djeteta razvijati i svijest da je “najbolji u tome”.
Ni u kom slučaju se ne smije dijete usmjeravati u stvari za koje nema želje ni sklonosti (bez obzira na želje i očekivanja roditelja), jer dijete u njima nikada neće postići dobre rezultate.
Tako, npr, kada roditelji kod svog djeteta uoče dobro razumijevanje, brzo i ispravno shvatanje i zaključivanje, te jaku memoriju, to im je znak da njihovo dijete ima predispozicije za naučni rad i studiranje. Ti roditelji moraju učiniti sve kako bi se dijete orijentisalo u tom pravcu i u tome ga trebaju podržati svim raspoloživim sredstvima. U tome moraju biti brzi i učinkoviti kako bi se dječje srce ispunilo naukom prije nego se ispuni nekim drugim stvarima.
Ukoliko roditelji kod djeteta primijete sklonosti za trgovinu, ili za neki od zanata i vještina, trebaju dijete podržati u tome i omogućiti mu uvjete za usavršavanje i maksimalne rezultate. Najlakše su stvari za koje smo stvoreni.” (Vidi: Tuhfetu el-Mevdud, str. 147-148)
Razvijanje samopouzdanja kod djeteta
U ovoj oblasti kod djeteta moramo na prvom mjestu izgraditi svijest o sopstvenoj vrijednosti, te razviti mu sigurnost u sebe. Cilj svih roditelja je da im dijete bude plemenito, hrabro, sposobno, otvoreno, stabilno i daleko od svih poroka, te ružnih i sramotnih stvari. Sve to će djetetu donijeti sigurnost i smirenost i obezbijedit će mu snagu i odlučnost. Istovremeno će ga zaštiti od prevrtljivosti i kolebljivosti, straha i bezvrijednosti, te poniženja i prizemnosti.
Iz knjige Opasne greške u odgoji djece
Autor: Šejh Muhammed b. Ibrahim EI-Hamd
Priprema: Menhedz.com
