Naslovnica Islam Islamska psihologija Prihvatanje savjeta – šerijatski i psihološki aspekti

Prihvatanje savjeta – šerijatski i psihološki aspekti

713
Islam i psihologija

Prihvatanje savjeta je jedan aktivan proces. On uključuje psihološku prisutnost, aktivno slušanje i predanost idejama o kojima se diskutuje. Ovo obavezno podrazumijeva sposobnost da se razmisli i razmotri nečija pozicija, ako je to neophodno.

Ajet:

„Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samo istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u čemu se ne bi oni slagali, a povod neslaganja bila je međusobna zavist, baš od onih kojima je data Knjiga, i to kada su im već bili došli jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u čemu se nisu slagali. – A Allah ukazuje na Pravi put onome kome on hoće.“ (Bekare:213)

Tumačenje: odstupanje od Istine uzrokuje svađe nakon što su došli jasni dokazi koji potvrđuju istinu.

U postavkama terapije, savjet je osnova (u obliku implementacije terapije). Međutim, uobičajeno je da pacijenti prisustvuju sesijama, a da u tom trenutku nemaju namjeru da naprave bilo kakvu promjenu. Njihovo prisustvovanje može biti jednostavno zbog toga da smire brigu drugih ljudi koji su zabrinuti zbog njihovih problema. Naravno, ono što ovdje nedostaje je prednost (pozitivno) promjeni i takvo prisustvovanje sesijama je prirodno kontraproduktivno. Ajet daje primjer ovakvog procesa:

„Ima onih koji dolaze da te slušaju, a čim se od tebe udalje, pitaju one kojima je dato znanje: ‘Šta ono on maloprije reče?’ To su oni čija je srca Allah zapečatio i koji se za strastima svojim povode.“ (Muhammed: 16)

Tumačenje: opis licemjera tog vremena, vremena objave u Medini, koji su bili zalutali i ograničenog razumijevanja onoga što je dobro za njih, a to je da se drže vjerovanja u Jednog Boga – monoteizam.

Prenosi se da je Ebu-Hurejre, r.a., kazao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „Primjer mene i ljudi je poput primjera čovjeka koji zapali vatru pa leptirovi i insekti počnu upadati u nju. On ih stalno odbija od nje, ali oni ga nadvladaju i upadaju u nju. Zatim je rekao: „To je primjer mene i vas. Ja vas štitim od vatre, a vi me nadvladavate i upadate u nju.“ (Muslim)

Tema: Knjiga vrlina

Pacijent će često prisustvovati sesijama, sjediti, slušati, slagati se, zatim doći na slijedeću sesiju, a da nije primjenio ništa od onih prijedloga s kojima se složio, žaleći se na iste probleme. Iako je to očigledno, važno je naglasiti da osoba u terapiji treba biti prisutna fizički i psihički. Također treba podvući da ako osoba odluči da ne sluša savjete, to je onda očigledno objašnjenje zašto nije došlo do napretka/promjena. Iznenađujuće je koliko pacijenata ne povezuje ovo (fizičku i psihičku prisutnost) misleći kako je lijek samo u običnom razgovoru, bez primjene u praksi. I ajet i hadis ukazuju na to.

Ajet:

Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga uzeo? Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.“ (Furkan: 43-44)

Tumačenje
: nevjernici pokušavaju da pronađu greške unutar Objave Muhammeda, a.s., i na taj način svoju strast/ponašanje/način mišljenja uzimaju za svoga boga, jer je to ono što kod njih ima najveći prioritet. Oni su poput stoke, jer stoka ne radi ništa drugo osim onoga za šta je stvorena: pase i daje mlijeko/meso. Međutim, licemjeri odbijaju da rade ono zbog čega su stvoreni, a to je da obožavaju Uzvišenog Allaha.

„Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegovi i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?“ (Džasije: 23)

Tumačenje: navodi se presuda da nevjernici žive svoje živote prema svojim instiktivnim potrebama (utemeljenim na primitivnim strastima) i da trpe posljedice svog odbijanja Allahove poruke, a to je kazna da znanje bude uklonjeno od te osobe ili da bude (duhovno/razumski) slijepa zbog svog odbijanja.

„Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige donosi. O, kako su loši oni koji poriču Allahove ajete – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji nećedavjeruje.“ (Džumua'a: 5)

Tumačenje: ovo je slučaj jevreja kojima je poslan Tevrat, ali su oni odbili da postupaju prema njemu.

Pacijenti mogu (razumljivo) prisustvovati sesijama uz izvjestan broj predrasuda, kao što je vjerovanje da je dovoljno samo doći na terapije, unaprijed odluče da ne trebaju savjet, odrede koji savjet im je potreban i, na kraju, odbijaju svaki savjet koji im se ponudi. Gore navedeni ajeti uspostavljaju analogiju među razlozima zbog kojih individue odbijaju uputu/savjet.

Ajet:

„Zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti, i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista koristiti.“ (Zarijat: 54-55)

Tumačenje: ovdje je utjeha koja se daje poslaniku Muhammeda, a.s., Uzvišeni ga podsjeća kako su se svi poslanici susretali s odbijanjem od strane njihovih naroda i da oni (poslanici) neće snositi nikakvu krivicu ako se okrenu od njih, jer će od njihovih savjeta koristi imati samo oni koji vjeruju.

Autor: dr. Ferjad A. Husein
Iz knjige Terapija kroz Kur'an i hadis
Priprema i naslov: Menehdž