Imam Ibnul-kajjim, rahimehullah, spominje da je čuo šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah, da kaže:
“Jednom mi je došao jedan od hanefijskih učenjaka i rekao:
– ‘Želim da se s tobom posavjetujem oko jedne stvari.’
– Ibn Tejmijje: ‘Ja mu rekoh: a koja je ta stvar?’
– ‘Želim da promjenim svoj mezheb!’
– ‘A zbog čega?’
– ‘Zbog toga što vidim da je mnogo sahih hadisa koji mu kontriraju. I oko ovoga sam se savjetovao s jednim od šafijskih učenjaka koji mi je rekao: kada bi ti promijenio svoj mezheb to ne bi promijenilo sami mezheb, jer su mezhebi već pritvrđeni; i tvoje napuštanje mezheba nije od koristi. Dok su mi neki od sufijskih šejhova kazali: da se ponizno pomolim Uzvišenom Allahu i zamolim Ga da mi ukaže na ono što voli i čime je zadovoljan. Pa šta mi ti savjetuješ?’
– Ibn Tejmijje mu na to reče: ‘Neka (tvoj) mezheb bude sačinjen od tri dijela:
Prvi: Istina koja je u njemu (mezhebu) jasna, vidljiva i pritvrđena Kur'anom i sunnetom. S njom sudi i na osnovu iste izdaj fetve – zadovoljne duše i širokih prsa.
Drugi: prevagnuti stav (mezheba) zbog ne posjedovanja adekvatnog dokaza. Nemoj davati fetve niti presude na osnovu ovog stava, već ga odbaci.
Treći: mesele idžtihada, u kojima dokazi mogu služiti suprotnim mišljenjima. Ako hoćeš, možeš davati fetve na osnovu toga, a ako nećeš – ne moraš“.
– ‘Allah ti dao svaki hajr!’ ”
Izvor: ‘Ilamul-muvekki'in (4/182)
