Daija se mora okititi sljedećim ukrasima:
1) znanje
2) blagost
3) i sabur
Prvo: Što se tiče znanja, ono je neminovno za jednog daiju zato što on prenosi Allahovu vjeru, stoga mu nije dozvoljeno da prenese ni jednu riječ sve dok ne bude siguran u njenu ispravnost i vjerodostojnost.
Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: „Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati“. A to zbog toga što nema razlike između pobožnjaka neznalice i pokvarenog učenjaka, oni su potpuno isti, jer šteta obojce je veća nego li njihova korist. I Uzvišeni Allah je zabranio da se povodimo za pretpostavkama, i ukorio je iste na mnoga mjesta u Njegovoj plemenitoj Knjizi, rekavši u prijevodu značenja: „Slijede samo pretpostavke, a pretpostavka Istini baš nimalo ne koristi“.
Imam Muslim bilježi u svom Sahihu predaju od El-Mugire bin Šube da je Poslanik alejhis-salatu ves-selam rekao: „Doista, kada neko slaže na mene nije isto kao i kada slaže na vas, pa ko bude namjerno slagao na mene, neka pripremi sebi mjesto u Vatri“.
Također, Muslim prenosi od El-Mugire merfu'a hadis u kojem stoji: „Ko prenese od mene hadis a za kojeg zna da je laž, onda je on jedan od lažova“.
Rekao je halifa Omer bin Abdul-Aziz: „Ko bude obožavao Allaha bez znanja, više će štete nanijeti nego koristi“.
Od Muaza se prenosi sljedeće: „Znanje je vodič djelu, i djelo je njegov pratilac, zato što Allah ne prima djelo osim pod dva uslova, a to je da djelo bude iskreno i ispravno, iskreno je: da bude urađeno samo Allaha radi, i da u tome nema ništa od rijaluka niti širka, a ispravno je: da to bude po sunnetu“.
I ovo je značenje Allahovog ajeta: „Da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati“ [prijevod značenja] – a imam El-Fudajl bin Ijad je rekao – i ovo je također značenje ajeta: „Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dobročinitelj je i slijedi vjeru Ibrahimovu, koji je bio vjere čiste?! A Allah je uzeo Ibrahima za halila“, [prijevod značenja].
Predaja lica: to je iskrenost, a dobročinstvo je: da radiš djela koja su u skladu sa šerijatom, i ovo je značenje dove koju je činio Omer bin El-Hattab radijellahu anhu: Allahu moj, učini da sva moja djela budu dobra, i učinjena samo Tebe radi, i ne daj da u tome ima udjela iko mimo Tebe.
Rekao je Said bin Džubejr rahimehullah: Ni govor, ni djelo se ne primaju osim sa (ispravnim) nijetom, a niti govor niti djelo nisu ispravni osim kada su u skladu sa sunnetom.
Drugo: Što se pak tiče blagosti, o tome se prenose mnogi sahih hadisi.
Imam Muslim u svom Sahihu bilježi predaju od Džerira radijellahu anhu, da je čuo Poslanika alejhis-salatu ves-selam kako kaže: „Kome bude onemogućena blagost, takvom je onemogućen hair“.
Također, imam Muslim bilježi merfu'a predaju od Aiše radijellahu anhu, u kojoj stoji:
“Nema stvari kod koje se nađe blagost a da ona to ne uljepša, a isto tako nema stvari kod koje se ne nađe blagost a da ona to ne učini ružnim. O Aiša, doista je Allaha blag, i voli blagost, i daje na blagosti ono što ne daje na grubost“.
I ovo je značenje Allahovog govora: „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji Uputu slijede“. [prijevod značenja]
I treće: sabur (strpljivost)
Zato što je neizbježno da daija bude izložen ezijećenju, jer on dolazi ljudima sa onim što se suprotstavlja njihovim ubjeđenjima i mišljenjima, i obezvrijednjuje njihove osnove i principe, i ružno i pogrdno govori o njihovim precima. I zbog toga se u plemenitom savjetu kojeg je Lukman uputio svom sinu spominje slijedeće:
„O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – to, doista, u istinske postupke spada“. [prijevod značenja]
I kao da ovaj kur'anski ajet želi ukazati da kada se naređuje na dobro obavezno se pojavi ezijećenje, stoga je obavezno djelovanje, a sabur je Allahova oporuka koju je oporučio svim Svojim poslanicima alejhimus-salatu ves-selam.
Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja:
„I radi Gospodara svoga trpi!“, i kaže: „Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici“. [prijevod značenja]
Shodno tome neminovno je posjedovati ove tri stvari kada se naređuje na dobro i odvraća od zla, a to znači da znanje ide prije toga, blagost prilikom toga, i sabur nakon toga.
Također, selefi prenose merfu’ predaju u kojoj stoji:
„Ne naređuje na dobro i odvraća od zla osim onaj koji poznaje ono što naređuje i poznaje ono od čega odvraća, i koji je blag u naređivanju i blag u odvraćanju, i razborit prilikom naređivanja i razborit prilikom odvraćanja“, a ovo spominje i kadija Ebu J'ale u svojoj knjizi „El-M'utemed“.
Napisao: Šejh Abdullah Azzam rahimehullah.
Izvor: http://tawhed.ws/r1?i=4995&x=0jerg0de
Priprema i prijevod: Menhedz.com
