PRVA HUTBA
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji je mu'mine (vjernike) braćom učinio i ljubav vjerničku medu njima raširio i Koji im je zabranio da se razilaze i da se za zavidnima i smutljivcima povode. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, lstinitog i Pravog Gospodara, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov iskreni i povjerljivi poslanik. Neka je salavat Allahov i selam neizmjerni, do Sudnjeg dana, na njega, njegovu porodicu i ashabe, koji su Pravim putem vodili i na njemu pravedni bili.
O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha i znajte da su mu'mini braća u vjeri, kako ih je Allah u Knjizi Svojoj jasnoj nazvao, rekavši:
Vjernici su samo braća. (El-Hudžurat: 10)
A Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao je: “Budite, robovi Allahovi, braća!”
Enes ibn Malik prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Nijedan od vas neće biti (pravi) vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi.” (Prenose Buharija i Muslim)
U Muslimovom predanju stoji: “…dok ne bude volio svome komšiji (susjedu) iii svome bratu ono što voli sebi”, dok u Ahmedovom predanju stoji: “Rob (čovjek) neće dostići deredžu istinskog imana dok ljudima ne bude želio dobro koje želi samom sebi.”
U Muslimovom Sahihu, u hadisu Abdullaha ibn ‘Amra ibn el-‘Asa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude želio da od Vatre bude udaljen i u Džennet uveden, neka ga smrt zateče dok vjeruje u Allaha i u Sudnji dan i postupa prema ljudima onako kako bi želio da se postupa prema njemu.”
Ovi i drugi hadisi koji tretiraju istu temu upućuju na to da mu'mina raduje ono što raduje njegovog brata, a da ga žalosti ono što žalosti njegovog brata i da on svome bratu mu'minu želi dobro koje želi samom sebi. To se može ostvariti samo ako je musliman čist i sačuvan od nepoštenja, mržnje i zavidnosti, jer zavidnost od zavidnika zahtijeva (traži) da mrzi da ga iko u blagodatima nadmaši iii na njegovoj deredži bude. On se želi odlikovati nad ljudima i u dobru (blagodatima) uživati sam, dok iman, s druge strane, suprotno tom, zahtijeva da svi vjernici učestvuju u sličnom dobru koje im je Allah podario bez ikakvog umanjenja dobra.
Uzvišeni Allah je u Knjizi Svojoj pohvalio one koji posjeduju ova svojstvo, koji se ne žele na Zemlji oholiti i nered činiti, pa je rekao:
Taj drugi svijet dat ćemo onima koji se ne žele na Zemlji oholiti i nered činiti, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj. (EI-Kasas: 83)
‘lkrime, a i drugi, u komentaru ovoga ajeta kažu: “Oholost na Zemlji jeste uobraženost, traganje za položajem, ugledom i časti (slavom) kod sultana (vladara) i uništavanje (kvarenje) djela grijesima (griješenjem).”
Uzvišeni Allah hvaleći vjernike kaže:
Oni koji poslije njih dolaze – govore: Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš Ti si, zaista, dobar i milostiv! (El-Hašr: 10)
U svojstva vjernika (mu'mina), dakle, spadaju: krepost i čistota njihovih srca, jezika (prema njihovoj braci mu'minima), zahvalnost i pohvala vjernicima kao i upućivanje dove Allahu da im oprosti, uz dovu za sebe samog.
Posebno ovo treba biti istaknuto u odnosu prema prvim generacijama, muslimanima drugovima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., (ashabima), muhadžirima i ensarijama te onima koji su ih u dobru slijedili. Ko, pak, u svojoj duši osjeti mržnju prema ashabima Allahovog Poslanika ili ih ponizi i omalovaži, on nije vjernik (mu'min), jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Nemojte vrijeđati i psovati moje ashabe, jer, tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, kada bi neko od vas udijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao mudd (šuplja mjera) jednoga od njih niti njegovu polovinu.” Pa neka je prokletstvo Allahovo na rafidije, koji vrijeđaju, psuju i ponižavaju Poslanikove, s.a.v.s., ashabe i njegove pravedne halife!
A Uzvišeni je Allah rekao:
Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je velik uspjeh. (Et-Tevba: 100)
I rekao je:
Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici strogi su prema nevjernicima a samilosni među sobom. (El-Feth: 29)
Zatim je rekao:
A u lndžilu stoji: Oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti i on ojača i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela cine, Allah obećava oprost i nagradu veliku. (El-Feth: 29)
Sve ovo upućuje da srdžbu i bijes prema ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ispoljavaju samo nevjernici, a da ih vjernici vole, prijateljstvo prema njima ispoljavaju i oprost za njih mole (traže).
O robovi Allahovi, mu'min treba željeti mu'minima ono što želi sebi, a prezirati ono što prezire za sebe. Ako primijeti kod brata muslimana nedostatak (mahanu) u njegovoj vjeri, nastoji ga otkloniti, jer vjernik neće biti istinski vjernik sve dok ne bude želio ljudima ono što želi samom sebi. Ako nije zadovoljan da njega neko ogovara (kleveće), kako može ogovarati svoga brata?! A Uzvišeni je Allah rekao:
…i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. (El-Hudžurat: 12)
Ako vjernik nije zadovoljan da ga neko klevetom i ogovaranjem zavada sa njegovim prijateljima, kako to, onda, može činiti svojoj braći koja se međusobno vole i paze, upropaštavajući njihove lijepe odnose i ljubav među njima?! A Uzvišeni je Allah rekao: I ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi! (El-Kalem: 10-11)
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je:
“U Džennet neće ući klevetnik.” Ako mu'min nije zadovoljan da mu se iko podruguje i ismijava ga, kako onda može ismijavati, ruglu izvrgavati i omalovažavati braću svoju?!” A Uzvišeni je Allah rekao: Teško svakom klevetniku- podrugljivcu! (El-Humeze: 1)
I rekao je:
Grješnici se smiju onima koji vjeruju; kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju. (El-Munafikun:29-30)
Ako vjernik nije zadovoljan da ga neko vara u kupovini i prodaji, kako onda može varati braću svoju i obmanjivati ih?! Ako nije zadovoljan da ga uznemirava njegov susjed (komšija), kako onda može uznemiravati komšije svoje?!
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik onaj od čijeg zla i nepravde nije siguran susjed njegov.”
Ako mu'min nije zadovoljan da mu se čini nepravda, kako onda može ljudima nepravdu činiti?!
Ako, kada isprosi ženu ili proda neku robu ili je kupi, nije zadovoljan da mu to neko pokvari i poništi izvršivši prosidbu (prošnju) na njegovu prosidbu, ili prodaju na njegovu prodaju, ili kupnju na njegovu kupnju; kako onda to može učiniti svojoj braći vjernicima?!
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: “Ne zavidite jedan drugom, ne nadmećite se pri prodaji (ne podižite cijenu jedan drugom), ne mrzite jedan drugog, ne okrećite leđa jedan drugom (ne svađajte se), ne namećite se u kupovini (i prodaji) jedan drugom, nego budite, robovi Allahovi, braća.”
Buharija i Muslim prenose od Ebu Hurejrea, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Neka vjernik ne prodaje na prodaju brata svoga i ne prosi na prošnju brata svoga!”
Vjerovjesnik, s.a.v.s., objasnio je ispravan kriterij za istinskog vjernika u sažetoj, jezgrovitoj izreci (rečenici) koja glasi:
Nijedan od vas neće biti pravi vjernik dok ne bude želio svome bratu ono što želi samom sebi.
Tako, ako želi sebi dobro, neka ga želi i svojoj braći i neka se trudi da im ga pribavi (priušti), a ako ne želi sebi zlo, neka ga ne želi ni svojoj braći. To je korisno i vrijedno pravilo i sveobuhvatan (univerzalan) savjet, pa molim Allaha, dž.š., da i mene i vas učini od onih koji će Ga – slijediti i od onoga što mu je oprečno bježati (udaljavati se). On je, uistinu, blizu i odaziva se.
E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim (Utječem se Allahu od prokletog šejtana).
O vjernici neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu. O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. (EI-Hudžurat: 11-12)
Iz djela: Džumanske hutbe
Djelo sadrži hutbe šejha Muhammeda ibn Usejmina i ostalih autora
