Pitanje: Sklopio sam bračni ugovor sa djevojkom, ali nisam imao polni odnos sa njom. Međutim mi smo se osamljivali i uživali smo jedno u drugom do određene granice s tim da nismo imali polni odnos. Nakon toga, došlo je do prepirke između mene i nje tako da sam izgovorio riječi razvoda u trenutku srdžbe iako sam mogao da to ne kažem, jer sam dobro znao šta govorim. Ubrzo nakon toga, mi smo se pokajali i odlučili da se vratimo u bračni život. Da li se ovo ubraja u razvod uprkos tome što sam bio ljutit?
Koji je to period u kojem muž ima pravo vratiti svoju ženu nakon prva dva razvoda, bez razlike da li je on imao odnos sa njom prije toga ili ne?
Odgovor: Kažem tražeći pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala:
Prvo: Onako kao što je navedeno u pitanju da je došlo do razvoda u stanju srdžbe neće spriječiti da se ne desi razvod, jer razvod neće dati razuman čovjek osim u stanju srdžbe, u većini slučajeva. Jer kada bi srdžba bila prepreka ubrajanja razvoda onda se možda nikada razvod ne bi ni desio.
Međutim, što se tiče srdžbe kod koje se ne računa da je došlo do razvoda, makar bile izgovorene riječi razvoda, to je srdžba zatvorenog tipa koja zatvara (pomućuje) čovjeku razum i moć razmišljanja u odnosu na njegove postupke i ostavlja traga na razum čovjeka. On tada ne shvata šta izgovara niti kakve mogu biti posjedice njegove srdžbe.
Ibnul Kajjim u djelu Ialamul muvekiin (4/50 ) kaže:
“Ako dadne razvod ili se zakune u stanju žestoke srdžbe koja će napraviti jaz između njega i njegove namjere ili predstave o stanju (tj. čovjek u srdžbi izgovori riječi čijih značenja nije svijestan, op. Menhedž) – razvod ovakve osobe se ne ubraja.”
Šejhul Islam Ibn Tejmijje rahimehullah je srdžbu podijelio na tri vrste:
- srdžba koja uklanja razum poput pijanstva. Kod ovakve vrste srdžbe razvod se neće računati (tj. nije se desio razvod, op. M).
- srdžba pored koje čovjek može da kontroliše svoje postupke. Sa njom se razvod smatra validnim.
- srdžba u kojoj čovjek osjeti njenu žestinu, ali i pored toga, njegov razum je stabilan, međutim ponekada ga podređuje nerealnosti u postupcima. Ova vrsta srdžbe je podređena idžtihadu.
Dakle, kada se čovjek osjeti zatečenim i zatvorenim u pogledu svakog izlaza tako da ne osjeća ništa niti može da rasuđuje poput pijanice, luđaka ili drogiranog, poput prisiljenog ili ljutog, onda je stanje svih ovih ljudi stanje onoga čiji je razum zatvoren (zamračen, pomućen). Razvod biva radi cilja, a onda radi same namjere, pa ako se jedno od ovog dvoga ne nađe razvod se neće ni desiti (tj. ne računa se da je u takvoj situaciji došlo do razvoda, op. M).
Međutim, neozbiljnost čovjeka dok izgovara riječi razvoda se neće uzimati u obzir nego će u tom slučaju razvod biti ubrojan (tj. ako bi čovjek u šali razveo ženu, ovaj razvod bi bio validan, op. M). Kao što Tirmizi prenosi predaju i smatra je vjerodostojnom, od Ebu Hurejre radijallahu anhu da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Tri stvari su i u ozbiljnosti i u šali istina: brak, razvod i povrat žene nakon razvoda.
Ebu Isa Tirmizi rahimehullah kaže: Po ovome su postupali učeni od ashaba Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem i drugi mimo njih, tj. u nerazlikovanju između ozbiljnosti i šale u pogledu ova tri postupka.
Kažem da ono što mi se čini iz riječi pitaoca kako je postupio u slučaju izazova kojeg je mogao ograničiti i da nije morao požurivati sa razvodom, onda na osnovu toga razvod se desio (tj. računa se da je došlo do razvoda tim riječima, op. M). Ubraja se jednim razvodom tako da su mu ostala još dva. Zato, neka se boji Allaha i neka se pripazi i ne požuruje u onome što će se desiti kasnije.
Što se tiče perioda u kojem je mužu dopušteno da vrati svoju ženu u razvodu koji nije konačan, dakle, nakon prvog i drugog razvoda, to je period ideta ili čekanja. Ako je vrati u idetu onda je to vraćanje ispravno i bračni ugovor se nastavlja. Ali ako izađe iz ideta, mimo trećeg razvoda, onda nema pravo da je vrati osim sa novim ugovorom i mehrom.
Toliko, samo je Allah pomagač, na Njega je oslonac i hvala Allahu Gospodaru svjetova.
Odgovorio: Dr. Ahmed Nedžib
Izvor: Saaid.net
Obrada: Menhedž
