Ova je oblast fikha kod nas totalno zapostavljena. Kada čovjek umre, njegova se ostavština podijeli prema zaostalim neislamskim običajima. Međutim, ni jedna oblast islama nije u Kur'anu toliko detaljno objašnjena kao što je to slučaj sa nasljednim pravom.
Onaj ko neće da postupi po propisima koje je islam donio i dozvolio da se njegova ostavština podijeli nepravedno bit će grješan i odgovarat će na Sudnjem danu zbog toga. Mi ovdje ne možemo iznijeti sve pojedinosti nasljednog prava. Spomenut ćemo samo najosnovnije.
Kao prvo, iz ostavštine umrlog moraju se izdvojiti troškovi njegovog opremanja i vratiti dugovi, ako ih je imao, i izvršiti vasijjet (oporuka), ako ga je ostavio. Nakon toga, ostavština se dijeli između rodbine umrlog.
Muž dobija polovinu ostavštine od žene ako ona nije ostavila dijete koje ima udjela u nasljedstvu. U protivnom on, dobija četvrtinu.
Žena dobija četvrtinu ako muž nije ostavio dijete koje ima udjela u ostavštini. U protivnom, dobija osminu.
Otac dobija šestinu ako je njegov umrli sin ostavio sina ili unuka. Ako se desi da umrli sin nije ostavio muške nasljednike, nego žensko potomstvo, onda otac pored šestine dobija i ostatak nakon prava drugih nasljednika. Treba napomenuti da uz postojanje oca, braća, sestre i djeda umrlog ne dobivaju ništa.
Djed umrlog dobija koliko otac u slučaju da otac nije živ.
Majka dobija jednu trećinu u slučaju da njen umrli sin nije imao potomstva niti dva brata ili sestre. U protivnom dobija šestinu.
Kada nema sinova, kćerka dobija polovinu ostavštine. Ako bude dvije ili više kćeri, onda sve skupa dobivaju dvije trećine. Ako se desi da uz kćerku budu i sinovi, onda se nakon što ostali, koji imaju pravo, uzmu svoj dio, ostatak podijeli među njima tako što svaki muškarac dobija dvostruki dio koji uzima žena.
Nena dobija šestinu u slučaju da nema majke umrlog.
Ovdje smo iznijeli samo najbližu rodbinu, iako je u islamskom nasljednom pravu riješen status svakog člana porodice i rodbine umrlog.
Postoje određeni slučajevi kada bliži članovi rodbine sprečavaju ili zaklanjaju dalje članove tako da oni ne dobivaju ništa. Na primjer, sin sprečava ili zaklanja brata umrlog.
Muslimani se po pitanju raspodjele imetka obavezno trebaju obraćati ulemi koja je sposobna da im pravilno rasporedi ostavštinu umrlog jer je to vadžib kojim nas Allah, dž.š., zadužuje.
Neprijatelji islama i u ovu oblast Šerijata ubacuju sumnje i laži kojima nastoje pokolebati muslimane. Od tih sumnji jesu tvrdnje da je islam nepravedan tako što je bratu dao duplo veći dio ostavštine nego sestri, te da je time žena obespravljena. Međutim, to je velika laž jer je islam upravo tako postupio pravedno. Muškarcu je dodijeljen veći dio ostavštine, jer je on taj koji izdržava ženu, dok žena taj svoj dio može sačuvati i nije ga dužna trošiti, osim gdje ona to hoće. Prema tome, ostavština se dijeli u skladu s životnim potrebama i ulogom bračnih drugova kako je to islam propisao.
Iz knjige “Islamsko znanje”, grupe autora
