Šerijatski bračni ugovor ima tri rukna (stuba):

1. Postojanje dva supružnika koji su čisti od bilo koje zapreke koja sprečava ispravnost braka, kao na primjer da žena koja stupa u dotični brak ne bude od onih koje su zabranjene budućem suprugu niti po srodstu niti po mlijeku ili nečem mimo toga, a da budući suprug ne bude – na primjer – nevjernik a supruga muslimanka.

2. Izgovaranje od strane staratelja (velija) djevojke prilikom sklapanja ugovora sljedeće riječi: Udajem za tebe tu i tu (spominjući ime djevojke).

3. Prihvatanje koje izgovara budući suprug izgovaranjem riječi na mjestu sklapanja bračnog ugovora: Prihvatam je za suprugu.

Ibn Tejmije i njegov učenik Ibnul-Kajim su rekli da bračni ugovor postaje validnim izgovaranjem bilo kojeg izraza koji upućuje na sklapanje braka i da ne postoje izrazi na koje se treba ograničavati.

Ako su suprug ili supruga koji ulaze u bračni ugovor nijemi, bračni ugovor postaje validnim njihovim pisanjem ili išaretom od njih koji ukazuje na prihvatanje.

Kada staratelj i budući suprug završe izgovaranje riječi koje smo gore naveli, bračni ugovor postaje validan. Isto također, bračni ugovor postaje validan pa makar neko od njih te riječi izgovorio u šali zbog hadisa Poslanika alejhi selam: “Šala u tri stvari je ozbiljnost, a ozbiljnost njihova je zaista ozbiljnost: razvod braka, skapanje braka i vraćanje otpuštenice.” (Hadis prenosi Tirmizija)

Šartovi (uvjeti) isparavnosti šerijatskog bračnog ugovora su četiri:

1. Tačno naglašavanje imena budućih supružnika. Na primjer ako staratelj ima više od jedne ćerke nije dovoljno da kaže: Udajem za tebe moju ćerku, ili da kaže: Svoju ćerku udajem za tvoga sina, a ovaj ima više od jednog sina. Znači, mora se tačno precizirati ko se ženi a koja se udaje naglašavajući njihova imena ili pokazivanjem prema dotičnima.

2. Zadovljsto supružnika jednog sa drugim. Bračni ugovor nije ispravan ako je jedan od supružnika prisiljen, zbog hadisa Ebu Hurejre: “Ona koja je bila udavana neće se udati sve dok se od nje ne zatraži naređenje, a djevojka se ne udaje sve dok se ne upita za dozvolu (izun).”  (Hadis prenose Buharija i Muslim)

3. Postojanje staratelja prilikom sklapanja ugovora, zbog hadisa Poslanika alejhi selam: “Nema braka osim uz postojanje staratelja.” Tako na primjer, ako bi se žena udala sama bez staratelja njen brak bi bio ništavan, jer je to put ka zinaluku i zbog toga što žena nije u stanju da sebi izabere onoga koji će joj biti korisniji. Allah je u ajetima koji govore o braku spomenuo staratelje: “Udajte neudate...’’ (Sura Nur, 32)

Staratelj (velij) žene mogu biti sljedeće osobe: njen otac a zatim onoga koga njen otac oporuči, njen djed po ocu, zatim njen sin ( ako je žena bila udavana i ima sina iz prvog braka), njen brat, zatim njen brat po ocu (ako se otac ženio više puta), zatim sinovi njenog brata, zatim njen amidža, zatim sve bliži i bliži od rodbine po ocu. Ako nema niko od ovih navedenih njen staratelj će biti kadija koji je u tom mjestu.

4. Svjedočenje dva svjedoka o sklapanju bračnog ugovora, zbog hadisa: “Nema braka osim uz postojanje staratelja i prisustvovanje dva pravedna svjedoka.”

Iz knjige: El-Mulehasu el-fikhiju
Autor: šejh Salih el-Fevzan
Obrada i prevod: Menhedž