Ovo pravilo se temelji na riječima Uzvišenog:
ولا تقف ما ليس لك به علم إن السمع والبصر والفؤاد كل أولئك كان عنه مسؤولا
“I ne slijedi ono o čemu nemaš znanje. I sluh, i vid i srce – za sve to će se, zaista, odgovarati.” (Sura El-Isra, 36)
Također i na riječima Uzvišenog:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا ضَرَبْتُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَتَبَيَّنُوا وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ أَلْقَىٰ إِلَيْكُمُ السَّلَامَ لَسْتَ مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا فَعِندَ اللَّهِ مَغَانِمُ كَثِيرَةٌ ۚ كَذَٰلِكَ كُنتُم مِّن قَبْلُ فَمَنَّ اللَّهُ عَلَيْكُمْ فَتَبَيَّنُوا ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا
“O vi koji vjerujete, kada u boj na Allahovom putu krenete, sve dobro provjerite i onome ko vam nazove selam nemojte reći: “Ti nisi vjernik!”, u želji za prolaznim dobrima dunjalučkog života, jer kod Allaha su mnoga dobra. Takvi ste ranije i vi bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju. Zato, sve dobro provjerite, a Allah, doista, dobro zna ono što vi radite.” (Sura En-Nisa, 94)
Pod provjeru spadaju sljedeće stvari:
1 Provjera samog događaja ili situacije i potvrda da se zaista dogodila iz pouzdanih izvora
Uzvišeni Allah kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ
“O vjernici! Ako vam kakav grješnik vijest donese, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete.” (Sura El-Hudžurat, 6)
2
Provjeravanje okolnosti i uvjeta u kojima se nešto dogodilo
Nakon što se potvrdi da se događaj zaista desio, treba provjeriti okolnosti i uvjete u kojima se desio. To učenjaci nazivaju razumijevanjem stvarnosti (fikhul vaki’), jer to pomaže da se donese ispravan sud i stav. Još davno je rečeno: “Sud o nečemu je dio njegova razumijevanja.”
3 Provjera ispravne šerijatske presude koja se odnosi na događaj
Provjera ispravne šerijatske presude koja se odnosi na događaj, putem analogije s prethodnim sličnim slučajevima. Imam Ibnul-Kajjim je rekao da muftija ili sudija ne može ispravno donositi fetve ili presude osim ako ne posjeduje dva oblika razumijevanja:
- Razumijevanje stvarnosti, i to putem zaključivanja i otkrivanja stvarnog stanja putem pokazatelja i znakova.
- Razumijevanje onoga što je obavezno u toj stvarnosti, tj. poznavanje Allahovog suda koji je presudio u Kur'anu ili na jeziku Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sunneta, kako bi spojio jedno s drugim. (I’lamul-Muvakki’in, 1/69)
Provjera događaja, njegovih uzroka i okolnosti je metod koji je prakticirao i Poslanik ﷺ u ophođenju sa ashabima i njihovim greškama. Tako je, npr., upitao Hatiba ibn Ebi Belte’a o razlozima zbog kojih je pokušao obavijestiti stanovnike Mekke o dolasku Poslanika ﷺ prije osvajanja Mekke. Prije nego što ga je ukorio ili kaznio. Poslanik ﷺ ga je upitao: “Šta te je navelo da to učiniš, Hatibe?”, pa mu je Hatib objasnio svoje motive, što je Poslaniku ﷺ bilo dovoljno da mu povjeruje da nije licemjer, iako nije odobrio njegovo djelo.
Zbog važnosti ovakve provjere, dodatno pojašnjavamo: Mnogi dobronamjerni ljudi su požurili da zauzmu stav, kritikuju događaj, grupu ili osobu odmah nakon što vide neke prekršaje – bez provjere okolnosti i uzroka. Često nisu ni prisustvovali događaju, nego su vidjeli samo jedan dio ili jedan aspekt šire slike. Ovakva ishitrenost vodi ka nepravdi i pogrešnim stavovima. Kako se kaže: “Prisutni vidi ono što odsutni ne vidi” i “Nije isto vijest i lično viđenje.”
4 Provjera posljedica donošenja presude o događaju
Nakon što se povede računa o prethodnim tačkama i zauzme ispravan stav, treba razmotriti posljedice objave tog stava. Ako iznošenje tog stava donosi šerijatske koristi i nema većih šteta – ili su štete minimalne – tada ga treba objaviti. Ali, ako bi njegovo objavljivanje izazvalo veliku štetu muslimanima, njihovim učenjacima i borcima, ako bi izazvalo radost neprijatelja i bilo iskorišteno za njihovu propagandu – tada nije dozvoljeno objaviti takav stav.
5
Praktikovanje Istihara-namaza, upućivanja dove i savjetovanja
Također, dio provjere je i praktikovanje istihare, učestalo upućivanje dova, pokazivanje poniznosti pred Allahom, kao i savjetovanje s učenjacima i iskusnim ljudima. Sve to je dio uravnoteženog, smirenog pristupa koju šerijat nalaže.
Autor: Abdul Aziz el Džulejjil
Iz članka: Deset pravila u ophođenju prema novonastalim događajima i donošenju suda o njima
Izvor. Nasehoon.org
Ostala pravila čitaj ovdje.
