Naslovna Akida Da li se otkrovenje (nadahnuće) smatra istinom u svjetlu islama?

Da li se otkrovenje (nadahnuće) smatra istinom u svjetlu islama?

162
Otkrovenje, nadahnuće

Otkrovenje

Pitanje: Da li se otkrovenje smatra istinom u svjetlu islama? Sufije stalno tvrde da oni posjeduju znanje o gajbu,1 i to nazivaju otkrovenjem. Neki to opravdavaju govoreći da je Omer, Allah bio njim zadovoljan, jedne prilike držao hutbu i rekao da se tamo na poprištu bitke nalazi jedna vojska,2 pa vas molim da mi to pojasnite?

Odgovor:

Zahvala pripada Allahu,

Prvo:

Otkrovenja ili (nadahnuća) koja se dešavaju čovjeku mogu biti nekoliko vrsta:

1. Nefsanska – ono što ti duša (nefs) zbori, i ono je zajedničko između vjernika i nevjernika (tj. ovu vrstu nadahnuća posjeduju i muslimani i nevjernici, op. Menhedž);

2. Božanska – ono koje dolazi od Milostivog, a to se dešava putem Objave i šerijata.

3. Šejtanska – ono koje je šejtansko, i to je ono što se dešava putem džina.3

Šejhul-islam Ibn Tejmijje je rekao:

„Mi ne negiramo da se čovjeku može desiti vid otkrovenja, bilo da se radi o javi, ili o snu zbog njegove slabe vezanosti sa tijelom (tj. sa vanjskim svijetom), i postiže se uvježbavanjem ili nekim drugim putem. To je duševno nadahnuće koje se smatra prvom kategorijom otkrovenja.

Međutim, razumskim i šerijatskim dokazima je potvrđeno postojanje džina, te da oni obavještavaju ljude o nekim njima skrivenim stvarima, kao što to čine gatari i drugi. (…)

Ono što zelimo ovdje reći jeste da postoje neke stvari koja su odvojene od ovih sila, kao što su džinni koji obavještavaju mnoge od gatara o nepoznatim stvarima. Ova činjenica poznata je svakom ko je imao kontakt s tim, ili ga je o tome obavijestio neko u čiju vijest nema sumnje. Mi smo se u navedeno uvjerili više puta, i ovo predstavlja nadahnuće i obavještavanje o nekim skrivenim stvarima, i ovo nije duševno nadahnuće, već je druga kategorija otkrovenja.

Što se tiče treće kategorije, to je ono što biva putem meleka, i to je najčasnija kategorija, na što ukazuju mnogi šerijatski i razumni dokazi.

Tako da obavještavanje o skrivenim stvarima (predosjećaj) biva uzrokovano dušom, ili šejtanskim i nešejtanskim uzrocima, kao što biva i uzrokom meleka.“4

Ibn Kajjim je rekao:

„Djelimično otkrovenje (predosjećaj) biva zajedničko vjernicima i nevjernicima, dobrima i lošima, kao što je nadahnuće šta se nalazi u nečijoj kući, ili ono što mu je u ruci, ispod odjeće, ili dijete koje nosi njegova supruga nakon što postane muško ili žensko, te sve ono što je skriveno od očiju radi ogromne udaljenosti i sl.

Takve stvari se nekada dešavaju putem šejtana, a nekada putem duše, zbog toga ćemo vidjeti da se dešavaju i nekima od kršćana, vatropoklonika i onih koji obožavaju krst.

Prenosi se da je Ibn Sajjad obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome što mu je prikrio i zaklonuo od njega, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zaista si ti od braće gatara.’5

Time nas je obavijestio da ovakvo otkrovenje spada u gatanje i da je to njegov udio u tome.

Također, slučaj Musejleme el-Kezzaba, pored sveg kufra6 obavještavao je svoje sljedbenike o onome što bi neko od njih činio u svojoj kući i šta bi govorio svojoj porodici, o čemu su ga obavještavali šejtani kako bi time zavodio ljude.

Takođe, El-Esved el-Anesi kao i El-Haris el-Mutenebbi ed-Dimiški, koji se je pojavio za vrijeme vladavine Abdulmelika ibn Mervana, i slični njima čiji broj ne zna niko sem Allaha. Mi smo svjedoci, kao i mnogi drugi ljudi, otkrovenja koja se dešavaju nekim svećenicima obožavaocima krsta, i ta stvar je opštepoznata.

Nadahnuće Milostivog je, na primjer, slučaj Ebu Bekra kada je nadahnut i kada je rekao Ãiši, radijallahu anhuma, da njegova supruga nosi žensko.

Takođe, nadahnuće Omera, neka je Allah njim zadovoljan, kada je rekao: ‘O Sarijo, brdo!’, tj. drži se brda, kao i mnoga druga nadahnuća koja se dešavaju Allahovim štićenicima.“7

Drugo:

Ono što se prenosi o Omeru, Allah bio njime zadovoljan, je vjerodostojno i istinito. Nafi’ je rekao da je Omer poslao jednu izvidnicu i nad njima odredio čovjeka po imenu Sarija. Dok je jedne prilike Omer držao džumansku hutbu, rekao je: ‘O Sarijo, drži se brda’, i ljudi su vidjeli kako Sarija ide ka tom brdu u tom trenutku, a između njega i Omera je bila daljina od mjesec dana putovanja.“8

To je bio keramet9 Omera, Allah bio njime zadovoljan, i to je bilo ili nadahnućem (od strane Allaha) i dostavljanjem njegovog glasa,10 ili duševnim nadahnućem i dostavljanjem njegovog glasa. To će doći u govoru šejha El-Albanija, a u oba slučaja to je bio njegov keramet, u što nema nimalo sumnje.

Treće:

Što se tiče onog što se dešava sufijama, to nije nadahnuće Milostivog, već je ili duševno nadahnuće, što se moše dešavati i nevjernicima, ili je šejtansko nadahnuće, a to je ono to se dešava u većini slučajeva.

Nadahnuće od strane Milostivog, biva štićenicima Uzvišenog Allaha, onima koji se pridržavaju šerijata i veličaju ga, dok je kod sufija poznato da nisu od takvih.

A ono što se desilo Omeru, ako je ispravno da ga nazovemo nadahnućem onda je to nadahnuće Milostivog.

Šejh El-Albani, govoreći o slučaju Omera ibn el-Hattaba, kaže: „Ono u što nema nimalo sumnje da doziv koji se prenosi nije bio ništa drugo nego Allahovo nadahnuće Omeru, što nije nimalo čudno za njega jer je on bio od nadahnutih, kako se to prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Međutim, u predaji se ne navodi da je Omer vidio stanje vojske, te da ih je gledao kao što se gleda golim okom. Tako da dokazivanje nekih sufija ovim događajem, za ono što oni smatraju nadahnućem evlija,11 te da su u stanju vidjeti ono što se nalazi u srcima, to predstavlja najočitiju laž i zabludu. Kako i ne bi bilo tako, kad su to osobine Gospodara svih svjetova, Onoga Koji Jedini poznaje stvari gajba i Koji je Jedini u stanju da vidi ono što prsa kriju.

O žalosti, kako je moguće da oni tvrde tako nešto neistinito, a Allah Silni i Uzvišeni je u svojoj knjizi rekao:

On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere.12

Pa da li su oni ubijeđeni da su te evlije Allahovi poslanici, kako bi se moglo reći da poznaju gajb kojeg im je Allah pokazao?! Slavljen neka si Ti, ovo je zaista velika potvora.

Dakle, ova predaja je istinita, i to je keramet kojim je Allah počastio Omera, kako bi time spasio muslimansku vojsku od zarobljavanja ili uništenja.

Međutim, u njoj nema onoga što smatraju sufije od poznavanja gajba, nego je to bilo nadahnućem, kako je to poznato u šerijatskoj terminologiji, ili telepatijom, kako je to poznato u savremenoj terminologiji, i to se ne smatra nepogrešivim, već nekada pogodi, kao što je slučaj u ovoj predaji, a nekada bude greška, što je slučaj u većini situacija kod ljudi.

Stoga je neophodno svakom veliju da se pridržava šerijatskih granica u svim govorima i djelima, strahujući da ne zapadne u grijeh, jer bi tim postupkom izašao iz okvira štićeništva kojeg je Uzvišeni Allah savršeno opisao kada je rekao:

I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.13

A dobro je neko rekao:

Ako čovjeka vidiš da po zraku leti,
i da po morskoj vodi hodi,
A do granica šerijata ne drži,
on je onda prevarant i novotar.14

A Allah najbolje zna.

Izvor fetve: www.islamqa.info
Prevod: IslamHouse

Bilješke:

1 Gajb predstavlja nevidljivi svijet i sve ono što je skriveno od čovjeka. (op. prev.)
2 Tj. upozorio je muslimansku vojsku na dolazak nevjerničke, a bio je na minberu u toku hudbe u Medini. (op. prev.)
3 Džini su svijet paralelan ljudskom, nevidljivi su za čovjeka i Allah ih je zadužio vjerom kao što je zadužio i ljudski rod. (op. prev.)
4 Iz djela es-Safedije, str. 187-189.
5 Tj. zaista si ti od gatara i sihirbaza. (op. prev.)
6 Nevjerstva koje je bilo pri njemu. (op. prev.)
7 Iz djela Medaridžu salikin, 3/227-228.
8 Bilježi ga Ahmed u poglavlju: Vrline Ashaba, 1/269. Šejh el-Albani ga je u djelu es-Silsiletu es-Sahiha, br. 1110. ocijenio vjerodostojnim.
9 Kerameti su nadnaravni događaji ili osobine, koje Allah da nekim od svojih štićenika kako bi ih pomogao njima. Kerameti su posebnosti Allahovih štićenika, dok su muʹdžize posebnosti Allahovih vjerovjesnika, a i jedne i druge su od Allaha i Njegovom voljom. (op. prev.)
10 To je ono sto Ibn Kajjim smatra ispravnim. (op. prev.)
11 Evlije su štićenici, ali sufije taj naziv koriste za svoje šejhove i odabranike. (op. prev.)
12 Sura el-Džin, 26-27.
13 Sura Junus, 62-63.
14 Iz djela es-Silsiletu es-Sahiha, 3/102-103.