Rekao je imam Ibnul-kajjim, rahimehullah:
‘Odavde nam postaje jasna razlika između slijepog slijeđenja učenog u svemu što on govori, i između potpomaganja njegovim shvatanjem i korišćenja svjetlosti njegovog znanja.
Pa ovaj prvi (tj. mukallid)[1] prihvata govor učenog bez razmišljanja i bez traganja za njegovim dokazom iz Kur'ana i sunneta. Šta više, on kao da je svezao povodac za svoj vrat i dopustio da ga on(učen) njime vodi, pa je zbog toga i nazvano slijepo slijeđenje.
Suprotan prethodnom je onaj ko se potpomaže shvatanjem učenjaka, i koristi se svjetlošću njihovog znanja kako bi stigao do (propisa) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek uzima učenjake u smislu prvog dokaza; pa kada stigne do Poslanikovog propisa, onda se zadovolji onim na što ukazuju Poslanikove riječi, a ostavlja sve mimo toga.
Jer onaj ko pomoću zvijezda pronalazi pravac kible, onda kada je svojim očima ugleda – tada računanje pomoću zvijezda nema nikakvog smisla!’
Iz knjige:
„Er-Ruh“ (356 str.)
[1] Mukallid – slijepi sljedbenik
