Rekao je Uzvišeni:
وَأَمۡرُهُمۡ شُورَىٰ بَيۡنَهُمۡ وَمِمَّا رَزَقۡنَٰهُمۡ يُنفِقُونَ٣٨
„… i o poslovima svojim se dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju.“
Kada se daje prilika članovima porodice da, u odgovarajućem periodu, zajedno sjednu kako bi razmatrali porodična pitanja, bilo da se radi o onim koja se tiču unutar ili izvan doma, to se, doista, računa kao znak za stabilnost porodice, njen optimizam i međusobno potpomaganje. Nema sumnje da čovjek kojeg je Uzvišeni Allah obavezao staranjem za svoju porodicu jeste prvi koji je odgovoran za istu, i on je vlasnik zadnje riječi i odluke, ali u pružanju šanse i drugima (od ukućana) – posebno kada djeca odrastu i postanu punoljetna – je odgajanje i treniranje njih za dosljedno nošenje odgovornosti, uz to time se postiže njihovo zadovoljstvo i sreća, jer osjećaju da njihova mišljenja vrijede onda kada se za ista upitaju.
Od lijepih i korisnih primjera za to jeste:
Razmatranje pitanja odlaska na Hadždž, ili Umru u ramazanu, i mimo toga od putovanja. Ili putovanje radi posjećivanja rodbine, ili dozvoljenog ljetnjeg odmora, ili planiranje vjenčanja i organizovanje svadbenog veselja, ili pripremanje akike, ili preseljenje u drugi dom, i još mnoge druge dobrotvorne projekte: poput upoznavanja novih siromaha iz komšiluka, pružanja pomoći, njihovog snabdijevanja hranom. Isto tako, razmatranje cjelokupne porodične situacije, rodbinskih problema, i načina za rješavanje istih, i tako dalje.
Ovdje je potrebno ukazati na drugu važnu vrstu od vrsta okupljanja i zasjedanja, a ta su okupljanja na koja se otvoreno razgovara između roditelja i njihove djece. Jer postoje stvari i problemi koji se dešavaju nekim od punoljetnika a koji se mogu riješiti na zasebnim i odvojenim sastancima, kao na primjer da otac pozove sina i izdvoji se s njim te razgovara oko mladalačkih problema, periodima puberteta, i propisima punoljetstva. Na isti način se treba majka izdvojiti sa svojom kćerkom, kako bi je upoznala sa šerijatskim propisima koji se tada vežu za nju, i da joj pomogne u rješavanju problema koji nastaju u tim godinama. Kod ovih stvari roditelji trebaju nastojati da koriste poseban način izražavanja s kojim će svojoj djeci ublažiti te probleme i poteškoće, kao na primjer da kaže: „Kada sam bio tvojih godina…“. Ovakav pristup ostavlja veliki utisak na prihvatanje savjeta, dok neupotrebljavanje ovakvog načina obraćanja je ono što djecu odvodi u pribjegavanje lošem društvu, i pokvarenim drugaricama, pa iz toga proiziđe veliko zlo i kobne posljedice.
Autor: šejh Muhammed Salih el-Munedžid
Iz djela “40 savjeta kako popraviti dom”, Peto poglavlje: Okupljanja i zasjedanja kod kuće.
Kompletan serijal na linku ovdje.
Prevod i priprema: Menhedž
