Naslovna Akida Propis posjete dovišta, turbeta i kaburova

Propis posjete dovišta, turbeta i kaburova

447
dovista, turbeta, kaburovi

Dovišta su posebno određena mjesta gdje se okupljaju muslimani zbog zajedničke dove, s obzirom da je okupljanje muslimana uvijek na istom mjestu i u isto vrijeme, ona po definiciji poprimaju hukm (propis) praznika, bez obzira što ih narod ne smatra takvima.

Na ta mjesta se dolazi zbog zajedničke dove[1], ali na njima se čine i drugi ibadeti, poput učenja Kur'ana, zajedničkog zikra, zatim, održavaju se predavanja, simpoziji, programi kulturno sadržaja.

Na tim mjestima se dijele i određene nagrade i priznanja za doprinos i rezultate postignute u raznim oblastima. Na nekim mjestima obilježavanje traje nekoliko dana, a u gradovima koji su u blizini ovih dovišta organizuje se poseban program tom prilikom.

Dakle, zbog posebnosti ovih manifestacija, a to je što se one organizuju svake godine u istom periodu,  pa i na istim mjestima, one se zbog toga mogu nazvati vremenskim i prostornim blagdanima (praznicima, svetkovinama), jer ih  ljudi svake godine u isto vrijeme posjećuju, a praznikom i svetkovinom se naziva se ono što se ciljano ponavlja, bilo da se radi o vremenu i mjestu.[2]

Vezano za ovaj oblik, spomenućemo nekoliko informacija o dovištima, i pojasniti način obilježavanja i organizovanja manifestacija na ovim mjestima.

Jedna od najvećih manifestacije jesu Dani Ajvatovice koji se održavaju u blizini Prusca.

Jubilarna, 500. manifestacija, održana je u junu 2010/1431. I ako se centralna manifestacija održavala 27. juna, obilježavanje je počelo 5. juna u Pruscu.

Ova manifestacija, koja traje 22 dana, održava se u Pruscu, te u Bugojnu, Travniku, Jajcu, Gornjem i Donjem Vakufu, Zenici, Busovači, Novom Travniku i Vitezu.[3]

Svaki od ovih gradova organizuje određeni program, vjerskog ili kulturnog sadržaja, a 2010. godine u svim ovim gradovima bilo je zastupljeno oko osamdeset različitih sadržaja kulturno-vjerskog karaktera.[4]

Posjeta Ajvatovice kod nekih muslimana smatra se velikim ibadetom, a neki to nazivaju Malim hadždžom.[5]

Kod nekih manifestacija smatra se vidom ispoljavanja muslimanske snage ispred neprijatelja, dok je neki nazivaju kulturnom, a ne vjerskom manifestacijom, te se zbog toga ne slažu sa onima koji je smatraju novotarijom.

Sastavni dio ove manifestacije je poseban program za derviše koji dolaze iz Turske i za učače koji dolaze iz Irana.

Žalosno je što ove manifestacije bivaju organizovane od vodećih ličnosti vjerskog života u Bosni.

Još jedno mjesto na kome se organizuje vjersko-kulturna manifestacija je turbe Hasana Kaimije u Zvorniku.

Ova manifestacija nosi naziv Dani Hasana Kaimije i traje 4 dana, od 10. do 13. juna, a cilj joj je sjećanje na Hasana Kaimiju.

Sadržaj ove manifestacije doista je sličan sadržaju Ajvatovice. Na njoj učestvuju značajne ličnosti iz vjerskog i kulturnog života, te se dodjeljuju nagrade i priznanja onima koji su ostavili trag u raznim oblastima.

Neizostavni gosti na ovoj manifestaciji su derviši iz Turske i okolnih zemalja.[6]

Također jedna od poznatijih manifestacije je manifestacija u tekiji na vrelu Bune u Blagaju.

Ta manifestacija traje 3 dana u mjesecu maju, a počinje u petak uoči druge subote ovog mjeseca.

Kod ljudi je ona poznata kao Dani zikra, a tom prilikom se iskazuje poštovanje prema turbetu Sari Saluku (bogumilski sveštenik), koji je ukopan u toj tekiji.

Glavni sadržaj biva subotom a na njemu se uči mevlud i organizuje zajednički zikr.

Pet okolnih gradova ima veoma veliku ulogu u organizaciji ove manifestacije, a 1010. godine u svim ovim gradovima bilo je zastupljeno oko trinaest različitih sadržaja kulturno-vjerskog karaktera[7]

Još neka od mjesta na kojima se održavaju vjerske i kulturne manifestacije su:

– Lastavica (početkom avgusta).
– Djevojačka pećina (osmi avgust).
– Dobre vode (jedanaesti maj)-
– Ključ (trinaesti maj).
Musalla u Sanskom Mostu, koja traje tri dana, počevši trinaestog juna.[8]

Propis posjete dovišta, turbeta i kaburova, te održavanja manifestacije na njima

Što se tiče prakse koja je zastupljena kod nekih muslimana Bosne, koja je spomenuta u prvom obliku gdje se posjećuju određena turbeta i kaburovi i održavaju se manifestacije nekoliko dana, zabranjena je, jer Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, zabranio da se njegov kabur uzima za svetkovinu, i pored toga što je on najčasnije stvorenje i njegov kabur je najbolji kabur.

Pa ako je zabranjeno svetkovanje na njegovom kaburu, onda je zabrana kada su u pitanju drugi kaburovi još veća i preča.

U djelu Zijaretul-Kuburiš-šer'ijjeh veš-širkijjeh stoji: „Ako je kabur Poslanika, koji je najbolji kabur na zemaljskoj kugli, zabranjeno učiniti svetkovinom, onda je ta zabrana još veća kad su u pitanju drugi kaburovi bez obzira o kome se radilo.

Potom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uz tu zabranu, kazao je: ‘Nemojte svoje kuće činiti kaburovima’[9]

Ovim naređuje da se u kućama klanjaju dobrovoljni namazi kako one ne bi postale kao kaburovi kod kojih se ne obavlja namaz.

Zabranjeno je činjenje ibadeta pored kabura, a potom je rekao: ‘Donosite salavate na mene, jer taj salavat će do mene stići ma gdje vi bili.’[10]

Ovim je ukazano da će salavat do njega stići bez obzira da li bili u blizini kabura ili daleko od njega.

Zato nema potrebe da njegov kabur čine svetkovinom, kao što su mušrici među sljedbenicima knjige kaburove svojih poslanika učinili svetkovinom.“[11]

Ashabi nisu ništa obilježavali kod Poslanikovog kabura i nisu ga svetkovali, i ako su ga najviše voljeli i cijenili.

Zatim, ashabi su se (među njima i neki kojima je obećan Džennet) raširili po raznim područjima i naselili se u raznim zemljama i tamo bili ukopani, ali tabi'ini nisu njihove kaburove svetkovali, niti su kod njih nešto obilježavali.

Da je bilo dozvoljeno, oni bi to praktikovali, ali imajući u vidu da oni to nisu učinili, zaključujemo da to djelo nije dozvoljeno.

Na većini ovih mjesta koji se spominju u prvom obliku, a koja ljudi svetkuju, postoje kaburovi i upravo zbog tih kaburova ona su posebno određena za posjetu.

Neki posjetioci veličaju one koji su ukopani u ovim kaburovima i čak im neke od ibadeta upućuju. Sve je ovo islamom strogo zabranjeno i predstavlja vid nevjerstva.

Musliman se ne može čudom načuditi kada je u pitanju zainteresiranost ljudi za ovim svetkovinama koje su spomenute u prvom obliku.

Primjera radi, manifestacija Dani Ajvatovice traje dvadeset dana u više od deset gradova.

Na centralnom skupu povodom Ajvatovice učestvuje više od sedamdeset hiljada posjetilaca, dok obilježavanje Ramazanskog i Kurbanoskog bajrama traje dan ili dva, što jasno ukazuje obmanutost ljudi ovim novotarskim praznicima i svetkovinama i na njihovu radost povodom njih.

Iz knjige “Blagdani i propisi o umrlima – vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog”,
Autor: mr. Jakub Alagić
Obrada i naslov: Menhedž

[1] Većina ovih mjesta posebno su određena za činjenje dove, a potom su vremenom uvedeni pored nje i drugi ibadeti.
[2] Pogledati: Igasetul-lehfan, 1/298.
[3] Pogledati: Preporod, str. 36, broj 16, 2010.
[4] Pogledati: Preporod, str.36, broj 16/2010.
[5] Allah se smilovao Inb Tejmijji koji je kazao: „ Putovanje u mjesta koja se smatraju svetim je putovanje koje se smatra vrstom hadždža.“ El-Devabul-bahir, str. 34.
[6] Pogledati: Preporod, str. 39, broj 14, 2010.
[7] Pogledati: Preporod, str. 12, broj 10.1010.
[8] Pogledati: Preporod, str. 25 broj 114, 2010.
[9] Bilježi ga Ibn Madže, br. 1377, str. 244, ispravnim ga ocjenjuje Albani u Sunenu Ibn Madžea.
[10] Biljeći ga Ebu Davud, br. 2042, str. 353, a ispravnim ga ocjenjuje Albani u Sunenu Ebi Davuda.
[11] Zijaretul-kuburiš-šer'ijjeh veš-širkijjeh, str.19.