Naslovnica Savremeni učenjaci Abdullah ibn Džibrin Garantovanje Dženneta ili Vatre određenom pojedincu

Garantovanje Dženneta ili Vatre određenom pojedincu

632
islam

Ne svjedočimo nikome od pripadnika Kible – zbog nekog djela koje počini – Džennet ili Vatru. Nadamo se za dobro, ali i strahujemo za njega, isto kao što strahujemo za grješnika i nadamo se Allahovoj milosti za njega (govor Imama Ahmeda u knjizi “Temelji sunneta”).

Komentar autora (Ibn Džibrina):

Ovo je od vjerovanja ehli-sunneta vel-džemata: oni ni za koga ne tvrde da je u Džennetu ili da je u Vatri, pa makar se na njega i odnosili pojedini hadisi. Postoje hadisi kojima se prijeti, ali i hadisi koji obveseljavaju. Ehlis-sunnet vel-džemat kažu: “Njegov slučaj prepuštamo Allahu.”

Na primjer, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista, Allah je zabranio Vatri onoga koji kaže: ‘La ilahe illallah ‘, tražeći time Allahovo zadovoljstvo.”1

Ovo je jedan od hadisa koji obveseljavaju, ali nećemo za svakoga onog kojeg čujemo da izgovara ove riječi reći:“Ovaj je od stanovnika Dženneta, on je zabranjen Vatri!”, nego ćemo reći: “Njegov slučaj je kod Allaha!” Jer, ihlas (iskrenost) je skrivena stvar (može biti da je on munafik, ili da će kasnije, u toku života otpasti od vjere, op. M).

Također, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U Džennet neće ući onaj u čijem se srcu nalazi trun oholosti”2 i rekao je: “Neće ući u Džennet onaj koji kida veze i koji prenosi tuđe riječi.”3

Shodno tome, hoćemo li reći: “Ovi su od stanovnika Vatre?” Ne! Njihov slučaj je kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Ono što je bilo u njihovim srcima nepoznato je, skriveno. Stoga ne tvrdimo ni za koga da je u Džennetu ili Vatri, već kažemo: “Ovi su grješnici o kojima govore šerijatski dokazi. Njihov slučaj prepuštamo Allahu. Ako bude htio, kaznit
će ih, a ako bude htio, oprostit će im.” Ovima je obećana nagrada i oprost, ali njihov slučaj je kod Allaha. Ako bude htio, upotpunit će im to i nagraditi ih tako što će im se smilovati i uvesti ih u Džennet, ili ako bude htio, kaznit će ih za ono što su radili na način koji On najbolje poznaje.

Ovo je pojašnjenje stava ehli-sunneta da oni ni za koga određenog ne tvrde da je u Džennetu ili Vatri, osim za onoga kome je to potvrdio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poput desetorice i drugih za koje se navodi da su od stanovni ka Dženneta4 ili onih za koje je potvrđeno da su od stanovnika Vatre, poput Ebu Leheba u riječima Svevišnjeg Allaha: “Ući će on sigurno u vatru rasplamsalu”5, i sličnih njemu za koje postoje tekstovi da su od stanovnika Džehennema.6

Autor: Abdullah b. Abdurrahman el-Džibrin 
Iz knjige “Komentar djela Temelji sunneta imama ehli sunneta Ahmeda ibn Hanbela”

Bilješke:

1. Muslim (657) u “Knjizi o mesdžidima i mjestima za namaz”, u poglavlju “Dozvoljenost izostajanja iz džemata zbog opravdanog razloga” od ltbana b. Malika, radijallahu anhu, u podužem hadisu.

2. Muslim (91-148, 149) u “Knjizi o imanu”, u poglavlju “Zabranjenost oholosti” od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu.

3. Buharija (6056) u ” Knjizi o ponašanju”, u poglavlju “Šta je pokuđeno od prenošenja tuđih riječi”; Muslim (105-169, 170) u “Knjizi o imanu”, u poglavlju “Pojašnjenje stroge zabranjenosti prenošenja tuđih riječi” od Huzejfe, radijallahu anhu, s riječima: “Neće ući u Džennet onaj koji kida rodbinske veze. ” I Bilježi ga Muslim (105-168) s riječima: “Neće ući u Džennet onaj koji prenosi tuđe riječi.”

4. Svjedočimo da će u Džennet ući svi oni kojima je to posvjedočio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poput desetorice obradovanih Džennetom, a oni su: Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Zubejr b. El-Avvam, Sa'd b. Ebi Vekkas, Abdurrahman b. ‘Avf, Ebu Ubejde b. El-Džerrah, Talha b. Ubejdillah, Seid b. Zejd, i drugi mimo ove desetorice, poput Hasana i Husejna, Sabita b. Kajsa, Ukaše b. Mihsana, Abdullaha b. Selama, Ammara b. Jasira i drugih ashaba kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posvjedočio Džennet.

5. Prijevod značenja sure El-Mesed, 3.

6. Govor o Džennetu isti je kao i govor o Vatri, pa stoga nikome ne svjedočimo da će ući u Vatru osim onome kome je to posvjedočio Allah ili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poput Ebu Leheba, Ebu Džehla, ili svjedočenja da je i njegov otac u Vatri i njegov amidža Ebu Talib i drugi. Ovo je stav ehli-sunneta vel-džemata.