Uzviseni Allah, kaže:
“…I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, – a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i smilostan je.” (Kur’an, XLIX/12)
“On (čovjek) ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj (melek) koji bdije.” (Kur’an, L/18)
Od Ebu-Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti.” (Buharija)
Iz navedenih ajeta i hadisa se jasno vidi da musliman ne smije govoriti govorom u kojem nema dobra. Dobar govor je svaki govor od kojeg musliman i njegova braća imaju koristi, u suprotnom, nije muslimanu dozvoljeno govoriti.
Od Ukbe ibn Amira se prenosi da je upitao Poslanika, s.a.v.s,: “Allahov Poslaniče! U čemu je spas? “ Čuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuća bude dovoljna, i plači nad svojim grijehom,” – odgovori mu Poslanik.” (Tirmizi)
Ebu-Musa, r.a. je upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s,: “Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?” “Onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni”, – odgovori mu Poslanik.” (Buharija i Muslim)
Ibnil-Kajjim, rahimehullah, upoređuje čuvanje jezika od beskorisnog i štetnog govora sa mudžahidom koji u rovu čeka neprijatelja, a zna se da rov predstavlja granicu između islamske države i kafirskih vojski koje žele da je unište. Dokle god su ti rovovi jaki i dobro utvrđeni, neprijatelji Islama neće moći oskrnaviti svetinje i čast muslimana i životi će im biti zaštićeni. Rov u džihadu i stanje u kojem se nalazi mudžahid u tom rovu, treba nam biti primjer kako treba čuvati svoj jezik u miru.
Dakle, čuvanje jezika je Ibnil-Kajjim uporedio sa boravkom mudžahida u rovu, a nije to učinio da bi poravnao džihad sa čuvanjem jezika, naprotiv džihad je najveći i najbolji oblik ispoljavanja pokornosti Allahu azze-ve-dželle, ali putem jezika bivaju stvari koje izaizvaju srdžbu Uzvišenog Allaha. Ko sačuva jezik, sačuvaće se propasti i zaradiće Džennet, kako to kaže Poslanik, s.a.v.s: “Ko mi garantira čuvanje jezika i spolnog organa (od zinaluka), ja mu garantiram Džennet.” (Buharija i Muslim)
“Kada čovjek osvane, svi se organi tijela pokore jeziku, i govore mu: Boj se Allaha zbog nas, jer naša sudbina zavisi od tebe, pa ako budeš na ispravnom putu, i mi smo na ispravnom putu, a ako skreneš, i mi smo skrenuli s pravog puta.” (Tirmizi)
Čuvati jezik od lažnog govora i ne čuvati ga kada se treba govoriti istina, to su stvari koje će čovjeka spasiti od Allahove, dželle šanuhu, kazne. Ko govori neistinu i podržava smutnju, on je šejtan koji govori; ko prešućuje istinu, on je nijemi šejtan.
Ljudi će na Sudnjem danu ući u Džehennem samo zbog nečuvanja svojih jezika, kao što je to objašnjeno u hadisu Poslanika, s.a.v.s. kada ga je Muaz ibn-Džebel, r.a. upitao: “Zar ćemo mi odgovarati i zbog onoga što govorimo?” “Teško tebi, a zar će ljudi zbog ičeg drugog biti na licima u vatru strmoglavljeni, ako ne zbog onoga što su svojim jezicima govorili! – odgovori mu Poslanik.” (Tirmizi)
Imam Ibnul-Kesir u svojem djelu “El-bidajetu ve En-nihajeh,” prenosi događaj Ijjasa ibn Muavije El-Muzenija koji je bio poznat po svojoj skromnosti i oštroumnosti. Jednog dana je jedan čovjek, u prisustvu Ijjasa, govorio loše o drugom covjeku. Ijjas ga tada pogleda i upita: “Da li si učestvovao u bitkama protiv Bizantinaca?” “Ne”, – odgovori čovjek. “A da li si učestvovao u bitkama protiv Seneda i Turaka?” “Ne”, – ponovo odgovori čovjek. Tada mu Ijjas reče: “Od tebe su sigurni Bizantinci, Senedi i Turci, a tvoj brat musliman ne može biti siguran od tebe?!” (U vrijeme Ijjasa, Turci do tada nisu bili primili Islam).
Napisao: Salih Kurdi
(Iz magazina El-Asr, br. 4)
Priprema: menhedz.com
