Da li mnogobrojnost džemata u islamu praktično ima negativne posljedice ili je to ispravna pojava?
Odgovor: Mnogobrojnost džemata je pojava koja ukazuje na bolest, a ne na ispravnost. Smatram da islamski ummet treba biti jedna partija koja se poziva na Allahovu Knjigu i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ne želim na taj način prisiliti ljude da se objedine oko jednog mišljenja, zato što je to nemoguće. Razilaženje u mišljenju postoji još od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i časnih ashaba.
Sjetimo se primjera onih kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne klanja ikindiju osim po dolasku u Benu Kurejzu.” Napustili su Medinu, pa kada je došlo vrijeme obavljanja namaza, oni su se podijelili u shvatanju ovih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi. Jedni su smatrali da trebaju odgoditi obavljanje namaza dok ne dođu do Benu Kurejze, makar vrijeme ikindije isteklo, dok su drugi smatrali da treba klanjati ikindiju u njenom vremenu, makar i ne stigli do Benu Kurejze.
Vijest o ovom događaju došla je do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i on nikog nije prekorio. Važno je naglasiti da razilaženje u mišljenju postoji, ali da ne smije doći do razilaženja u slijeđenju ispravnog usmjerenja, i to je ono čega se treba pribojavati.
Ovdje mislim na situaciju kada je svaki od nas uvjeren da zastupa suprotan pravac od pravca svog brata, pa o njemu govori negativno, vrijeđa ga, a možda ga čak smatra i otpadnikom od islama, samo zato što on nije na njegovom pravcu. O ovom strahu vam govorim, a to je danas česta pojava. Naći ćeš da, kada se suprotstave mišljenja dvojice, a ispravno mišljenje može biti kod bilo kojeg od njih, vidjet ćeš niz međusobnih napada i vrijeđanja, kad god se za to nekome od njih ukaže prilika.
Nema sumnje da je ovo u suprotnosti sa ispravnim pravcem vjernika. Vjernici su zbližena i ujedinjena braća, makar se razilazili u mišljenju.
Zapravo kažem, ukoliko je razilaženje u nekom pitanju zasnovano na šerijatskom dokazu, onda u suštini to i nije istinsko razilaženje, jer svi oni koji se razilaze na ovakav način, ustvari žele da rade po dokazu. Oni su u suštini saglasni, ali se razilaze u shvatanju dotičnog dokaza. Razilaženje u shvatanju je prisutna stvar kod ljudi, a ono ne šteti, niti vodi razilaženju srca, ukoliko postoje iskrene namjere.
Iz knjige Islamsko buđenje, pravila i smjernice
Autor:Muhammed b. Salih el-Usejmin
