Naslovnica Savremeni učenjaci Muhammed b. Salih el-Munedždžid Izgradnja doma || 15. savjet: U kuću ne treba dovoditi onoga s čijom...

Izgradnja doma || 15. savjet: U kuću ne treba dovoditi onoga s čijom vjerom nismo zadovoljni

276
u-kucu-ne-treba-dovoditi-lose-ljude

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Primjer lošeg druga je kao primjer kovača”1, a u rivajetu kod Buharije: “mijeh kovača opržit će ti tijelo ili odjeću ili ćeš od njega osjetiti ružan zapah.”2

Allaha mi, upravo tako; on će ti opržit tvoju kuću ubacujući mnoge vrste fesada i samim činjenjem nereda u njoj. Koliko je samo dovođenje pokvarenjaka i smutljivaca u kuće ljudi rezultiralo porodičnim problemima, pravljenjem razdora među same ukućane, razdvajanjem između supružnika; a Uzvišeni Allah je prokleo onoga ko odvraća ženu od njenog muža, ili muža od njegove žene; i rezultiralo neprijateljstvom između oca i njegove djece. A razlog podmetanja sihra u kućama, ili krađama ponekad, i izopačenosti mnogih ljudi, nije ništa drugo do dovođenje u kuću onoga s čijom vjerom nismo zadovoljni.

Stoga, obaveza nam je da takvima ne dopuštamo ulazak u naše kuće, makar oni bili naši susjedi, svejedno muškarci ili žene, ili od onih koji se prikazuju kao prijatelji. Neki ljudi kako se ne bi zamjerili drugima oni prešućuju ovakve stvari, pa kada nekog takvog ugledaju na svojim vratima, dopusti mu da uđe, a dobro zna da je od pokvarenjaka. A isto tako dobar dio te odgovornosti u kući nosi i žena, kao što je to potvrdio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Koji je dan najsvetiji? Koji je dan najsvetiji? Koji je dan najsvetiji?” Dan velikog hadždža, Allahov Poslaniče, odgovoriše prisutni, a zatim je u nastavku njegovog sveobuhvatnog obraćanja tog dana rekao: “U dužnosti žena prema vama spada i to da ne puštaju u kuću i ne druguju sa osobama koje vi prezirete.”3

Stoga nemoj u sebi osjetiti – o ti sestro muslimanko – tjeskobu kada ti muž ili otac zabrani dolazak nekih od tvojih komšinica u kuću, jer on vidi njen negativan uticaj na druge, i budi pametna i čvrsta onda kada se upoređuje između tvog supruga i ostalih muževa, da ne potpadneš pod uticaj tih emocija pa da te to navede da od njega tražiš i zahtjevaš ono što on nije u stanju učiniti. Isto tako dužna si da savjetuješ svog muža onda kada vidiš da mu neko od ukućana ili prijatelja uljepšava grijehe i loše stvari.

Nastoj da što više vremena provodiš kod kuće sa svojim ukućanima, jer prisustvo pretpostavljenog u njegovoj kući ostvaruje harmoniju, i omogućava mu da se lično pobrine za odgoj, i općenito uspostavljanje reda i mira praćenjem i posmatranjem. Kod nekih ljudi osnova je da većinu vremena provode van kuće, pa tek kada više nema gdje otići i sijeliti, onda se vrati svojoj kući! Ovo je neispravan temelj. Kada čovjekov izlazak iz njegove kuće biva radi pokornosti i šerijatskih koristi, onda to treba biti umjereno i srazmjerno. Dočim, kada njegov izlazak biva radi griješenja, traćenja vremena, ili prekomjernog i bespotrebnog postizanja dunjaluka, onda se treba pokajati od grijeha, i da smanji poslove i kupoprodaje, i okonča bezvrijedna sijela i sastajanja.

Kako li su samo loši oni ljudi koji protraće svoje porodice, troše vrijeme na igre i zabave, a mi nikako ne želimo da slijedimo planove Allahovih neprijatelja koje su pripremili za nas. Sada ćemo navesti jedan pasus u kojem je velika pouka:

Jedan od poznatih francuskih orijentalista i masona je kazao sljedeće:
„… iz želje za pravljenjem razdora između pojedinca i njegove porodice, trebate iskorijeniti svaku vrstu lijepog morala kod njih, jer duše teže ka prekidanju porodičnih veza, i približavanju zabranjenim stvarima, zato što veću prednost daju brbljanju u kafanama nego li izvršavanju porodičnih zadaća i obaveza.“


Autor: šejh Muhammed Salih el-Munedžid
Iz djela “40 savjeta kako popraviti dom”, 58. str, Peto poglavlje: Okupljanja i zasjedanja kod kuće.
Kompletan serijal na linku ovdje.
Prevod i priprema: Menhedž

Bilješke:

1 Ovo je samo dio rivajeta kojeg prenosi Ebu Davud (4829), a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u „Sahihul-džami'a“ (5839).
2 El-Buhari (2101).
3 Et-Tirmizi (3087), od Amra bin El-Ehvasa, a Albani ga je ocijenio dobrim u „Sahihul-džami'a“ (7880).