Hansa je bila slavna ashabijka, strpljiva i dobra majka, žena koja je u jednom danu i u jednoj bici izgubila četiri sina, poznata pjesnikinja, hrabra, čedna i ponosna muslimanka…
Kada je Sad ibn Ebi Vekas, prilikom osvajanja Perzije, poveo muslimane u Bitku na Kadisiji, u toj vojsci bila je i Hansa sa svoja četiri sina. Noć uoči bitke, ona je okupila svoja četiri sina, četiri muslimanska lava i četiri neustrašiva mladića, da ih u tom odsutnom trenutku posavjetuje i podstakne na borbu i upozori na pogubnost bježanja sa bojnog polja.
Hansini savjeti su za njene sinove bili poput blagorodne kiše i njezine riječi, upućene sinovima pred veliku bitku, ostale su da se prenose s generacije na generaciju i spominju do Sudnjega dana.
Kada se Hansa izdvojila sa svojim sinovima, rekla im je:
“Sinovi moji, vi ste primili islam s ubjeđenjem i potpunom pokornošću i dobrovoljno ste izašli u džihad, u borbu na Allahovom putu. Vi ste sinovi jednog oca i majke, vaši preci su bili slavni i nikada sramotu i poniženje nisu doživjeli, i vi niste repa bez korjena. Sinovi moji, vi dobro znate kakvu je nagradu Allah obećao muslimanima u borbi protiv nevjernika. Znajte da je vječna kuća bolja od prolazne i neka su vam stalno na umu Allahove riječi: O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite. Ako sutra živi i zdravi osvanete, dobro se za borbu pripremite, oprezni budite i Allaha, da vas pomogne protiv vašeg neprijatelja, molite. I kada se borba rasplamsa i prašina uskovitla, isučite svoje sablje i hrabro u boj krenite, nadajući se veličanstvenoj pobjedi ili preseljenju u kuću vječnog užitka.”
Četverica njenih sinova su pažljivo saslušali majčine savjete, koji su im povećali samopouzdanje i hrabrost, i čvrsto su odlučili, oslanjajući se samo na Allaha, da majkine savjete sprovedu u djelo. Kada je osvanuo dan obračuna i kada su se vojske užurbano pripremale za bitku, Hansini sinovi su bili već spremni i čekajući početak bitke, najstariji sin je u stihovima rekao:
Braćo moja, naša stara majka sinoć nas je zvala
i riječima jasnim, savjet mudri nam je dala.
Kad sutra u zoru, sasanidski psi „zalaju” na vas
ubijeđeni da nemate gdje potražiti spas,
ne strahujte, već znajte da vas zasigurno pobjeda čeka
il’ vječni užitak kraj džennetskih rijeka.
Nakon toga, krenuo je u boj i hrabro se borio kako i priliči Hansinom sinu i iskrenom muslimanu i na kraju je preselio kao šehid.
Onda je izašao njen drugi sin i rekao:
Hrabra i razborita starica, mudro je zborila
kad nam je toplim majčinskim savjetom govorila:
Sinovi moji u boj idite i hrabri i odvažni budite
Da jedno od dva dobra steknete, vi se potrudite,
il’ pobjedu koja godi ko žednome voda hladna
ili smrt koja će vam vječnu slavu donijeti
i u Džennetu Firdevsu, ugodni život osigurati.
Poslije toga krenuo je u boj i žestoko se borio dok nije poginuo.
Zatim je izašao i treći brat i prije nego se upustio u bitku, rekao:
Allaha mi, nijednoga trena staru majku iznevjeriti neću
već u njenom savjetu, punom dobročinstva i ljubavi,
potražit ću, na oba svijeta, obećanu sreću.
Braćo moja, krenite u boj, s onima koji u boj kreću,
s Kisrinom vojskom kad se sudarite, ne bježite i oružje ne odlažite
Već hrabrost, koja podiže ugled i donosi slavu, vi tada pokažite.
Zatim se, poput lava, bacio na neprijatelja i borio se sve dok, usljed smrtonosnog udarca, koji mu je zadao jedan Perzijanac, nije mrtav pao na krvlju natopljenu zemlju na Kadisiji.
A onda je izašao i četvrti Hansin sin, i prije nego se upustio u borbu i preselio kao šehid, rekao je:
Nit’ zbog majke Hanse, nit’ za lažnu dunjalučku slavu
Ni za šta na svijetu ne bih žrtvovao glavu.
U boj ljuti protiv vojske, što sliči na valove mora
ja idem, sa željom da islamu svane nova zora
il’ da moju dunjalučku odjeću, zamijeni džennetska odora.
Kada je Hansa čula za pogibiju četverice svojih sinova, nije plakala, ni tugovala niti naricala i pjesme tugaljke, kao nekada u džahilijjetu, pjevala. Ona je pokazala strpljivost koju može pokazati samo onaj ko istinski vjeruje u Allaha i tom prilikom ostavila je svim majkama muslimankama primjer kako se trebaju ponašati kada šalju sinove u borbu za pravednu stvar.
Umjesto naricanja i žalopojki, ona je dostojanstveno izgovorila svoje poznate riječi: “Hvala Allahu Koji me je počastio njihovim šehadetom, ja se nadam da ću se s njima ponovo sresti u okrilju Njegove milosti.”
Halifa Omer, radijallahu anhu, izuzetno je cijenio ponosnu muslimanku i pjesnikinju Hansu i njen doprinos u širenju Allahove vjere, kao i doprinos njenih sinova, pa joj je svakog mjeseca davao iz državne kase po stotinu dirhema za svakog sina.1
Kada je hilafet preuzeo Osman, radijallahu anhu, Hansa je odselila u pustinju da među seoskim ženama širi Allahovu vjeru i da ih podučava Kur'anu i sunnetu Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu aljhi we sellem, i tamo je ostala sve dok nije ispustila svoju plemenitu dušu, dvadeset druge godine po Hidžri.2
Molimo Allaha, dželle ša'nuhu da usliša dovu ponosne ashabijke i slavne pjesnikinje Hanse, kćerke Amrove, i da je u Džennetu Firdevsu spoji sa njenim sinovima, da više nikada ne osjete tugu zbog rastanka.
Iz knjige Žene iz vremena poslanstva
Obrada i naslov: Menhedž
Bilješke:
1 Al-Istiab, XII tom, str. 298.
2 Al-Isabe, VIII tom, str. 66.
