3 Suđenje nečim drugim mimo Allahovog šerijata
Saudijska Arabija (Saudija) se predstavlja kao zemlja koja sudi šerijatom, a ljude obmanjuje sprovođenjem nekih šerijatskih kazni nad slabašnim i nejakim svijetom kako bi ljudi pomislili da Saudija sprovodi šerijat i odbacuje laičke zakone. Ova obmana je jasna svakom ko dobro poznaje stanje u zemlji svejedno radilo se o lokalnom ili spoljnjem programu zemlje, a da ne govorimo o prijateljevanju sa nevjernicima i njihovom pomaganju protiv muslimana.
U puno oblasti Saudija propisuje laičke zakone kojima sudi i ljude obavezuje njima, s tim što, slijedeći svoju politiku obmanjivanja, ljude zavarava na taj način što te zakone ne naziva zakonima, već ih naziva sistemom, dekretom, smjernicama, naredbama, politikom i tome slično. Onaj ko pogleda njihove zakone u različitim sferama će potpuno jasno uočiti ovu stvar.
U knjizi „Ustavni zakoni arapskih zemalja“ u poglavlju o zakoniku Saudijske Arabije stoji da se riječi zakonodavstvo i šerijat u Saudijskoj Arabije koriste kada se radi o zakonima islamskog šerijata, a što se tiče laičkih zakona oni se nazivaju sistemima, dekretima i naredbama.
Šejh Sefer Havali, Allah ga izliječio i učvrstio, a koji dobro poznaje sistem i zakone u Saudiji i ko posjeduje zakonodavstvo i njegovo sprovođenje, kaže: „Najveći izvršni zakon u zemlji, Medžlis šure (ima sličnu konstituciju kao skupština u sekularističkim zemljama, op.M), navodi da zakonodavnu i izvršnu vlast u zemlji ima Medžlis šure. Medžlis šure ima zakonodavno tijelo koje nadzire sprovođenje svih zakona, a u njegovom statutu ne postoji tačka koja ukazuje na obavezu pridržavanja šerijata u donošenju zakona. Niti u Medžlisu šure ima ijednog člana Vijeća velikih učenjaka ili nekog od eksperata za fikhsko pravo, niti se Medžlis obavezuje na pridržavanje šerijatskih propisa. A kada bismo htjeli izlagati zakone, sudnice, i zakonodavna tijela u različitim oblastima i institucijama koje ne vode računa o šerijatskim propisima to bi se oduljilo. Mi ćemo ovdje spomenuti samo neke primjere laičkih zakona i sistema koje je Saudija propisala, ljude obavezala na njih i njima sudi među ljudima: Trgovački zakoni, zakon o porezima, zakon o nadziranju banki, zakon o saudijskom državljanstvu, zakon o štampanju i distribuciji, zakon o lokalnim novinarskim institucijama, kraljevski dekret o potvrdi sekularističke medijske politike kraljevstva, zakon o oživljavanju mrtve zemlje (tj. koja nije ničije vlasništvo), zakon o sklapanju braka sa ženom koja nema saudijsko državljanstvo, zakon o carini, zakoni koji se vežu za državnu zastavu i zastave prijateljskih zemalja, vojni sistem saudijske vojske kada su u pitanju vojna suđenja itd.
A kada je u pitanju međunarodni zakon, Saudijska Arabija se sudi i parniči pred velikim brojem laičkih zakona, koji ne samo da su oprečni čistom šerijatu, već su neprijateljski nastrojeni prema njemu u puno kategoričkih osnova i temelja. A evo nekih od tih primjera koji su oprečni šerijatu:
1. Povelja Ujedinjenih nacija, njeni zakoni i odluke koje izdaju: Bezbedonosni savjet, Međunarodni sud pravde, Međunarodni krivični sud, i njihovi ogranci poput UNESK-a, Međunarodni monetarni fond, Međunarodna organizacija rada, Organizacija za ljudska prava, Svjetska trgovinska organizacija, i mnoge druge. Nije nepoznato da se kraljevina (Saudijska Arabija) pridržava tih zakona, šta više ona se time hvali i ponosi u medijima, podržava ih finansijski, i propisuje kao nastavni program, iako se ponekad ograđuje u nekim sekundarnim pitanjima, a ponekad to ograđivanje biva općenito bez ikakvog prigovora na zakone koje propisuju te institucije.
2. Povelja Lige arapskih zemalja i ugovore koje ona donosi na svojim sastancima i seminarima. Suvišno je reći da se arapske zemlje neće složiti osim kada je u pitanju jedna stvar, a to je borba protiv onoga što oni nazivaju terorizmom i ekstremizmom. To je jedina oblast u kojoj arapske zemlje imaju najveći uspjeh i kontinuitet.
3. Ugovori Organizacija arapskih država izvoznica nafte OAPEC.
4. Odluke Nesvrstanih zemalja.
5. Bilateralni ugovori sa drugim državama, a svi ti ugovori moraju biti u skladu sa pravilima laičkih zakona, posebno kada se radi o Bečkoj povelji iz 1999. g.
Svjetska organizacija je svakoj državi u svijetu koja sklapa ugovor bilo koje vrste nametnula da se taj ugovor registruje u međunarodnom registru ugovara pri Ujedinjenim nacijama kako bi se nadziralo njihovo poklapanje sa Međunarodnim zakonom, i kako bi se svakoj zemlji sudilo shodno tom zakonu ukoliko dođe do spora.
Saudijska Arabija se ubraja u zemlje koja je sklopila najveći broj ugovora svejedno radilo se o političkim, kulturnim, trgovinskim, medijskim, finansijskim, ili sportskim ugovorima, sa skoro svim zemljama svijeta a posebno sa Amerikom, Britanijom, Francuskom, Kanadom, Njemačkom, Japanom, Kinom, Korejom i Indijom. Sa nekima od ovih zemalja Saudija je potpisala na stotinu ugovora, a sa nekim i hiljade ugovora.“ [Završen citat šejha Sefera Havalija iz njegove knjige Muslimani i zapadna civilizacija].
Ovo su samo neki primjeri laičkih zakona koji su oprečni Allahovom šerijatu, a koje je propisala Saudija, obavezala ljude na njih, te se pred njima parniči i njima podčinjava.
Nastaviće se, inšaallah…
U sljedećem dijelu: Prijateljevanje sa Allahovim neprijateljima od jevreja i kršćana i pomaganje istih protiv muslimana…
Izvor: nasehoon.org
Ostali dijelovi serijala ovdje.
