Ateizam nije bio poznat od davnina javno ili kao poznati pravac među ljudima, osim u slučaju male skupine po imenu ed-dehrije.[note]Pogledaj: Nihajetu el-ikdam, str. 123; Medžmu'u el-fetava (7/638) .[/note]Oni su ti koji su poricali Stvoritelja koji uređuje i održava svijet, smatrajući da svijet postoji bez stvoritelja i opstoji sam po sebi. Tom prilikom oni govore o vječnosti vremena. Allah nas obavještava o njihovim riječima, pa kaže:
„'Postoji samo naš život zemaljski: živimo i umiremo; jedino nas vrijeme uništi’ – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.“ [note]El-Džasije, 24.[/note]
Pored toga što su poricali Stvoritelja, oni su također poricali proživljenje nakon smrti. Na taj su način ugonili u laž poslanike bez ikakvog valjanog dokaza.
Ebu-Hanife je sa ovom skupinom vodio diskusije od kojih ćemo spomenuti neke.
Neki od njih su htjeli da s njim diskutiraju na temu tevhida er-rububijje, tj. o Allahu, subhanehu we te'ala, kao Stvoritelju. Ebu-Hanife im je rekao:
– ” Recite mi – prije nego počnemo govoriti o ovom pitanju – šta mislite o lađi na Tigrisu koja sama odlazi i napuni se sa robom, zatim se vraća i odlaže robu i tako zaredom bez nekoga ko će njome upravljati? “
– “To je nemoguće”, rekoše.
– “Pa, ako je to nemoguće sa jednom lađom, kako je onda moguće sa ovim svijetom, nebeskim i zemaljskim?” [note]Šerhu el-‘akideti et-tahavijje, str. 25-26; El-Kari, Šerhu el-fikhil-ekber, str.14.[/note]
El-Mekki spominje ovu raspravu u drugoj sličnoj verziji, gdje stoji da im je imam Ebu-Hanife rekao:
– “Šta biste rekli za čovjeka koji vam kaže da je vidio lađu krcatu robom i koju vjetrovi i valovi okružuju sa svih strana. Međutim, ona, i pored toga, plovi sigurno svome cilju bez onoga koji upravlja njome. Zato, je li to moguće i da li je u skladu sa zdravim razumom?”
– “To nije moguće” – rekoše – “niti to prihvata razum, i nezamislivo je”.
– Ebu-Hanife im reče: “Subhanallah! Pa kada je nezamislivo da jedna lađa plovi bez lađara koji njome upravlja, kako je moguć opstanak ovog raznolikog svijeta – s promjenom zakona, širinom strana, brojnošću pravaca i različitosti stanja – bez njegovog Stvoritelja i Održavatelja?” [note]El-Mekki, Menakibu Ebi-Hanife, str. 151 .[/note]
Također se desila rasprava između imama i jednog od ateista dehrija, a spominje je El-Lejs es-Semerkandi, gdje se kaže da je rekao taj dehrija:
“Stvari u prirodi mijenjaju svoje stanje jer su izgrađene na četiri prirodna stanja: vlažnosti, suhoći, hladnoći i vrućini. I sve dok su ova četiri stanja podjednako zastupljena kod neke stvari, ona će biti stabilna.
A kada se desi da jedno od ovih stanja nadvlada nad ostalima, dolazi do narušavanja ravnoteže među njima. Isto tako se remeti ravnoteža dotične stvari”.
Ebu-Hanife mu na to odgovori:
“Ovim svojim govorom potvrđuješ da postoji Tvorac i ono što je stvoreno; Onaj koji nadvladava i ono što je nadvladano. To jest, ti potvrđuješ ono što ustvari negiraš.
Naime, rekao si da jedno od ovih stanja nadvlada ostale, tako da ova ostala postaju nadvladana. To upravo potvrđuje da postoji Onaj koji vlada ovim svijetom mudrošću, tako da na ovu vašu diskusiju možemo reći da je ono što je u stanju da nadvlada ono drugo zapravo sam Tvorac Svemogući … “ [note]Pogledaj: Šerhu el-fikhi el-ebsat, str. 32.[/note]
Ovo su neke predaje koje se spominju od tih rasprava sa ateistima.
Međutim, nije problem u dijalogu s njima samo nijekanje Gospodara. Zapravo, čak i ako priznaju Gospodara, to ne biva dovoljno da uđu u Islam. Njihovo stanje tada liči stanju mušrika-idolopoklonika protiv kojih se borio Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Njihovo vjerovanje u postojanje Allaha, subhanehu ve te'ala, im nije od koristi, sve dok ne budu činili ibadet samo Njemu i dok Mu se potpuno ne pokore.
Iz knjige: Osnove vjere kod imama Ebu Hanife – Muhammed ibn Abdurrahman ei-Humejjis
