Propis beatboxa – oponašanja zvukova nalik muzici koji se proizvode ustima

Prva fetva: Pitanje o beatboxu (Beat box) – da li je dozvoljen?

Pitanje: Želio bih da se raspitam o propisu beatboxa (Beat box), što su zvukovi nalik muzici koje osoba proizvodi ustima, bez ikakvih muzičkih instrumenata. Kakav je propis slušanja ili učenja beatboxa?

Odgovor:

Hvala Allahu, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika. A zatim:

Prvo:
„Beat box“ je umjetnost zasnovana na oponašanju zvuka bubnjeva, ritmova i muzičkih tonova pomoću usta, nosa i grla, a ponekad izvođači koriste ruke ili druge dijelove tijela kako bi proširili spektar zvučnih efekata i ritmova. Ovo je već decenijama rasprostranjeno na Zapadu, a u zadnjim godinama se proširilo i u arapske zemlje.

Drugo:
Ti ljudski glasovi koji se proizvode tako da oponašaju zvuk muzičkih instrumenata – zabranjeni su, i zabranjeno je i njihovo izvođenje i njihovo slušanje.

Na to ukazuje više stvari:

1 Muzički instrumenti čija je zabrana prenesena u šerijatskim tekstovima nisu ograničeni na određene vrste instrumenata. Zabrana obuhvata sve što potpada pod taj opći pojam.

Lingvističari nisu ograničili pojam „el-Me‘azif“ (muzički instrumenti) na određeni instrument, nego su u njega ubrojili sve što spada pod „el-Melahi“ – sredstva zabave.

U poznatoj knjizi „Džemheratul-luga“ (1/452) od Ibn Durajda stoji: „El-Me‘azif je naziv koji obuhvata tamburu, tamburicu i njima slične instrumente.“

Ako je dakle zabrana muzike vezana za ono što se proizvodi instrumentom, a ne za samu građu instrumenta, onda kada se isti taj zabranjeni muzički efekt proizvede nekom drugom metodom, on ima isti propis. Ako instrument izgubi tu funkciju, onda gubi i tu zabranu sa ovog aspekta.

Ibn Abidin kaže (Hašija, 6/350): „Instrument zabave nije zabranjen sam po sebi, nego zbog cilja zabave koji se postiže njime – bilo kod slušatelja ili kod onoga ko ga koristi.“

2 Šerijat ne pravi razliku između dvije potpuno iste stvari. Ne priliči da se pripisuje savršenom i plemenitom šerijatu da zabrani jedan zvuk, a dopusti drugi potpuno isti po smislu i efektu.

Ibnul-Kajjim kaže u Bedai‘ul-fevaid (3/663):
„Šerijat nikada ne pravi razliku između dva istovjetna slučaja, niti izjednačuje ono što je različito, niti zabranjuje nešto zbog štete, a dopušta nešto drugo čija je šteta jednaka prvoj stvari. Isto tako ne dozvoljava nešto zbog koristi, a zabranjuje nešto drugo čija je korist jednaka prvoj. Ništa od pomenutog nikada nije bilo prisutno u onome s čime je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.“

Ovi beatbox zvukovi su tako slični muzici da čak i tonski inženjeri ponekad teško razlikuju da li je zvuk proizveden instrumentom ili ustima.

3 Bitno je gledati na ono na šta stvar vodi, a ne samo na njen početak. Ako se ljudski glas izmijeni tako da na kraju poprimi oblik muzičkog tona, onda se uzima propis prema tom krajnjem obliku, a ne prema njegovom porijeklu. Primjer tome je: kada bi se glas muškarca izmijenio tako da zvuči kao glas djevojke tinejdžerke ili odrasle žene.

Dakle, iako su ovi zvukovi po svom porijeklu dozvoljeni, nakon izmjene i oblikovanja oni dobijaju drugi propis. Kada bismo sudili samo po porijeklu i „osnovi stvari“, onda bismo morali reći da je i vino halal — jer je u svom porijeklu napravljeno od grožđa ili hurmi, za koje se zna da su halal.

Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, ukazuje na šejtanovu varku u ovakvim stvarima pa kaže:
„Kada je lovac (misli na šejtana) izgubio nadu da će od pobožnih ljudi postići da slušaju zabranjene zvukove poput tambure, tamburice i svirale, pogledao je u značenje i efekt koji proizvode ti instrumenti pa je to ubacio u okvir pjevanja, i predstavio ga u njegovoj formi. Uljepšao ga je onima koji imaju malo fikha i tanko znanje. A njegova namjera je samo postepeno prevođenje čovjeka iz jedne stvari u drugu.
Razborit čovjek je onaj koji posmatra uzroke do njihovog kraja i posljedica, i razmišlja o ciljevima i onome na šta vode.“ (Kraj citata iz „El-Kelam ‘ala meseletis-sema‘“, str. 167, a isto značenje se nalazi u Telbisu Iblis od Ibnul-Dževzija, str. 274.)

4 Užitak i emocionalno uzbuđenje koji se dobija ovim zvukovima isti je kao onaj koji proizvode muzički instrumenti, pa ih je zbog toga potrebno uključiti u isti propis kao i muzičke instrumente.

Ibn Hadžer el-Hejtemi kaže u „Keffur-ri‘a‘“ (str. 160):
„Može se dokazivati zabrana svirale (ar. eš-Šebbābe) analogijom prema zabranjenim instrumentima, jer dijeli istu osobinu – proizvodi muziku koja opija srca.“

Šejh Abdullah ibn Džibrin, rahimehullah, je upitan o oponašanju zvukova instrumenata ustima.

Odgovorio je:
„Smatramo da je to zabranjeno, jer to zauzima mjesto muzičkih instrumenata, a oni su zabranjeni jer odvraćaju od spominjanja Allaha. Sve što zauzima njihovo mjesto, ima njihov propis.“

Treće:
A što se tiče glasova koji ne oponašaju muzičke instrumente, oni su dozvoljeni — kao što su dozvoljeni sljedeći zvukovi: šum vode, zviždanje vjetra, glasovi životinja (npr. rzanje konja, cvrkut ptica), zvuk ljudskog smijeha ili plača, zvuk automobila, eksplozija, padanja predmeta, lomljenja stakla, itd.

Allah najbolje zna.

Izvor fetve: https://islamqa.info/ar/answers/193426/

Druga fetva: Kakav je propis korištenja zvučnih efekata u da’vetskim video-materijalima?

Pitanje: Radim u oblasti elektronske da’we i imam velike poteškoće kada je riječ o video-produkciji, posebno zbog velikog napretka video-tehnologije i korištenja muzike i zvučnih efekata kao važnih faktora za pobuđivanje emocija i prenošenje ideja. Želio bih znati šta je vjerski dozvoljeno od zvučnih efekata u video-klipovima? Kada su u pitanju prirodni zvukovi, npr. obrađeni ili poboljšani – nadam se da ćete me uputiti šta je dozvoljeno koristiti.

Odgovor:

Sva zahvala Allahu, i neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika. A zatim:

Prvo:
Zabranjeno je korištenje muzičkih instrumenata i muzike, kao i slušanje iste. Šerijatski dokazi, iz Kur’ana i Sunneta, jasno ukazuju na zabranu. To je prethodno pojašnjeno u odgovoru pod brojem 5000.

Drugo:
Pozadinski zvukovi i zvučni efekti u kojima se koriste ljudski glasovi ili drugi zvukovi, ali se procesuiraju tako da oponašaju tonove i melodije muzičkih instrumenata – imaju isti propis kao muzika, tj. zabranjeni su. To zato što između njih, u tom slučaju, nema razlike; jer je poenta u onome što se čuje i kakav efekt proizvodi. Oponašanje zabranjenih instrumenata nije dozvoljeno, posebno jer je njihov efekt isti kao i kod pravih instrumenata. Više o tome može se vidjeti pod pitanjem 91142.

Na stranici je također ranije detaljno dat odgovor o tzv. beatboxu, što je vid muzike proizvedene ustima, bez instrumenata.

U tom odgovoru stoji:
„Ako je dakle zabrana muzike vezana za ono što se proizvodi instrumentom, a ne za samu građu instrumenta, onda kada se isti taj zabranjeni muzički efekt proizvede nekom drugom metodom, on ima isti propis. Ako instrument izgubi tu funkciju, onda gubi i tu zabranu sa ovog aspekta…
Šerijat ne pravi razliku između dvije potpuno iste stvari. Ne priliči da se pripisuje savršenom i plemenitom šerijatu da zabrani jedan zvuk, a dopusti drugi potpuno isti po smislu i efektu…
Ovi beatbox zvukovi su tako slični muzici da čak i tonski inženjeri ponekad teško razlikuju da li je zvuk proizveden instrumentom ili ustima.“ Detaljnije pogledati odgovor pod brojem 193426.

Također, šejh Abdul-Aziz et-Tarifi – Allah ga sačuvao – upitan je o ljudskim zvučnim efektima koji liče muzici, ali su potpuno izvedeni ljudskim glasom. On je odgovorio:
“Ono što se naziva ritmovima (ar. iqa‘at) koji liče na muzičke udarce – bilo da je svirano instrumentom ili nečim sličnim, ili da je to izvedeno ustima, ili pak putem tehnologije; postoje, na primjer, kompjuterski programi koji imitiraju muzičke instrumente.

Kažemo: ono što liči na batil – i samo je batil. Šerijat je, na primjer, zabranio opojna sredstva. Opojno sredstvo je u osnovi dolazilo iz vina ili grožđanog soka, ali može biti i iz savremenih supstanci ako posjeduju isti illet (tj. razlog zabrane, a to je opijanje), pa su time zabranjene.

Tako i ako ovi ritmovi sliče muzici svojim udarcima, onda je to – muzika. Bilo da su proizvedeni putem elektronskog uređaja, ili putem tradicionalnog instrumenta poput tambure ili bubnja i tome slično – kažemo: rezultat (efekt) je isti.

Ima ljudi koji imitiraju ove ritmove svojim glasom; možda su nadareni glasom ili imaju sposobnost imitacije pa proizvedu zvuk koji je gotovo potpuno isti. Da li je to zabranjeno? Da – kažemo da je osnova u tome zabrana. Zašto? Zato što je ono što sliči batilu, i samo batil. Šerijat ne pravi razliku između onoga što je potpuno jednako – i ovo je pravilo. Sve što vodi do istog illeta (tj. uzroka) koji je šerijat zabranio, i samo se zabranjuje. Ovo je jedno od temeljnih pravila po kojima učenjaci izdaju fetve.” Završen citat šejha.

Što se tiče zvuka žubora vode, zvuka vjetra, životinjskih zvukova poput rzanja konja ili cvrkuta ptica, ili ljudskih zvukova poput plača i smijeha, te zvukova topova, granata, automobila, padanja predmeta, lomljenja stakla i sličnog – bilo da su prirodni ili proizvedeni savremenom tehnologijom – dozvoljeni su i nema smetnje u njihovoj upotrebi.

Međutim, treba se kloniti toga da se takvi zvukovi postavljaju kao pozadina za učenje Kur’ana, zbog poštovanja i veličanja Allahove riječi i dostojanstvenog slušanja, kako je pojašnjeno u odgovoru pod brojem 145931. Vidi, također, odgovor pod brojem 193426.

A Allah najbolje zna.

Izvor fetve: https://islamqa.info/ar/answers/229732/

Treća fetva: Ljudski glasovi obrađeni tako da postanu poput zvukova muzičkih instrumenata

Pitanje: Prije nekog vremena gledao sam video-spot jednog islamskog našida. U njemu se pojavila lijepa djevojka sa hidžabom, a bilo je i ritmova koji su ličili na ritmove zabranjenih muzičkih pjesama. Kada sam o tome razgovarao sa drugima, rekli su da taj ritam nije haram, a za pojavu žena rekli su: „Mi šaljemo pozitivnu poruku omladini.“ Kakav je vaš komentar na to?

Odgovor:

Hvala pripada Allahu, i neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe. A zatim:

Ako se pod tim „ritmovima“ misli na ljudske glasove koji se snime pa se zatim putem računara i drugih uređaja obrađuju — povećavanjem, smanjivanjem, podizanjem tona i sl. — tako da postanu slični zvukovima muzičkih instrumenata, onda se to smatra muzikom, i zabranjeno ih je slušati, a još preče je zabranjeno proizvoditi takve zvukove.

Mnogi učenjaci su zabranili ovaj tip zvukova koji oponašaju muziku, među njima su: šejh Abdullah Ibn Džibrin, šejh Salih el-Fevzan, i šejh Hani el-Džubejr, sudija pri vrhovnom sudu u Mekki.

Šejh Hani el-Džubejr je rekao: „Ako se uzme ljudski glas pa se stavi u zvučne uređaje koji ga mijenjaju, i oni iz njega proizvedu muzički zvuk, onda nema sumnje da je taj rezultat — zvuk muzičkog instrumenta, a ne ljudski glas.“ (kraj citata)

Pogledaj dokaz za zabranu slušanja muzike u fetvi br. 36362.

Što se tiče pojave žene u video-spotu našida koju gledaju muškarci — to nije dozvoljeno, zbog fitne koju izaziva takav prikaz. Za više koristi pogledaj fetve pod brojevima: 109816, 76368, 76368.

Allah najbolje zna.

Izvor fetve: https://www.islamweb.net/ar/fatwa/120149/