Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, upitan je o pojavi koja se proširila među ljudima, a to je ustajanje iz počasti pred uvaženim osobama: da li je dozvoljeno?
Ako onaj koji sjedi misli da će se ta osoba postidjeti ako mu ne ustane, ili smatra da će ga povrijediti, ili na taj način izazvati neprijateljstvo i mržnju. Zatim razna dešavanja na svečanostima, poginjanje glave i klanjanje, da li je sve to dozvoljeno, ili zabranjeno? Ako to čovjek uradi iz običaja i nesvjesno, da li je i tada zabranjeno, ako to čini prema uglednicima i učenjacima, osobama kojima će to učiniti uvijek bez grižnje savjesti. Da li će za to biti kažnjen, ili neće? Kakav je slučaj ako kaže da se poklonio i pognuo Allahu, da li je to dozvoljeno ili nije?
Šejh je odgovorio:
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Nije bio običaj dobrih prethodnika za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ustaju svaki put kada vide Alejhisselama, kao što to radi veliki broj ljudi . Enes ibn Malik je kazao:
“Niko im nije bio draži od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali ipak kada bi ga vidjeli ne bi mu ustajali, jer su znali da to ne voli.”
Dešavalo se da su ustajali onome koji dođe s puta, kao što se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao lkrimi. Također je kazao ensarijama kada je došao Sa'd ibn Muaz:
„Ustanite kako bi pozdravili svoga uglednika.“ [note]Buhari, Muslim, Ebu-Davud i Ahmed.[/note]
Došao je da donese presudu o Benu Kurejzi (židovsko pleme).
Ono što ljudi treba da rade jeste da se povode za onim što su dobri prethodnici radili i da budu na onome na čemu su bili ashabi za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su najbolja generacija, najbolje riječi su Allahove riječi, a najbolja uputa jeste uputa Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prema tome, nije dozvoljeno tražiti uputu mimo upute koja dolazi s Izvora, niti uputu pored one na kojoj su bile najbolje generacije. Zato onaj koji je doista pokoran treba da svojim drugovima pojasni da mu ne ustaju svaki put kada ga vide, već samo onda kada je to uobičajeno.
Što se tiče ustajanja osobi koja dođe s puta i sl. kako bi se pozdravili s njom, to je lijepo.
Ako je kod naroda običaj da onom koji dolazi ustanu iz počasti, te ako to ne bi učinili on bi smatrao da mu nisu ukazali dato pravo i da su ga omalovažili, a ne poznaje stav sunneta po tom pitanju, u tom slučaju je bolje da mu ustanu zato što je to bolje za međusobne odnose i zato što na taj način izbjegavamo mržnju i netrpeljivost.
Međutim, ako čovjek poznaje običaje naroda koji se ne kose sa sunnetom, u tom slučaju ako mu ne bi ustali, ne bi ga ni povrijedili. Ovo ustajanje nije ono o kojem govori Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu:
„Koga raduje da vidi kako mu ljudi ustaju, neka sebi pripremi mjesto u Vatri!“ [note]Tirmizi, Ebu-Davud, Ibn Madže[/note]
Ovdje se misli na onog koji sjedi – a ljudi mu ustaju, a ne na osobu kojoj ustanu povodom njegovog dolaska.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je predvodio ljude u namazu sjedeći , a ljudi iza njega su klanjali stojeći, naredio im je da sjednu rekavši im:
„Ne uzdižite me kao što stranci uzdižu jedni druge.“ [note]Muslim[/note]
Prema tome, naredio im je da sjednu u namazu, jer je i on sjedio, kako ne bi ličili na strance koji stoje pred svojim velikanima dok oni sjede.
Zaključak je da trebamo slijediti običaje prvih generacija i njihove moralne osobine i truditi se u tome što je moguće više. Onaj ko to ne prihvata i ne zna da je to običaj, te ako bi u slučaju da se ne ophodimo prema njemu onako kako je to navikao od ljudi bila još veća šteta, tada ćemo to i zbjeći prihvatajući manju štetu, isto kao što treba učiniti veću korist ostavljajući manju.
Naklanjanje prilikom pozdrava je zabranjeno. Pitali su Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o čovjeku koji se nakloni kada se susretne sa svojim bratom. Na to je on odgovorio:
„Ne!“ [note]Tirmizi[/note]
To zbog toga što ruku’ i sedždu nije dozvoljeno nikome činiti do Allahu, dž.š., makar to i bio običaj prilikom pozdrava u vjerozakonima drugih vjerovjesnika, kao što stoji u kazivanju o Jusufu:
„Oni mu se svi pokloniše, pa on reče: ‘O oče moj , ovo je tumačenje moga sna nekadašnjeg.’ “ [note]Jusuf, 100.[/note]
Međutim, u našem Šerijatu, jedino je dozvoljeno klanjati se Allahu. Pored toga, spomenuli smo da nije dozvoljeno ustajati, kao što to stranci čine jedni drugima, pa kako ćemo onda dozvoljenim smatrati ruku’ i sedždu?! Isto tako i nepotpuno naklanjanje (ruku’) nije dozvoljeno.
Iz knjige: Fetve-tevhid uluhijje – šejhul-Islam ibn Tejmijje
