Naslovna Bidah Sekte Ko su oni koji se nazivaju „kuranijama“ i u šta oni pozivaju?

Ko su oni koji se nazivaju „kuranijama“ i u šta oni pozivaju?

523
sekte

Pitanje: Postoji džemat koji sebe naziva „kuranije“ i tvrdi da neće slijediti (ništa drugo) osim Kur'an. Šta vi mislite o tome?

Odgovor: Sva zahvala pripada Allahu Uzvišenom, a potom:

Neki ljudi proturaju da sunet nije izvor šerijata (islamskog zakonodavstva), i sebe nazivaju kuranijama, te govore: „Doista je pred nama Kur'an, i mi dozvoljavamo ono što on dozvoljava, a zabranjujemo ono što on zabranjuje“, dok, što se tiče suneta – kako oni tvrde – u njemu su ubačeni lažni hadisi koji se pripisuju Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem!

Ovi su samo produžetak od ljudi za koje nas je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, već bio obavijestio. Imam Ahmed, Ebu Davud i El-Hakim prenose sa dobrim lancem prenosilaca od El-Mikdama da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
„Uistinu će pogriješiti svaka osoba do koje od mene dopre hadis, a ona, zavalivši se u svoje sjedište, rekne: ‘Pred nama i pred vama je Allahova Knjiga, pa što u njoj nađemo da je dopušteno, držat ćemo dopuštenim, a što u njoj nađemo da je zabranjeno, držat ćemo zabranjenim. Uistinu je sve ono što je zabranio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poput onoga što je Allah zabranio (u Kur'anu).“ (El-Fethul-kebir, 3/438). A Tirmizi ga bilježi sa malo drugačijom formom, i kaže da je hasen-sahih.[1]

Ti takvi nisu kuranije, zbog toga što je Kur'an pokoravanje Poslaniku učinio obaveznim u skoro sto ajeta, i smatra da je pokornost Poslaniku od pokornosti Allahu. Rekao je Uzvišeni: „Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu, ako se okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš“.[2]

Štaviše, plemeniti Kur'an, na kojeg se pozivate, negira iman (vjerovanje) onome ko odbije da se pokori Poslaniku i ne prihvati njegov sud. Rekao je Uzvišeni: „I, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!“[3]

Što se tiče njihovog govora: „Zaista u sunetu su ubačeni mnogi lažni hadisi“, on je odbačen, time što su učenjaci ovog umeta i te kako vodili brigu o pročišćavanju suneta od ubačenih stvari, te su smatrali sumnju po pitanju iskrenosti nekog od ravija, ili po pitanju postojanja mogućnosti za njegov propust razlogom za odbijanje hadisa.
Neprijatelji ovog umeta su već posvjedočili da ne postoji umet koji je više vodio brigu o senedu (lancu prenosilaca) i pročišćavanju vijesti (tj. govora), a posebno onih koji se pripisuju Vjerovjesniku, od ovog (tj. islamskog) umeta.

A da bi se postupalo po određenom hadisu dovoljno je samo da se zna da je isti vjerodostojno prenešen od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer se i sam Poslanik zadovoljavao, u slanju svojih izaslanika radi dostavljanja islama ostalim kraljevima, sa slanjem jednog od svojih ashaba, a što ukazuje na to da je rad i djelovanje po onome što prenese makar jedna povjerljiva osoba – obavezno.

Zatim, mi te takve pitamo: gdje su ajeti koju pojašnjavaju kakvoću namaza (tj. njegov detaljan opis), i da je pet obaveznih namaza u toku dana i noći, i koji pojašnjavaju precizne mjere po pitanju zekata, i koji detaljno objašnjavaju obredbe hadža, i mimo toga od šerijatskih propisa koji se ne mogu spoznati osim sunetom.

Iz knjige: El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijje (1/44)
Izvor: https://islamqa.info/

[1] Sunen Tirmizi bi šerhi Ibnul-arabi (10/132).
[2] En-Nisa, 80.
[3] En-Nisa, 65.