Ako se ljudi osjećaju neovisno sa dunjalukom, ti se osjećaj neovisno sa Allahom. Ako se ljudi raduju sa dunjalukom, ti se raduj uz Allaha. Ako se ljudi smiruju sa svojim voljenim, ti tvoj smiraj učini u blizini Allaha. Ako ljudi nastoje da se približe njihovim kraljevima i velikanima kako bi postigi zbog njih ponos i visoko mjesto, ti se nastoj približiti i umiliti Allahu – time ćeš postići vrhunac ponosa i pozicije.
Neki zahidi (askete ) su rekli: “Nisam čuo za čovjeka koji je čuo za Džennet i vatru a da nakon toga ne učini Allahu pokornost u svakom trenutku od zikra, namaza, čitanja i dobročinstva. Nakon toga neki čovjek mu je rekao: ‘Ja nastojim često plakati.’ Na to mu je zahid odgovorio: Da se smiješ a pritom priznaješ grijeh bolje ti je od toga da se ponosiš svojim djelom (cilja na to što se čovjek pohvalio time da često plače u ibadetu, op.M), jer onome ko se ponosi svojim djelom, njegovo djelo mu ne prolazi više od glave.’ Nakon toga čovjek mu je zatražio da ga posavjetuje, a zahid mu reče: ‘Ostavi dunjaluk onima koji ga traže kao što su oni ostavili ahiret onima koji ga trže i budi na dunjaluku kao pčela koja ako jede, jede od dobrog, a ako nekoga hrani nahrani ga dobrim (misli na med), a ako padne na nešto ne polomi ga niti ga povredi.”
Iz knjige El Fevaid šejha Ibn Kjjima
Prevod i obrada: Menhedž
