Da li će umrli imati nagradu za dobro djelo koje bude činio njegov bližnji?

Odgovorio šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah:

“Što se tiče učenja Kur'ana, sadake, i drugih dobrih djela, nema razilaženja kod učenjaka oko toga da nagrada za novčane ibadete, poput sadake i oslobađanja (roba), stiže do umrlog, kao što do njega stiže također i dova koja je upućena za njega te tražen istigfar, i klanjanje istom dženaze-namaz, i upućivanje dove za njeg kod njegovog kabura.

Dok, kada su u pitanju tjelesni ibadeti, poput posta, namaza, i čitanja, učenjaci se razilaze, a ono što je ispravno jeste da nagrada za dotična učinjena djela stiže do umrlog. U dva sahiha stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko je umro, a na njemu ostao dug posta, napostit će ga za njega njegov najbliži rođak (nasljednik)“¹, i pritvrđeno je da je on, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženi, čija je majka umrla a ostao joj je dug posta, da ga naposti za nju². Također, u Musnedu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ‘Amru b. El-‘As: „Kada bi tvoj otac primio islam, pa ti za njega sadaku udijelio, ili postio, ili roba oslobodio, to bi mu koristilo“³. I ovo je stav imama Ahmeda, Ebu Hanife, grupe malikija, i Šafije.

Što se tiče dokazivanja onih koji dokazuju riječima Uzvišenog: „ I da je čovjekovo samo ono što sam uradi“⁴, njima se odgovara: već je pritvrđeno mutevatir predajom i konsenzusom ummeta da se umrlom klanja dženaza, i dovi za njega, i čini istigfar, a ovo su tuđa djela. Isto tako, pritvrđeno je i ono što je prethodilo da umrli ima koristi od sadake koja se za njega udijeli, i roba koji se oslobodi, a i ovo su djela koja nisu njegova…

Ali, ispravan i precizan odgovor po ovom pitanju jeste taj da Uzvišeni Allah nije rekao: ‘Doista, čovjek neće imati koristi osim od svog truda’, već je kazao: „ I da je čovjekovo samo ono što sam uradi“, pa on (čovjek) ne posjeduje osim svoj trud i ne zaslužuje mimo toga, dok trud drugih ljudi, može mu koristiti, isto kao što čovjek ne posjeduje osim svoj imetak s kojim sebi koristi, dok strani imetak i korišćenje istog pripada također tom strancu, ali ako taj stranac dobrovoljno od svog imetka udijeli ovom čovjeku to je ispravno.

Isti je slučaj i po ovom pitanju, ako umrloj osobi neko dobrovoljnim trudom nešto pokloni, Allah će mu od toga dati koristi, kao što mu taj koristi svojom dovom i udijeljivanjem za njega, i ona (umrla osoba) ima korist od svega onoga što stigne do nje od bilo kojeg muslimana, svejedno bio dotični od njene rodbine ili ne, baš kao što ima koristi od dženaze namaza kojeg muslimani klanjaju njoj, i od dove koju upućuju za nju.”

Odgovorio: šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah
Izvor: Medžmu'ul-fetava (24/366, 367)
Prijevod: Menhedz.com

Fusnote