Velikan svih velikana

Svaki narod ili nacija ima svoje velikane koje slavi i čuva njihov pomen kroz generacije.

Na najvišem stepenu velikana dolaze Allahovi poslanici i vjerovjesnici, zbog toga što ih je Uzvišeni Gospodar odabrao za svoje sefire (izaslanike) koji posreduju između Njega i Njegovih stvorenja, pozivajući ih istini i usmjeravajući ih na Pravi put, a naš miljenik i poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je dostigao sami vrh ponosa i veličanstva, nakon kojeg nikom se više i ne pojavljuje želja za istim.

Uistinu, dešava se da čovjek kada govori o nekoj osobi susteže se od toga da za nju kaže kako je najučenija u svom vremenu, ili najhrabrija među svojim narodom, ili najmudrija u svojoj generaciji. Ali kada je riječ o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, onda je stvar potpuno drugačija. Tada se insan ni najmanje ne ustručava opisati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je najbolje Allahovo stvorenje u svakom pogledu, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najučeniji, najmudriji, najhrabriji, najpravedniji, i tako dalje.

Povod ovom našem govoru nije samo puhka naša pristrasnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi – iako ne negiramo da je to što smo kazali upravo dio naše akide i ubjeđenja – kada bi prešli preko toga što je to akidetsko pitanje, doista, svaki slobodni i neprkosni tragalac koji proučava životopis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa povjerenjem i pravednošću neminovno mora doći do tog rezultata kojeg smo i mi došli; a preciznom i stručnom istraživaču je dovoljno da prostudira ono što je ostavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od velikih i značajnih tragova u cijelom čovječanstvu, kako bi stigao do onoga što smo malo prije spomenuli.

Stepen Poslanikove veličine u ljudskoj povijesti je kao što to opisuje moderni arapski književnik El-‘Akkad: „Uistinu, sva povijest nakon Muhammeda je vezana za njega, zavisna od njegovog djela; i ni jedan događaj od njenih naknadnih događaja se ne bi dogodio na način na koji se dogodio na dunjaluku da se nije pojavio Muhammed i njegovo djelo. Prema tome, niti osvajanja na Istoku i Zapadu, niti evropski pokreti u srednjem vijeku, niti križarski ratovi, niti procvat nauke nakon tih ratova, niti otkrivanje američkog kontinenta, niti borbe za dominaciju između evropljana azijanata i afrikanaca, niti francuska revolucija i one koje su je pratile, niti globalni rat kojeg smo doživjeli prije dvadeset i nešto godina (cilja na prvi svjetski rat), niti globalni rat kojeg danas doživljavamo (cilja na drugi svjetski rat), niti bilo koji drugi događaj, bio svjetski ili nacionalni, ne bi se dogodio na dunjaluku onako kako se dogodio da nije bilo tog jetima (siročeta) koji se rodio na Arapskom poluotoku nakon 571 godine po rođenu Isaa, alejhis-selam.“.¹

Pogledaj kako američki pisac Majkl Hart (židovskog porijekla) kako predstavlja povijest čovječanstva od početka do kraja, i od svih svjetskih velikana odabire njih stotinu koji su po njegovom mišljenju najutjecajnije osobe kroz cijelu ljudsku historiju. Zatim za prvo mjesto i sami vrh na toj listi odabire Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i kaže: „Za prvo mjesto ove liste odabrao sam Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i neminovno će taj odabir zbuniti mnoge, i imaju pravo na to. Međutim, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je u cijeloj historiji jedini čovjek koji je uspio postići apsolutni uspjeh, bilo sa vjerskog ili dunjalučkog aspekta; on je pozvao u islam i proširio isti kao jednu od najvećih vjera u svijetu, te je postao vjersko-politički vođa, pa čak i nakon trinaest stoljeća od njegove smrti, zaista, trag Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, još uvijek ostaje jak i obnavlja se.“²

Zatim nastavlja pa kaže: „Kada bi sebi predočili historiju, mi bi naišli na mnoge događaje za koje je bilo moguće da se dogode bez njihovih poznatih heroja, kao na primjer: bilo je moguće da se Južna Amerika osamostali i odvoji od španske kolonije bez da je taj pokret za nezavisnost vodio čovjek kao što je Simon Bolivar; ovo je bilo vrlo moguće, tako što bi neko drugi umjesto njega došao i uradio ono što je i on uradio. Međutim, to je nemoguće kazati kada su u pitanju beduini (nomadi), i arapi generalno, i njihova ogromna imperija bez da se pojavio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Cijeli svijet nikada nije znao za čovjeka ovakve veličine prije toga, te je zbog toga bilo nemoguće da se sve te izvanredne pobjede i veliki uspjesi ostvare bez njegovog vođenja i upute, i vjerovanja svih ljudi u njega.“³

Nema sumnje da je to što je ovaj pisac spomenuo o veličini i uticaju našeg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sto posto tačno, ali neminovno trebamo ukazati da je vjerovanje nas muslimana po pitanju našeg Poslanika i svih ostalih Allahovih vjerovjesnika povezano sa pitanjem vjerovjesništva i poslanstva, i da je najveća strana te veličanstvenosti u njihovim životima upravo to što su došli ljudima sa božanskim vjerozakonima za koje su oni imali najviše potreba, pa čak i od hrane i pića, štaviše za njih nema uspjeha ni na dunjaluku ni na ahiretu bez toga.

Zbog toga je nemoguće u vjerovanju muslimana da među ljude ima neko ko je većeg uticaja od vjerovjesnika i poslanika, makar suprotno smatrali oni od sljedbenika materijalizma na čijim temeljima je izgrađena savremena i zapadna civilizacija.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:
„Pokazani su mi sljedbenici (svih) vjerovjesnika. Neki su vjerovjesnici prolazili s jednim, neki s dva čovjeka, neki s grupom, a neki sami, bez ijednog sljedbenika.“⁴.

Ovaj poslanik koji neće imati nijednog sljedbenika na Sudnjeme danu – po mjerilima Majkla Harta – je osoba koja nije imala nikakvog uticaja u historiji čovječanstva, te zbog toga ne zaslužuje biti stavljen kod njega na listi najvećih velikana, dok kod nas muslimana on dolazi ispred najvećeg velikana kojeg je upoznala povijest, bio on od učenjaka, predvodnika, mislilaca ili drugih.

Iz tog razloga musliman nikako ne prihvata niti potvrđuje ono što je učinio Majkl Hart kada je po važnosti i uticaju poznatog naučnika i matematičara Ishaka Njutna stavio ispred Poslanika Isaa, alejhis-selam, niti to kada je Musaa, alejhis-selam, stavio na šesnaesto mjesto na listi velikana, i to nakon Ajnštajna, Marksa, Lenjina, i drugih.

Što se tiče ovog američkog pisca i sina moderne i zapadne civilizacije, zbog toga što se koncentriše samo na materijalizam čiji se trag može opipati u životu ljudi, on nimalo ne osjeća grižu savjest niti se ustručava da to učini, i svoje rangiranje Isa, alejhis-selam, na trećem mjestu nakon Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i Ishaka Njutna odobrava time što se Isa, alejhis-selam, nije izdvojio osnivanjem kršćanske vjere, već je u tome s njim sudjelovao poznati apostol Pavle koji je došao nakon njega, i on je taj koji je postavio temelje kršćanstva u što spada i obožavanje Isaa, alejhis-selam. I kao što kaže Majkl Hart na njegovim rukama se kršćanstvo preobratilo iz male židovske grupe u veliku vjeru.⁵

Mi se u potpunosti slažemo da kršćanstvo koje je upoznala Evropa a nakon nje i Amerika nije to ta vjera s kojom je došao Poslanik Isa, alejhis-selam, i da židov „Šaul“ koji je „prihvatio“ kršćanstvo i sebe nazvao „Apostol Pavle“ je glavni odgovorni za ono najvažnije u što vjeruju danas kršćani, i da se ruka koja je počela sa mijenjanjem i iskrivljavanjem vjere Isaa, alejhis-selam, još za vrijeme dolaska Apostola Pavla, još uvijek nije zaustavila, ali mi vidimo da trag kojeg je ostavio Apostol Pavle a koji se kosi sa vjerom svih vjerovjesnika, doista, nema nikakvu vrijednost niti se uzima u obzir.

Prema tome, suštinska tačka našeg razilaženja sa tim američkim piscem je skroz druga, i krije se u tome da je njegovo mjerilo za nečiju veličinu upravo u tragu kojeg je ostavila neka osoba u historiji čovječanstva, neobraćajući pažnju na prirodu tog traga, sa aspekta pozitivnosti ili negativnosti istog.

Ovaj američki pisac to priznaje na više mjesta u svojoj knjizi; na primjer o Hitleru je rekao: „Moram priznati da sam pored velike mržnje morao staviti na listu svjetskih velikana ime „Adolf Hitler“…
i ja ni najmanje nemam želju da time počastim čovjeka čija se važnost vraća na to da je bio glavni razlog za ubistvo trideset i pet miliona ljudi, ali neminovno moram kazati da je Hitler imao strašan uticaj kod velikog broja ljudi.“⁶

O poznatom talijanskom pronalazaču, Kristoferu Kolumbu, kaže: „Kada bi mi ovu listu sastavljali shodno njihovom moralnom karakteru njegovo bi mjesto bilo skoro na samom kraju, međutim mi govorimo o ljudima shodno veličini njihovog uticaja u historiji čovječanstva, pa zbog toga, bez sumnje, njegovo mjesto je na samom vrhu.“⁷

Ovo je njegov pravac i rezonovanje.

Što se tiče nas muslimana, pa, uistinu, kod nas su najveći i najveličanstveniji oni koji su ljudima došli s uputom i pravom vjerom, i oni se međusobno razlikuju po stepenima shodno onome na što ukazuje mudrost Sveznajućeg i Najmudrijeg, kao što je to potvrdio Uzvišeni Allah: „Te poslanike, Mi smo odlikovali jedne nad drugim. S nekima od njih je i Allah govorio, a neke je za više stepeni uzdigao.“⁸

Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je među svojom braćom od vjerovjesnika najdragocjeniji biser, i on je dio s kojim se upotpunilo njihovo zdanje.

Kao što je to potvrdio i sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao:
„Moj primjer vjerovjesnika prije mene je kao primjer čovjeka koji je sagradio kuću, dotjerao je i uljepšao, osim mjesta jedne cigle na uglu. Ljudi su obilazili oko nje, divili se i govorili: ‘Da je samo još cigla postavljena.’ Pa, ja sam cigla, a ja sam Pečat vjerovjesnika.“⁹.

I bez da umanjujemo stepen bilo kome od poslanika, zaista, neminovno moramo priznati da je naš Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najuzvišenijeg stepena i najvećeg ugleda, a on je već sudjelovao sa njima u njihovom fadlu.

On je sudjelovao sa Ibrahimom, alejhis-selam, u njegovom stepenu hilleta (tj. kada ga je Allah uzeo za prijatelja), kao što se to potvrđuje u njegovim riječima: „Ja nemam pravo uzeti nikoga za prijatelja¹⁰, a da imam pravo, uzeo bih sebi za prijatelja Ibn Ebi Kuhafu¹¹. Vaš drug¹² je Allahov prijatelj.“¹³.

Kao što je isto tako sudjelovao sa Musaom, alejhis-selam, u njegovom stepenu kelama (tj. razgovora sa Allahom Uzvišenim), kao što je to poznato u hadisu koji govori o događaju Israa i Mi'radža, a ista je situacija kada su i drugi, mimo Ibrahima i Musaa, poslanici u pitanju.

Pored njegovog sudjelovanja s njima u onome što im je posebno bilo dodijeljeno, njemu, sallallahu alejhi ve sellem, je dodijeljeno nešto što nije nijednom poslaniku prije, kao što to potvrđuje i sam Poslanik:
„Meni je dato pet odlika (karakteristika) koje nisu date nikom prije mene: potpomognut sam snagom zastrašivanja neprijatelja u razdaljini jednomjesečnog hoda; cijela zemlja učinjena mi je mjestom za obavljanje sedžde (namaza) i učinjena mi je sredstvom čišćenja, pa gdje koga od mojih sljedbenika stigne koji namaz, neka tu i klanja; dozvoljen mi je ratni plijen, što nije bilo dozvoljeno nikome prije mene; podarena mi je mogućnost šefa'ata (zauzimanja za grješnike) na Sudnjem danu, i svaki vjerovjesnik bio je upućen samo svome narodu, a ja cjelokupnom čovječanstvu.“¹⁴.

I drugo mimo toga je samo jedan dio našeg ubijeđenja i vjerovanja, a što se nalazi u knjigama hadisa i usuli fikha.

I hvala Allahu Gospodaru svih svijetova.

Napisao: Abdul-Ahir Hammad El-Gunejmi
Izvor: http://www.ilmway.com/