Naslovnica Akida Propis upućivanja dove za nevjernika

Propis upućivanja dove za nevjernika

87
dova

Pitanje: Ne volim ići kod doktora, i više volim da idem kod doktorice. Jedina doktorica koju poznajem, a koja je veoma stručna, jeste kršćanka, i prija mi njen odnos prema meni. Između nas se desi razgovor, a ja kada pričam s nekim, često mi spontano izleti da dovim govoreći: „Rabbenā jekremek, Rabbenā ja‘izzek, Rabbenā jubārik fīk“ (Neka te Allah počasti, neka te Allah uzvisi, neka te Allah blagoslovi). Da li je ova moja dova ispravna ili ne?

Odgovor:

Elhamdulillah, was-salātu was-selāmu ‘alā Resūlillāh, a potom:

Dova za nevjernika – bilo da je zimmija (onaj ko živi pod zaštitom islamske države) ili mu‘āhed (onaj sa kim muslimani imaju privremeni ugovor) – dijeli se na dva dijela:

  1. Dove vezane za ahiret

Kao što su: dova da uđe u Džennet, da mu Allah oprosti, da mu se smiluje, da ga spasi od Vatre, ili da dobije šefa’at našeg Vjerovjesnika ﷺ i slično.

Ova vrsta dove nije dozvoljena, jer ju je Uzvišeni Allah zabranio:

﴿مَا كَانَ لِلنَّبِيِّ وَالَّذِينَ آَمَنُوا أَنْ يَسْتَغْفِرُوا لِلْمُشْرِكِينَ وَلَوْ كَانُوا أُولِي قُرْبَى مِنْ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُمْ أَصْحَابُ الْجَحِيمِ﴾ (التوبة: 113)

“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.” (Et-Tevbe, 113)

Također, u Sahihu Muslima (976) od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:

«اسْتَأْذَنْتُ رَبِّي أَنْ أَسْتَغْفِرَ لِأُمِّي فَلَمْ يَأْذَنْ لِي»

“Tražio sam dozvolu od svoga Gospodara da molim oprost za svoju majku, pa mi to nije dozvolio.”

Imam en-Nevevi kaže u El-Medžmū‘ (5/120):

„Što se tiče klanjanja dženaze nevjerniku i dove za oprost, to je haram, po jasnom tekstu Kur’ana i po idžmā‘u.“

  1. Dove vezane za dunjaluk

Kao što su: dova da mu se poveća imetak i potomstvo, dova za ozdravljenje, za uspjeh i sreću, a najvažnija od svega – dova da ga Allah uputi.

Ova vrsta dove je dozvoljena, i u njoj nema grijeha.

Dokazi za to su brojni:

a) Nema dokaza o zabrani, a osnova u dovi je dozvoljenost dok se ne pojavi jasan dokaz koji je zabranjuje.

b) Sunnetom je pritvrđeno da je dozvoljeno odgovoriti nevjerniku na selam, a odgovor je zapravo dova za selamet i zdravlje. Također, dozvoljeno je učiti rukju nevjerniku, a rukja je dova za izlječenje.

c) Ovo doprinosi pridobijanju srca nevjernika, a to je velika korist u šerijatu. Poslanik ﷺ je obišao jednog bolesnog jevrejskog dječaka i pozvao ga u islam – pa je primio islam.

d) Preneseno je od selefa da su činili ovakve dove:

Od Ukbe ibn Amira, radijellahu anhu, prenosi se da je prošao pored čovjeka čiji je izgled ličio na muslimana, pa ga je poselamio. Ukbe mu je odgovorio: „Ve ‘alejke rahmetullahi ve berekātuh“. Rečeno mu je: „On je kršćanin.“ Tada je Ukbe krenuo za njim i rekao mu: “Zaista je Allahova milost i bereket za vjernike. Ali, neka ti Allah produži život, poveća ti imetak i tvoju djecu.” (Ovo bilježi Buhari u el-Edebul-Mufred, 1/380)

Hasan el-Basri je govorio:
“Ako izraziš saučešće zimmiji, reci mu: ‘Neka te ne pogodi osim dobro.’” (Ovo prenosi Ibn Kajjim u Ahkām Ehliz-Zimme, 1/438)

e) Islamski pravnici su jasno naveli dozvoljenost ovakvih dova:

U Keššāful-kinā‘ (3/130) stoji:
“Dozvoljeno je reći zimmiji: ‘Ehlen ve sehlen’, ‘Kako si jutros?’ i slično. Dozvoljeno je reći mu: ‘Ekramekellāh (Allah te počastio), hedākellāh (Allah te uputio)’ – tj. u islam. Ibrahim el-Harbī je upitao Ahmeda ibn Hanbela: ‘Može li musliman reći kršćaninu: Allah te počastio?’ On reče: ‘Da, misli se: Allah te počastio islamom.’”

U šafijskim komentarima Nihājetul-Muhtādž (1/533) i Tuhfetul-Muhtādž (2/88) stoji:
“Dozvoljena je dova za nevjernika za zdravlje tijela i uputu.”

El-Mennāvī kaže u Fejdul-Kadīr (1/345):
“Dozvoljeno je doviti nevjerniku za uputu, zdravlje i dobro stanje, ali ne za oprost.“

Zaključak

Prema tome, nema smetnje da svojoj doktorici kršćanki dovite riječima poput:
“Ekramekilleh (Neka te Allah počasti), je‘izzekilleh (Neka te Allah učini ponosnom)“ – i pri tome u svom nijjetu mislite: neka je Allah počasti islamom i uputom.

Imam Ahmed ibn Hanbel, rahimehullāh, kada je bio upitan:
“Može li musliman reći kršćaninu: Ekramekellāh?”
Odgovorio je: “Da, može reći: Ekramekellāh, misli se: Allah te počastio islamom.“ (el-Ādābuš-šer‘ijje, 1/369)

Allah najbolje zna.

Izvor: https://islamqa.info/