Zekat se može dati u osam fondova. Uzvišeni Allah kaže:
“Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti i za otkup iz robstva, i prezaduženima i u svrhe na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako. A Allah sve zna i mudar je”. (Tevbe, 60)
1. Siromasi
Siromasi su oni koje je potrebno pomoći, oni koji nemaju dovoljno za izdržavanje ili nemaju imetka uopće.
2. Nevoljnici (miskini)
Nevoljnici (miskini) su vrsta siromaha koji se ustežu od prošnje, pa ljudi ne uočavaju njihovo stanje. Oni imaju pravo na zekat kao i siromasi, sve dok ne budu imali imetak u vrijednosti nisaba, kada i oni postaju dužni davati zekat. Nevoljnik ima nešto više imetka nego siromah, ali mu nisu dovoljni njegovi prihodi.
3. Sakupljači zekata
Sakupljači zekata su oni koje vladar ili njegov opunomoćenik ovlaste da sakupljaju zekat od bogatih. (Ono što skupljači uzimaju predstavlja naknadu za njihov rad. Nasuprot tome, kada bi se radilo o bogataševom sinu ili opunomoćeniku oni ne bi mogli primiti naknadu.)
4. Oni čija srca treba pridobiti
Oni čija srca treba pridobiti su ljudi od kojih se očekuje približavanje i ulazak u islam, ili učvršćivanje u islamu, onih čije vjerovanje nije stabilno ili sprečavanje da čine zlo muslimanima. U ovoj kategoriji mogu biti muslimani i nemuslimani.
5. Otkup iz ropstva
Otkup iz ropstva obuhvata one koji su sklopili ugovor o otkupu (Ugovor o otkupu (mukatebe) sastoji se u tome da čovjek sklopi ugovor sa svojim robom ili robinjom na određeni iznos koji će se davati u ratama i kad sve rate otplate rob postaje slobodan), kao i robove općenito čija sloboda se otkupljuje iz Bejtu-l-mala.
6. Prezaduženi
Prezaduženi su oni koji su uzeli velike pozajmice ili garantovali nečiji dug, ili pozajmili radi izmirenja ljudi.
7. “Na Allahovom putu” (fi sebilillah)
Pod pojmom na Allahovom putu misli se na borce koji se bore za uzdizanje Allahove vjere. Po mišljenju većine učenjaka ovo se odnosi na mudžahide.
8. Putnik namjernik
Putnik namjernik je onaj koji nema sredstava da se vrati u svoje mjesto.Takvom se daju sredstva od zekata, kako bi mu se pomoglo da ostvari svoj cilj.
Nije obavezno dijeljenje zekata podjednako na sve ove kategorije, već je vladar dužan da ga raspoređuje shodno interesima društva. Mustehab je dati prioritet bližnjima koji imaju pravo na zekat poput braće ili muža.
Nije dozvoljeno dati zekat nemuslimanu ili ateisti, niti potomcima Hašimovim i Mutalibovim (Poslanikovim bližim rođacima), niti onima koje smo dužni izdržavati kao što su roditelji, djeca, žene i drugi ako se lično dijeli zekat.
Nije dozvoljeno iznositi zekat u drugo mjesto osim u slučaju kad u dotičnom mjestu nema nikog kome se može dati zekat.
JOŠ NEKI PROPISI O ZEKATU
1. Jedan dio fikhskih učenjaka smatra da dug može biti izmiren zekatom. U slučaju kada je siromašan čovjek zadužen, vlasnik mu može otpisati dug na ime zekata, takav zekat je važeći.
2. Imetak koji je ostavljen na čuvanje može poslužiti na ime zekata bez obzira da li ga je vlasnik preuzeo ili nije.
3. Nije dozvoljeno kupovanje onog što je izdvojeno na ime zekata, jer bi to značilo uzimanje onog što je dato u ime Allaha. Nevevi smatra da je to mekruh tenzihen, a ne mekruh tahrimen, dok većina uleme to osuđuje.
4. Mustehab je zekat dati pobožnim ljudima, jer onaj koji daje zekat pomaže pobožne, učene, uljudne i dobre osobe. Ibn Tejmije je rekao: “Siromasima koji ne klanjaju ne treba ništa davati sve dok se ne pokaju i ne počnu obavljati namaz”. Njima treba pridodati i druge griješnike i one koji su na stranputici, osim u izuzetnim slučajevima.
Autor: Ali Bin Ferid El-Hindi
Iz knjige: Skraćena zbirka fikhskih propisa
Priprema: Menhedz.com
