Ostavljanje srdžbe je uzrok ulaska u Džennet
Bilježi se od Ebu Hurejrea: “Neki čovjek je pitao Poslanika, alejhissalatu vesselam: ‘Kaži mi neko djelo koje će me uvesti u Džennet?’ Poslanik, alejhissalatu vesselam, mu je rekao: ‘Nemoj se srditi i imaš Džennet.’“1 I ovosvjetsko i ahiretsko dobro oslanjaju se na izbjegavanje srdžbe.2
Nijedan prosječan i normalan čovjek ne može se u cijelosti osloboditi nagona srdžbe, jer mu je u prirodi da je ima, međutim, treba da se oslobodi negativnih uticaja srdžbe: oholosti, odvratnosti i sličnog.
Ali b. Zejd je rekao: “Neki čovjek iz Kurejša se jako žestoko obratio Omeru b. Abdilazizu, pa je Omer rekao: ‘Hoćeš da me šejtan potakne i nagovori da iskoristim svoje vladarske ovlasti i titulu pa da ti se osvetim na onaj način na koji ćeš ti od mene sutra tražiti izmirenje? Idi, Allah ti se smilovao.'”3
Brate muslimane, kada se rasrdiš, treba da smiriš svoju ljutnju i da umiriš svoj bijes, a to ćeš postići sljedećim stvarima, koje spadaju u edebe srdžbe:
1 Da zatražiš zaštitu Allahu od prokletog šejtana
Od Sulejmana b. Sarda se prenosi da je rekao: “Neka dva čovjeka su se počela vrijeđati pred Poslanikom, alejhissalatu vesselam, pa se jedan žestoko rasrdio, tako da mu se lice zarumenilo i izobličilo. Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je rekao: ‘Znam riječ, kada bi je ovaj izgovorio, nestalo bi onog što osjeća.’ Neko je otišao do onog i rekao mu šta je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao i kazao mu: ‘Zatraži kod Allaha zaštitu od šejtana.’ Ovaj je rekao: ‘Zar kod mene vidiš neki problem? Zar misliš da sam lud? Odlazi od mene.'”4
2 Da se prisjetiš veličine nagrade za suzbijanje srdžbe
Ugušit ćeš bijes želeći ono što je Allah obećao. Od Ibn Omera se prenosi da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “Nema gutljaja za koji se može imati veća nagrada kod Allaha od gutljaja srdžbe koju čovjek proguta želeći Allahovo zadovoljstvo.”5
3 Da ušutiš jer je u takvom stanju manja vjerovatnoća da pogriješiš
Šutnja je bolja i sigurnija, kao što se kaže:
Kada maloumnik govori, ne odgovaraj mu,
jer bolje je tada da prešutiš…
Prešutio sam maloumnom i on je pomislio da ne znam šta reći,
a nije tako.
4 Da sjedneš ili legneš
Ovo se preporučuje shodno predaji koju bilježi Ahmed, Ebu Davud, Ibn Hibban od Ebu Zerra, da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “Kada se neko od vas naljuti, ako stoji, neka sjedne, a ako ga ne napusti ljutnja, neka legne.”6
5 Da razmisliš o svom ružnom izgledu u srdžbi jer to pomaže u smirivanju
Što se tiče hadisa koji govore o uzimanju abdesta u srdžbi, od toga nije ništa vjerodostojno, a Allah najbolje zna. Međutim, pohvalno je razmisliti o tome u kakvom je stanju čovjek u srdžbi, i pogledati druge ljude u takvom stanju, što će biti dovoljan podstrek čovjeku u kontroliranju srdžbe i smirivanju.
6 Da se sjetiš koja je nagrada za praštanje kod Allaha
To će čovjeka navesti da istrpi neznanje i uvrede neznalica nastojeći da stekne Allahovo zadovoljstvo i nagradu. Uzvišeni, opisujući muttekije (bogobojazne), kaže: Koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine… (Ali Imran, 134)
Musliman, kada zatomi svoju srdžbu, onda sebe stavlja među muttekije, a kada oprosti i zanemari, onda se uzdiže na stepen onih koji čine dobročinstva.
Ibn Abbas, tumačeći riječi: Zlo dobrim uzvrati… (Fussilet, 34) kaže: “Sabur u srdžbi, praštanje kada se povrijedi, pa kada tako urade, Allah ih zaštiti i potčini im njihova neprijatelja.” – Ovo navodi Buhari kao komentar, potvrđujući.7
7 Da sebe uzdigneš iznad psovanja, vrijeđanja i proklinjanja
Jer sve su to odlike i obilježja maloumnika, kao što se prenosi od Selmana da je rekao, kada ga je uvrijedio neki čovjek: „Ako mi vaga dobrih djela bude lahka, onda sam gori od toga što kažeš o meni, a ako mi vaga dobrih djela bude teška, onda me nimalo ne čudi to što govoriš o meni.”
Bilježi se da je neki čovjek vrijeđao i psovao Ebu Bekra, radijallahu anhu, pa mu je on rekao: “Ono što je Allah sakrio od tebe je mnogo veće.”
Bilježi se da je neka žena rekla Maliku b. Dinaru: “Ti koji se pretvaraš!” On joj je rekao: “Niko me drugi nije ni prepoznao osim tebe.”
Allah se smilovao onom ko je rekao:
Blagošću se maloumnik odbija od uvrede,
a u povredi je zabluda pa ne vrijeđaj ti…
Kajat ćeš se kada kajanje ne bude vrijedno,
kao što se kaje prevareni kada se odvoji.
Znaj da postoje dvije vrste srdžbe. Srdžba može biti lična, i ona je pokudna, ali može biti i radi Allaha i ona je pohvalna, štaviše, poželjna je. Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, koji je bio blag i milostiv, kada bi vidio nešto suprotno Šerijatu, srdio se i lice bi mu porumenilo i nije ušutio prije nego bi promijenio taj postupak. Bilježi se od Aiše da je rekla: “Ušao mi je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, a u kući sam imala zavjese na kojima su bili likovi. Lice mu je promijenilo boju, uzeo je zavjesu i strgnuo je, a zatim rekao: ‘Među onima koji će biti najžešće kažnjeni na Kijametskom danu bit će oni koji su izrađivali ovakve likove.’“8
Poslanik, alejhissalatu vesselam, je vidio u pravcu Kible, na zidu, ispljuvak. Očistio ga je rukom i srdito rekao: “Kada neko od vas bude u namazu, Allah je naspram njega i neka niko od vas ne pljuje prema Njemu na namazu.”9
Na osnovu ovoga je jasno da se Poslanik, alejhissalatu vesselam, srdio kada bi bile povrijeđene Allahove svetinje.10
8 Slijeđenje Poslanikovih, alejhissalatu vesselam, postupaka u srdžbi
Od Enesa se bilježi da je rekao: “Hodao sam sa Vjerovjesnikom, alejhissalatu vesselam, a na sebi je nosio nedžranijski grubi ogrtač. Došao je neki beduin i žestoko ga uhvatio za okovratnik i stegnuo. Pogledao sam u vrat Allahova Poslanika, alejhissalatu vesselam, i vidio sam tragove od stezanja. Beduin je rekao: ‘Naredi da mi se dadne od Allahova dobra koje je kod tebe.’ Poslanik, alejhissalatu vesselam, se okrenuo prema njemu, nasmijao se i naredio da mu se dadne jedan dio.”11
Naše ugledanje na Vjerovjesnika, alejhissalatu vesselam, jeste i da se srdimo radi Allaha, onda kada se povrijedi neka od Allahovih svetinja i to je pohvalna srdžba.
Događaj o srdžbi i kako je ashab postupio
Ebu Zerr je točio vodu na svom pojilu pa su došli ljudi i rekli: “Ko će od vas otići Ebu Zerru i iščupati mu nekoliko dlaka iz kose?” Neki čovjek je rekao: “Ja ću.” Čovjek je došao, navalio na pojilište i razvalio ga (porušio ga je), a Ebu Zerr je očekivao da će mu čovjek pomoći u pojenju deva. Međutim, ovaj ga je povrijedio i razrušio pojilo. Ebu Zerr je stajao, pa je sjeo, a onda legao. Neko mu je rekao: “Ebu Zerre, zašto si sjeo, a onda legao?” On je rekao: “Poslanik, alejhissalatu vesselam, nam je rekao: ‘Kada se neko od vas rasrdi, ako stoji, neka sjedne, a ako se ne smiri srdžba, neka legne.'”12
Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema i naslov: Menhedž
1 Ibn Ebi Dunja, Taberani, a Albani kaže da je vjerodostojan u Sahihul-džami'u.
2 Fejdul-kadir.
3 Edebuddun-ja veddini, 233.
4 Buhari, uz El-feth, 10/519.
5 Ibn Madže. Munziri kaže: “Prenosioci su valjani za vjerodostojnost.” U Ezzevaidu stoji: “Lanac prenosilaca je vjerodostojan, a prenosioci su pouzdani.”
6 Ebu Davud, 4/249, od Bukejra, da je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, poslao Ebu Zerra … – pa navodi ostatak. l drugi prenosioci. Hafiz l raki kaže da je lanac prenosilaca kod Ahmeda dobar.
7 Buhari, Kitabuttefsir, tefsir sure Fussilet.
8 Buhari, 10/517, uz Feth, Muslim, 14/88, uz komentar Nevevija.
9 Buhari, 1/509, uz Feth, Muslim, 5/38, uz komentar Nevevija.
10 Vikajetul-insan minel-džinni veššejtan.
11 Buhari i Muslim. Pogledaj Fethul-bari, 1/375.
12 Ahmed, 5/152, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u Sahihul-džami'iu, 694.
