Naslovnica Edeb - Odgoj Zaostavština džahilijeta: Oholost, umišljenost, obmanutost i samodopadanje (2. dio)

Zaostavština džahilijeta: Oholost, umišljenost, obmanutost i samodopadanje (2. dio)

Datum uređivanja: 02. feb 2026.

Draga braćo!

Oholost i umišljenost čovjeka lišavaju vrlih osobina i odjevaju ga pokuđenim. Njihov problem se ogleda u tome što, kada zavladaju srcem, srce više ne sluša nasihat, obuzme ga ponos grijesima. Takvo srce više ne prima opomenu niti odgoj. Oholnik smatra svoju dušu većom od toga da je neko treba poučavati.

Oholost za sobom povlači mržnju i odbojnost, i u prsima ljudi stvara netrpeljivost prema onome ko je posjeduje. Samo ovo bi bilo dovoljno da se uvidi ružnoća oholosti.

Prenosi se od Mutarrifa ibn Abdullaha ibn Šihhira da je pogledao u Muhelleba ibn Ebi Sufru koji se oholo šetao odjenut haljinom koja mu se vukla po zemlji. Mutarrif mu reče: “O Ebu Abdullah, kakvo je ovo hodanje kojeg prezire Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?” Muhelleb mu reče: “Zar me ne poznaješ?” “Svakako” – odgovori Mutarrif – ti si onaj koji je na početku bio smrdljiva kap sjemena, na kraju (ćeš biti) smrdljiva lešina, a tvoja nutrina između toga ispunjena mokraćom i izmetom.”

Ibnul Mutezz kaže: “Kada su oni manjkavi vidjeli svoje stanje kod uvaženih i uglednih potpomogli su se ohološću kako bi nizak bio visok, a poniženi uvažen, ali to ne mogu ostvariti.”

Što se pak tiče umišljenosti ona prikriva lijepa svojstva a ispoljava ona loša, navlači kuđenje i odvraća od lijepih adaba.

Jedan učenjak je rekao: “Skromost i poniznost jeste da ne zavidiš na blagodati koju je Allah nekome podario, a iskušenje zbog kojeg se njegovom vlasniku neće ukazati milost je umišljenost.”

Nema te granice u mržnji koju za sobom povlači oholost, niti granice u džehlu koju za sobom povlači umišljenost.

Draga braćo! Ovaj džahilijetski ahlak i ponašanje ima svoje korijene i on se povećava zbog više razloga od kojih su najvažniji: pozicija i položaj, nemiješanje sa plemenitim ljudima, pretjerana hvala bliskih ljudi kao i dodvoravanje ulizica koji su od nifaka i ulizivanja načinili sredstvo za ostvarivanje svojih koristi i prohtjeva.

Braću koja boluju od bolesti oholosti i umišljenosti za ruke trebaju uzeti starija i odgojena braća, ukoriti ih i ukazati na njihove manjkavosti. Jer, nije nam došao belaj osim kada su se proširili ovi otrovi koji su ubitačni po srce.

Što se tiče naših časnih prethodnika – selefu saliha, oni su bili sasvim druga priča. Bojali su se da se u njihova srce ne uvuče nešto od ovih bolesti. Prenosi se da su iza Alije, radijellahu anhu, išli neki ljudi te im on reče: “Udaljite se da ne čujem zvuk vaših nanula, jer to može pokvariti srce čovjeka.”

Isto tako, neki ljudi su išli iza Abdullaha ibn Mesuda pa im on reče: “Vratite se, jer je u ovom vašem postupku poniženje za onoga koji slijedi, a fitna za onoga koji se slijedi.”

To je uputa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji nas je poučio skromnosti i poniznosti. Kada bi ga čovjek video uplašio bi ga se i noge bi mu zadrhtale, a on, sallallahu alejhi ve sellem, bi mu govorio: “Smiri se i olakšaj sebi, ja nisam kralj, ja sam sin žene koja je jela osušni hljeb.”¹

Slično tome se prenosi i od Omera ibnul Hattaba, radijellahu anhu, kada je jedne prilike pozvao da se ljudi okupe, a kada su se okupili on se pope na minber zahvali Allahu, donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a potom reče: „O ljudi , sjećam se kada sam čuvao ovce svojim tetkama pa bi mi one dale šaku hurmi ili suhog grožđa pa bi se ja radovao.“ Abdur-Rahman ibn Auf, radijellahu anhu, mu reče: „Tako mi Allaha o emirul muminine, ti ovim samo omalovažavaš sebe.“ „Teško tebi o Ibn Aufe, ja sam se osamio sa dušom pa mi je ona rekla: Ti si vladar pravovjernih, ko je bolji od tebe, pa sam htio da joj pokažem njeno mjesto.“

Draga braćo! Ko sasječe povode oholosti i začepi prilaze umišljenosti umjesto oholosti steći će poniznost i skromnost a umjesto umišljenosti ljubav i naklonost. Stoga je lijek oholosti da budeš ponizan i skroman, da primiš istinu ma od koga ona došla. Da ne omalovažavaš ljude i ne uzdižeš se iznad njih. Da se prema siromašnom ophodiš kao što se ophodiš prema bogatom.

Što se tiče umišljenosti lijek se ogleda u tome da budeš svjestan da je Allah, subhanehu ve teala, taj koji ti je podario blagodati, time što je stvorio tebe i tvoja djela. Stoga čemu da se onaj koji radi čudi svome radu, učeni svome znanju, lijepi svojoj ljepoti i bogati svome bogatstvu kada je sve to Allahova blagodat prema njima. Sin Ademov je samo mjesto na koje Allah izliva svoje blagodati, što je opet još jedna Allahova blagodat.