Jednom je poznati oholnik Ibrahim Paša sin Muhammeda Alija, koji je tada vladao Misrom (Egiptom, op. M), ušao u Emevijsku džamiju dok je poznati učenjak Šama, Se'id el-Halebi, držao predavanje prisutnima. Dok je šejh držao predavanje njegove noge su bile ispružene, pa je ovaj oholnik (Ibrahim Paša) prošao pored šejha iščekujući od njega strahopoštovanje i da će sakupiti svoje noge te napraviti mjesta da prođe, što šejh, naravno, nije učinio, već je ostao u svom prvobitnom položaju i nastavio sa svojim predavanjem.
Zbog tog šejhovog nereagovanja ovaj oholnik se jako razljuti te ih napusti i izađe iz džamije. Želeći da revanšira šejha on poče smišljati načine na koje će poniziti i kazniti šejha. Kada je došao u svoj dvorac, okupiše se oko njega prodane duše i munafici, te počeše izlagati raznorazne metode i načine da ponizi i kazni šejha. Pa kada je donio odluku, on naredi vojsci da ga okuju u lance i kao takvog donesu pred njim.
Zbog ugleda i strahopoštovanja koje je uživao šejh kod muslimana, vojnici nisu smjeli ni prići šejhu a kamoli nešto više. Ibrahimu je bilo dobro poznato da bi svaki pokušaj da našteti šejhu bio jako poguban po njega, i otvorio bi mu vrata problema sa kojima ne bi mogao izaći na kraj. Iz toga razloga bio je primoran da promjeni svoju nakanu i da smisli nešto jednostavnije kako bi se osvetio šejhu i ponizio ga.
I tako razmišljajući dođe do ideje koja je najopasnija za učenjake, čak je opasnija od same sablje i zatvora, a to je iskušenje imetka i novca! Pa ako šejh padne na to iskušenje i prihvati novac, to će biti za Ibrahima kao da je jednim kamenom pogodio dvije ptice, jer će time osigurati njegovu naklonost i prijateljstvo, a s druge strane, šejh će izgubit poštovanje kod muslimana, pa više neće imati nikakvog uticaja u narodu.
Ibrahim Paša se odmah baci na posao te spremi hiljadu zlatnih lira, a to je u tom vremenu bila količina imetka zbog kojeg bi ljudi ostajali izbezumljeni. Ibrahim je naredio svom veziru da ove zlatnike preda šejhu kad on bude držao predavanje kako bi svi prisutni, a i njegovi učenici to vidjeli. Vezir se odmah uputi ka Emevijskoj džamiji u kojoj je šejh El-Halebi držao predavanja. Kada je ušao u džamiju ugledao je šejha kako drži predavanje, pa mu prišao i rekao glasno kako bi svi prisutni čuli:
„Ovo su hiljadu zlatnih lira koje naš mevlana (zaštitnik) Paša poklanja tebi kako bi se time potpomogao.“
Na što mu šejh smireno i postojno odgovori riječima:
„Zajedno sa tim zlatnicima se vrati svom namjesniku i prenesi mu: ‘Doista, onaj ko je ispružio svoju nogu neće ispružiti svoju ruku!'“1
Allah se smilovao našim dobrim selefima i iskrenoj ulemi, kako su samo bili dostojni u prenošenju svog znanja i radu po njemu. Oni nisu htjeli da ponize svoje najdragocjenije nasljedstvo koje su naslijedili od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a to je znanje, pa makar cijena toga bila i njihovi životi a kamoli dunjalučki šićar od zlatnika i srebrenjaka.
Dok danas vidimo da mnogi od onih koji se pozivaju na znanje i koji se smatraju „ulemom“ kako svojevoljno odlaze vladarima, bez da ih oni na to primoravaju, i prešućuju pravu istinu o njima, te odobravaju njihova nedjela, a sve to samo kako bi se domogli nešto malo od dunjalučkih strasti i ukrasa.
To je ta glavna i osnovna razlika po kojoj se razlikuju iskreni i pravi učenjaci koje je obavezno slijediti i od njih vjeru uzimati, od onih koji se samo prikazuju kao učeni kako bi stekli ugled i poštovanje kod muslimana, a dok će njihovo prodavanje vjere za dunjalučki šićar i prešućivanje istine biti zabilježeno u historiju koju će muslimani čitati i iz koje će uzimati pouku i poruku. A davno je rečeno: „Historija se ponavlja.“ Stoga, iščitavajmo historiju i uzmimo pouke i poruke koje nam ona kazuje.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti na istini, i da nas učini od Njegovih iskrenih robova koji se samo Njega boje, i koji iskreno radi Njega samo istinu slijede i ispoljavaju, i pritom od ničijeg prijekora ne strahuju.
Preveo i napisao: Emir Krčo
1 Ulemau Dimešk ve e’ajanuha fil-karnis-salisi ‘ašer el-hidžri (1/459). Autori: Muhammed Muti'a El-Hafiz i Nezzar Ebazah. Izdavačka kuća: Darul-fikr u Bejrutu, prva štampa 1412 hidžretske. Također, ovo kazivanje se nalazi i na poznatim islamskim web stranicama:
