One noći kada je Omer, radijellahu anhu, ranjen, a u kojoj je i preselio, često puta bi gubio svijest, pa kada se približilo nastupanje zore, tada su kod njega došli El-Maisver ibn Mehrame i Abdullah ibn Abbas, radijellahu anhuma, te su se zbunjeni zapitali kako da ga probude za namaz ako on uopće ima snage da ustane, pa su kazali: „Ako je uopće živ, najbolje s čime ga možete povratiti jeste pozivom na namaz!“, i tada mu se obratiše riječima: „O vladaru pravovjernih, namaz je već obavljen!“, pa se on trgnu i reče: „Jeste, namaz… i nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz“, pa je ustao i klanjao, dok mu je rana još krvarila.1
Doista, dok ti čitaš ovaj Omerov vasijet o namazu kojeg je oporučio na svojoj smrtnoj postelji, u momentu kada se pripremao za putovanje na Ahiret a opraštao se od dunjaluka, podsjećaš se vasijjeta Omerova predvodnika i vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je oporučivao klanjanje namaza dok je, također, bio na smrtnoj postelji: „Vodite računa o namazu, vodite računa o namazu! I onima koji su u vašem vlasništvu!“2
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok se borio svojom bolešću (tj. smrtnim trenutcima), i dok bi gubio svijest a zatim se vraćao, on ne bi otpočinjao osim tim jednim pitanjem: „Da li su ljudi klanjali?!“, pa bi ponovio padao u nesvijest a zatim se budio, i opet postavljao isto pitanje: „Da li su ljudi klanjali?!“3
Pa evo Omera El-Faruka kako ponavlja historiju i korača istim putem vazeći nam svojim riječima i djelima: „Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz!“, a što se tiče njegovog vaza djelima, pa to je onda kada je klanjao dok je njegova rana još krvarila!
Ovakav stav i postupak Omera šalje jasnu poruku onima koji zbog najmanjeg razloga propuštaju namaze, ili još gore ustrajavaju na ostavljanju namaza – utječemo se Allahu od toga – kakva vjera može ostati čovjeku ako njen stub padne?!
Dobro obrati pažnju na riječi ravije: „Ako je uopće živ, najbolje s čime ga možete povratiti jeste pozivom na namaz!“
Uistinu, oni su spoznali koji stepen ima namaz u srcu El-Faruka, i znali su da on koliko god bolovao i u mukama bio neće ostaviti odaziv namazu ako je u mogućnosti odazvati se, dokle god je u pitanju namaz. Dok ima ljudi koji, iako im je džamija pored kuće i zdravi su, mirno i duboko spavaju, pa čak se i bude na namaz, ali ipak oni daju prednost snu nad Allahovom naredbom. Štaviše možda i izgalami na onoga koji ga budi za namaz! Velika li je razlika između ova dva stanja.
Gospodaru naš, ispuni nam srca veličanjem ovog namaza, i učini nas da budemo od onih koji ga istinski uspostavljaju i klanjaju.
Autor: Šejh dr. Omer El-Mukbil
Izvor: Medžalisut-tezkir (22. str)
Prevod: Menhedž
Ostali tekstovi iz edicije Kružoci zikra
1 Malik u Muveta’-u (51), El-Hallal u Es-Sunne (4/148), a ovaj rivajet je njegov.
2 Ahmed u Musnedu (12169), i El-Hakim u Mestedraku (4388).
3 Buhari (687), Muslim (418).
